Nemo_et_nihil

Seljančica koja kroz prozor porodične kuće širokim pogledima gleda na uzorane njive, šume i prostranstvo svijeta. Ne zadovoljava se linijom kojom se horizont zatvara, vječito hoda naprijed i pomjera ga. Ponosno oblači svečanu haljinu i podignute glave hoda ulicama grada. Ponosno se vraća u radno odijelo i uzima motiku. Zna sve i svašta. I sada je prvi put da to glasno kaže. "Zatvorite vrata, promijenite ploču, pometite kuću, obrišite prašinu. Prestanite biti ono što ste bili, i postanite ono što jeste." -B.C.