Oni pomenuti Teški Koraci dokoračali su, naime, iz Veoma Udaljenih Sela, prvo tu u Neka
Obližnja Sela (pretvorivši ih postepeno u Neka Veoma Udaljena Obližnja Sela), pa onda, mic po mic, i
gric po gnc, sve do same koštice varoši...
Da, da...
Nekome ko ne živi uz Neprilagodive ovo može zazvučati nerazumljivo, to mi je jasno, ali
priča o Neprilagodivima nije prosta kao većina stvari u vezi sa njima, i neću se prevariti da je ponovo
započinjem. Ukratko, dotični Teški Koraci, naviknuti na sve same prečice u životu, pokupili su iskrice
alergena negde usput, i doneli ih ovamo na cokulama i crnim gumenim čizmetinama. Pnmetio sam da
me ti tragovi guše, više i više, svakim božijim danom, ali badava, izgazili su ovaj grad suviše savesno
da bi ih ikako mogao izbeći. Jedino, možda, krećući se sasvim uz kuće, kao zaverenik, pritajenim i
senovitim sporednim ulicama koje još zamirišu na sebe, i u kojima se, kao u katakombama, još može
naići i na tragove koraka mojih retkih preostalih Zemljaka?
Neprilagodivi e to je ta karakterna osobina :) |
 |