janah

Cudno je to sjecanje. Davno spremljen u voz bez povratne karte, ko"Nas Lesi" uvjek iznenada se pojavi, bez povoda nenajavljen, da izazove mucninu, izvuce bolan uzdah, vrati sve ono sto te izujedalo ostavilo oziljke da traju kao svjedok tebe tebi. Tu je dan bez dana, tavoris u bezbojnim mirisima jer su ovi drugi prejaki Praznina ispunjava svaku poru bica, sta mozes drugo do da posmatras sebe,bez sebe. Nekad sam bjezala, misleci da je to odron Danas vec unaprijed znam da ovakvo stanje u nekom sutra poradja neku drugu mene. A kao slag na tortu obicno imas istovremeno provjeru naucenog. I to sa one strane odakle najmanje ocekujes, od onih bliskih tebi. Obicno udaraju nisko, zaparaju po vec zasivenom. Samo ne znaju, da srce se ne lomi dva puta.Vec u komadicima daje ono komadica sebe zbog sebe Voli zato sto voli da voli.,svjesno da u samom otvaranju lezi sva moc i ljepota zivota koji te cini zivim.Tu bol vise nije bol i kada zaboli.Anastezirano vec odavno,sto razumijevanjem sebe pa dalje, ono mozgic prestraja u najkracem roku. Istim daje jos vise, oprasta ... Tu igra je bas igra. Oni koracaju nesvjesno izgradjenim tamnim tunelima (zatvorima)dok ti pokusavas uci u iste svijesno. Otkrivajuci vlastita tamna ostrva svijesti koja mole zoru(jos trebas reci hvala,umjesto da uzvratis isto)Obicno su to kukavice, koje bjeze od sebe, iz razlicitih razloga egom se hrane ...njihova kazna i pakao su grudi njihove. A so se na ranu ne stavlja....daj im najvise jer im najvise treba,bez razmisljanja. Duša ima svoj cilj kroz vrijeme. A ono što duša sačuva jedino i vrijedi. "Nisu oci slijepe vec srce u grudima"