Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Operacija Trebevic

post objavio/la ponor prije 12 godina 11 mjeseci na blogu Vikicev Specijalac o Ponorima Rata

Komentari na post

 

Odlican i vrlo objektivan osvrt na nemile dogadaje.

Opet ja prvi... slucajno valjda.
Haveru, sto ne spavas?

Objavio/la Hari prije 12 godina 11 mjeseci #

Evo odavno citam ovaj blog. Ovo je i jedini koji zasad citam. Odlican je. Samo sto mogu reci je svaka cast.

Bilo mi je 7 god kad je rat poco, ali se svega sjecam ko da je sad bilo. Trojica dajdzi su mi bili u Armiji, amidza mi je bio diverzant u 2. viteskoj, tako da znam neke stvari oko rata, al' nikad nisam znao kako su rijetke linije bilo dok nisam ovaj blog procito. Uvijek sam zamisljo da ima vise ljudi u operacijama.
Isto tako ako moze par pitanja:
1. Kad ste bili kod Viteza i jurisali na one kuce da bi preuzeli kontrolu nad cestom, nisi napiso dali je bilo neprijatelja tu ili ne? Samo si napiso za onu kucu gdje je jurisala treca grupa.

2. Mozez li napisati nesto o danasnjim specijalcima, posto sad nisam u BiH, neznam sta se desava. Vjerovatno nisi ni ti, al mislim bolje si informisan.

Hvala na svemu, i samo nastavi, i neobziri se na provokatore, znaju oni dobro ko je sta radio.

Objavio/la RainbowSix prije 12 godina 11 mjeseci #

Osjetim neko me gura i zove moje ime. Otvorim oci i pred ocima vidim neciju siluetu. Svjetlo mu dolazi iza ledja, kroz otskrinuta vrata i ja nemogu da vidim lice, ali prepoznajem glas. Major. "Ustaj, spremi se i za petnaest minuta u trpezariji." rece, ustade i ode iz spavaone. Za njim se kao sjenka kretao njegov pratilac H. Ali moja prica ne pocinje tu, vec nekoliko sati ranije.

Utrcao sam u strazaru i na moj uzas vidio da su svi vec spremni. Uvijek sam kasnio na prvu smjenu, pa i ovaj put, mada sam se zakleo da necu vise nikada, jer mi je dosta maltretiranja i ribanja usiju. Pogledam na sat iznad televizora i vidim da imam jos pet minuta. Nista, zgrabim pusku, M me gleda onako ispod oka, sega mu, jer su se garan kladili da cu zakasniti. M nas razvede i mi ti odgulimo dva sata, onako, rahat. Kada sam u gradu na strazi, nekako mi super. Nema me ko upucati ako se sklonim iza zgrade i zapalim. Ali moja prica ne pocinje ni tu, vec par sati ranije.

Hodam po naselju k'o gluho pseto, ubijam vrijeme. Veceras se moram prijativi u kasarnu na strazu. Super, jer strazu derem u komandi, puno bolje mjesto nego na liniji. Pocesto se mogu ogrebati za solju caja, ili frtalj hljeba. Komanda mi nastelila da se odmorim, jer sam frisko izasao iz bolnice. Gledam ljude oko sebe i kontam da ih znam sve manje i manje. Dotjeralo nesretnike sa svih strana, pa se naselili kod nas u bivsem vojnom naselju, a sada vise neznam kakvom. Narodnom, valjda. Vidim S kako ide prema meni. On je Delta, jedan od prvih. Pozdravljamo se. Pitam ga za buraza, takodje iz delti, koji je dobio metak u glavu u nekoj od akcija. Nemam pojma kojoj, ni ne pitam. Interesuje me samo njegov brat. Kaze da je dobro, pita me kako sam ja. Kako mi je bilo u bolnici. Znam da nema odakle, ali mi nudi da ukoliko mi ista zatreba da mu kazem i da ce on iz Delti naci nesto. Zahvalim mu se i kazem da moram ici na strazu, on mi kaze da i on mora da se javi u stab, nesto su ih zvali. Pozdravimo se i svako na svoju stranu.

Oci su mi se vec privikle na polumrak i vidim jos tri obrisa koji se gotovo bez ikakvog zvuka spremaju. Pogledam na sat i vidim da imam jos tri sata prije moje smjene. Propade mi tri sata spavanja. Obucem carape, hlace i cizme. Odem u kupatilo i tamo se dobro umijem. Hladna, smrdljiva voda iz mijeha me odmah probudila. Obucem majicu, jaknu i pravac trpezarija. Tamo sjedi Major, H i kuhar. Na stolu sest kesa sa konzervama, "suhi obrok", nece na dobro. Nas pet se okupilo pred njih trojicom i gledamo. Pored mene su jos M, E, K, i neka dva momka iz policije. "Momci, poseban zadatak, sada su nas zvali iz komande korpusa, pojacana pripravnost, dolaze nam u posjetu". Rece Major gledajuci nas preko solje vruceg caja. KOntam, nije prvi put da nam dolaze u posjetu, ali je prvi put da nas probude u po noci i zasto "suhi obrok"? Onda poce objasnjavanje "vi ste odabrani, jer ste iskusni i znate se brinuti o sebi. Danas ce moguce biti frka u gradu i vas je zadatak da se izvucete izvan kasarne i pokrivate kasarnu. Nemoj se pokazivati i ako vidite Delte, ili desetu, pucaj. Bijela traka na desnom ramenu je znak raspoznavanja". Idemo u timovima od po dvoje. E i ja smo u timu. Ja sam po rasporedu diskriminator, daju mi M76 i gutu municije. E. dobije "spagin". Mene bi bilo strah pucati iz njega, ali izgleda da smo tako tanki sa puskama. Nije mi jasno odakle im M76, inace sam na liniji radio sa CZ lovackim karabinom. Nadam se da je "upucan". Kako mi izlazimo iz kasarne, gomile ljudi ulaze u kasarnu, neke likove prepoznajem iz novinskih clanaka i sa dnevnika. NJih danas branimo.

E i ja smo se popeli u zgradu koja samo jos nekim cudom stoji uspravno. Sa prozora vidimo sve oko kasarne. Voda je takodje blizu, jer u drugom dijelu zgrade zive ljudi. Ako potrosimo sve zalihe, mogu nesto pazariti od njih. Ako zagusti previse, mozemo se povuci vrlo lako, sto je takodje pozitiva. E. je legao u cosak i automatski zaspao. Ja sam ostao budan i gledao ispred u prostor koji treba da pokrivam. Niko od nasih ne zna da smo mi tu. Sunce polako svice. Jutro. Mi nemamo nikakvih vijesti. Sami, imamo zadatak, a nemamo pojma. E. se budi, kaze da ja sada malo prilegnem. Hocu, ali prvo cu da zapalim jednu. Odem u prostoriju koja je nekada bila hodnik i tamo zapalim, jer E. ne pusi i kaze da mu smeta. Smeta i meni, ali mi vise smeta ako ne pusim. On ne pusi iz vjerskih razloga, meni je cigara, k'o religija. Odjednom, ispotiha zove E. "hej, dolazi". Ja izbacim zar iz cigarete, ostavim ostatak za kasnije i udjem u osmatracnicu. Tamo E. viri kroz prozor. Okrene se i kaze "vidi ovo". Ja se dovucem i pogledam kroz prozor.

NJih dvojica su isli hladno ulicom, obojica obuceni u lako prepoznatljive Delta uniforme. Crni kombinezoni, zeleni jurisni prsluci. Jedan na glavi ima beretku, drugi ima pancirni sljem. Jednom preko ledja zolja i u ruci kalas, drugom samo kalas i neki ruksak na ledjima. Niti jedan nema bijelu traku na desnom ramenu. "Stacemo sad?" upita E. onako zbunjen. "Jel' da ih ukinem?" upitah ja. "Nemam pojma." rece E. i nastavi viriti kroz prozor. NJih dvojica su se poceli penjati uz nasip. Kada zavrse sa penjanjem imati ce citavu kasarnu k'o na dlanu. Mi cemo i dalje imati njih ali ako ispali onu zolju u pravu sobu, pola komande armije ce pobiti jedan hitac. Uzmem pusku, otvorim optiku, naslonim je na rame i pogledam.

Sada su mi okrenuti ledjima i dalje se penju k'o da nemaju niti jedne brige na svijetu. I to penjanje rade onako lijeno i polako. Ja sam namjestio strelicu na prvog, onog sa zoljom. Ako ukinem prvog, drugi moze samo nastaviti penjanje uz nasip, ili poceti trcati nanize, ravno prema meni, svejedno, moj je bez prevelike muke. "E. ja cu pucat'" rekoh. "Mojne" kaze E. Daj da vidimo ako se pocnu raspremati, ja cu ih ukinuti, ali nemoj da ih ukinemo ovako dok hodaju." rece E. "Ti znas sta nam je receno?" "Znam" rece E i nastavi gledati kroz prozor. NJih dvojica su se nastavili penjati uz nasip, sada su vec na vrhu. Ako pocnu da se raspremaju, odose. Gledam ih, oni se ni ne zaustavljaju da odahnu, vec samo nastavljaju dalje prema jednom od naselja u brdu. Pratim svaki njihov korak. E. ih vise ni ne vidi, on gleda ispred kasarne. I ja sam ih izgubio iz vida.

Vece je palo i H. se odnekud pojavio. Ni on nema bijelu traku na desnom ramenu. Samo nam je rekao da je gotovo i da idemo nazad. Mi smo pokupili svoje stvari i pravac za njim. Razduzili smo oduzije i pravac spavaona. Mir.

Par dana kasnije hodam po naselju kao gluha dzukela, ubijam vrijeme, veceras idem na Treskavicu i gledam ljude oko sebe. Neke prepoznajem, ali vecinu ne. Odjednom iza coska se pojavi poznati lik, S iz delti. Pitamo se kako je, kaze da ceka novi raspored, nije mu krivo sto je slobodan. Ne pricamo o ono danu ni on, ni ja. Pozdravimo se i odemo, svako na svoju stranu.

Objavio/la diskriminator prije 12 godina 11 mjeseci #

@diskriminator -> Najezio sam se od tvog posta o_O - pa jebote k'o nocna mora!

Objavio/la Vjerni_Citalac prije 12 godina 11 mjeseci #

Nidje veze sa obracunom sa kriminalom to je obracun sa ne istomisljenicima i to je cista politika...pa valjda si to ako ne u ratu trebao nauciti u ovim godinama poslije...bolilo je Aliju odnosno one oko njega da li neko krade mrvice koje ostanu poslije njih ili ne...ako su se se obracunali sa celama kako sad hodaju ko kraljevi itd da vise ne duzim...

Objavio/la krik prije 12 godina 11 mjeseci #

Treba spomenuti i razoružavanje Jukinih na Igmanu.

Objavio/la koševo_republika prije 12 godina 11 mjeseci #

Sta je bilo sa ovim jedinicama - do kraja rata - govorimo o 9 i 10 Brigadi - i o Jukinim Vukovima.

Objavio/la Nesferatu071 prije 12 godina 11 mjeseci #

Zao mi raje sto ih je Caco ZAKLAO!!! Od njih 5-6 stu su pobijeni i izmasakrirani, dvojicu sam poznava. Slavena sam znao iz grada, super momak, zavrsio ekonomiju ili bio pri kraju, stanovao u Zvijezdi, prava gradska raja. A Dragan mi je bio komsija sa Kosevskog Brda. Onako, dok smo rasli, bio je povucen, cak smo ga ponekad i podjebavali, da je streber, da je ovo da je ono. Znam da je to bilo djecija to jest Sarajevska zafrkancija, a sad' mi je zao. Zavrsio elktriku, treniro' ronjenje, momak i po. Nemam snage da pisem. Pocivajte u miru!!!

Objavio/la Apple prije 12 godina 11 mjeseci #

sta su radili na hercegovackom ratistu vikicevac

Objavio/la 2131 prije 12 godina 11 mjeseci #

sklopu operacije pod punu kontrolu korpusa stavljena je i HVO Brigada "Kralj Tvrtko".
(O ovome sam vise pisao prosle godine)


dajte mi link na ovo zivo me interesuje da vidim i drugu stranu medalje.

Objavio/la iggy prije 12 godina 11 mjeseci #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: