Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Zasto sam uz Osmanagica

post objavio/la ponor prije 13 godina 5 mjeseci na blogu Vikicev Specijalac o Ponorima Rata

Komentari na post

 

jeli vazno biti prvi ?( drugi..ili..) uglavnom ! tvoj blog je projekt , koji je ujedinio ljude ( zucno , vulgarno ponekad , ali ? pocelo se razgovarati!).. hvala "vikicevac"! odnio si jos jednu ( mozda najvazniju pobjedu) pozdrav!

Objavio/la beach68 prije 13 godina 5 mjeseci #

Moj bivši cimer je odj.... faks, rekao je da će se baviti organskom poljoprivredom, a prije toga ide u Bosnu raditi kao volonter na iskapanju piramide. Većina bi se ismijavala iz takvog čovjeka, no ja mu zavidim na hrabrosti. Isto tako, ako Semir nije neki muljator koji pokušava okrenuti pare, svaka mu čast, bilo piramida ili ne.

Objavio/la Bbop prije 13 godina 5 mjeseci #

Ne znam sta nam piramida moze losega donijeti!
Zasto ljudi ismijavaju tu teoriju???

Objavio/la HVO prije 13 godina 5 mjeseci #

Vikicev (nash;) specijalac, imao si dovoljno poruka sa pohvalama ali ne mogu da odolim a da te ponovo ne pohvalim. Stav u kojem si na strani Osmanagacica je dokaz o tvojoj sirini pogleda na svijet i zivot, sto bi nas narod rek'o, u gledanju dalje od svog nosa. Zato si i u ratu odlucio biti na strani pravde, pogotovo tada to nije bila laka odluka, ipak je bilo lakse otici iz pakla zvanog Sarajevo.
I mene su Dani razocarali ali nakon toliko dobro obavljenog posla, ovaj put cu im oprostiti tu omasku.

Na karaju, steta je da nasa strucna javnost ima ovakav snobovski i negativan stav, ne samo prema Semiru, nego i prema svima onima koji drugacije misle ili samo zato sto nemju diplomu fakulteta. Lista ljudi bez diploma koji su covjecansvu donijeli napredak na svim poljima nauke i kulture je pozamasna pa je ne vrijedi ovdje postirati. Ne preostaje nam grugo nego da se nadamo da ce nove generacije biti mnogo sirih pogleda, ja u to vjerujem jer nisu navuceni na glupost koja je u svim dijelovima balkana bila aktuelna a glasi: Uci skole da kasnije ne moras mnogo raditi.
Svako dobro care!

Objavio/la Karim prije 13 godina 5 mjeseci #

Ismijavu teoriju jer ih je strah da neko bude uspjesniji od njih. Znas ti nas Bosance, samo da komsiji crkne krava pa meni kako bilo. Nikad nisam shvatio sto vecini Bosanaca, a vala i Hercegovaca nije moguce da se raduje uspjehu svoga komsije (u ovom slucaju Semirovom uspjehu). I mene je, kao i Vikica, najvise iznenadio stav BHDana. Pogotovo od Lovrenovica onakve bljuvotine nisam ocekivao. Pitam se samo sta li ce biti ako se stvarno otkrije piramida? Cisto sumnjam da ce se ijedan od ovih sto su napadali Semira izviniti javno njemu i svima koji su vjerovali u tu piramidu. Takav smo mi narod. Nazalost.

Objavio/la Muamer prije 13 godina 5 mjeseci #

ja od BH dana i njihovog debelog urednika nista drugo nisam ni ocekivao.

Objavio/la locked and loaded prije 13 godina 5 mjeseci #

Svaka cast na ovome textu...nisam mogao vjerovata da su Dani napisali par tako amaterskih clanaka o Semirovom projektu, razmisljao sam da im napisem pismo da su prave trube...jedno je napisati clanak sa profesionalnom kritikom
potkovanom cinjenitcama a drugo je mahalska teorija !!
Nevjerovatno kako su se srozali...dva clanka jedan za drugim prvi je od nekog divce novinara..Osman ne znam prezime..ali clanak je pravi mahalski trac,, dok je drugi neki Govedarica profesor istorije u njemackoj na poznatom fakultetu..sve je to ok ali pored pljuvanja i vrijedzanja necijih stavova ipak treba malo i dokaza zasto ,zbog cega itd...pozdrav

Objavio/la mahinic prije 13 godina 5 mjeseci #


Nijedan covjek koji drzi do sebe se nece sustegnuti da pokaze svoje slabosti.

Ivan Lovrenovic me je razocarao onda kad je rekao (mislim da je to bilo jos tokom rata) da mu je vracanje narodnosnog imena 'Bosnjaci' najtuzniji dan u zivotu. Njegovi napadi na Osmanagica i mogucnost revizije ne samo bosanske, vec i srpsko-hrvatske i balkanske historije, se ne mogu razumiti bez njegova neprijateljstva prema svemu sto moze ugroziti njegovu centralnu tezu o tome da je star Bosna zapravo 'etnicki hrvatska'.

Vjerujuci njemu, i ja sam vjerovao (donedavno) da su nasi ljiljani zapravo francuski simboli.

BH Dani me ne iznenadjuju jer su iz komunizma utekli u novopeceni kapitalizam gdje trac, pseudo-kritika (citaj: maskirani ad hominemi), i samopohvalna bogoslovlja sacinjavaju "kulturu" koju bi najbolje bilo pustiti niz WC solju zajedno sa njezinim urednicima.

Vikicev Specijalac:

Hvala ti na podrsci i svemu ostalom.

Objavio/la bosna_srebrna prije 13 godina 5 mjeseci #

Jedan fin tekst, dosta dug, al' ispravno analizira situaciju.

01. maj 2006.
Velika piramidomanija u našoj maloj dolini

"BOSANSKA PIRAMIDA ZABLUDE"

I kako god različita doba prelamanja i bila, jedna osobina im je zajednička: obiluju senzacijama. I koliko god se pojedinačni ljudi i trudili da zadrže "hladnu glavu" i ne hrle ka raznim "mesijama", sve jača i jača je struja ljudi bivala, koja je iz različitih nagona bas tamo hrlila, gdje se, navodno, nalazio spas za sve probleme i lijek za svaku tegobu. Naše oštećeno i ranjeno društvo, željno "normalnog života" i uspjeha, u ovom dobu prelamanja i nadolazećih promjena, baš sve čini da na jedan nipošto normalan i savjestan način svoju "sreću" kreira i tako se upušta u sarolike avanture, čije posljedice ili ne želi ili jednostavno nije u stanju da vidi. I baš kroz to snažno priželjkivanje sreće, lijepog života i uspjeha se većina umova pomuti i biva zaslijepljena lahkom zaradom, ponosom na stvari koje ne postoje i osjećajem velike posebnosti naspram drugih naroda, bez da se pomisli na činjenicu da taj "osjećaj posebnost i ponosa" bazira na idejama od vakuuma.

Analizira: Edhem OSMANOVIĆ
piramidazablude.blogger.ba

Malo je slučajeva u našoj skorijoj povijesti bilo, koje su žešće odjeknule nego glasine da je kod Visokog, tačnije u samom brdu Visočica, navodno otkrivena piramida, stara oko 12.000 godina. Štaviše, prvo je tvrđeno da je stara oko 27.000 godina, ali pošto taj vremenski razmak ipak i najvecim kritičarima moderne nauke pravi velike bolove u glavi, naknadno je objavljeno da je piramida ipak samo 12.000 stara. I ne samo da je ona mnogo starija od Keopsovih, nego je i mnogo veća od nje. Štaviše, radi se o najvećoj piramidi na svijetu, navodno. Naravno, radit će se tek onda, kada je otkriju. I dok je navodni amater-naučnik s punim ushićenjem koncentriran na rad i iskopavanje „majke svih piramida“, kako je on naziva, oko njega i njegovih, još ne potvrđenih, ideja formiraju se određeni blokovi raznolikih ljudi. Jedan blok su takoreći okorjeli obožavatelji te ideje i zbog raznih razloga oni grlato tvrde, premda i sami nemaju mnogo više znanja o piramidama nego i vođa ovog opskurnog projekta, da piramida odista postoji. Drugi blok, pak, čine, medju ostalim, svjetski poznati i priznati naučnici iz oblasti arheologije i historije starog doba čovječanstva, koji uporno tvrde da se putem ovog takozvanog iskopavanja piramida u stvari uništava pravo blago naše zemlje. Uz ova dva postoji jos jedan blok, kojeg čine obični ljudi, mahom lokalno stanovništvo Visokog, koje je s punim pravom „namirisalo“ mogućnost komercijalne eksploatacije ove, barem što se Balkana tiče, senzacije. Što se ovog zadnjeg bloka tiče, ovaj tekst se neće mnogo baviti sa njime, pošto autor nema intenciju da diže moralni prst i poziva na neko imaginarno moralno ponašanje. Jednostavnim riječima rečeno, narod nije kriv, ako se uspije snaći i nešto zaraditi iz bilo koje šanse, koja mu je na dometu. I nakon što je autor ovog teksta pročitao većinu pro i kontra stavova i iste analizirao, koliko mu je njegovo sopstveno znanje i umijeće dozvoljavalo, kao rezultat tog napora nastao je ovaj tekst, u namjeri da uporedi sve tvrdnje i na koncu i sam zauzme poziciju naspram te cijele priče.

Otkriće piramide


Kada sam prvi put čuo da su krenule glasine o „piramidama usred Bosne“, moje prvo razmišljanje o svemu tome je bilo u liku pitanja, kako da neko može sagraditi tako veliku i kompliciranu građevinu prije toliko hiljada godina (tada je još važila hipoteza o 27.000 godina starosti), a da je do sada niko nije ni primijetio? I pošto svako otkriće prati jedna velika doza skeptike, počeo sam sa čitanjem prvo Osmanagićevih tekstova u želji da upoznam tog samozvanog arheologa i njegovo stajalište naspram zvanične nauke. Prvo njegovo štivo, koje sam čitao, se zove „Od masona do mentalnih projekcija” i sadrži hipoteze o raznim, manje više vec dobro „prožvakanim“ pseudo-teorijama, poput onih da postoje zavjere globalnih razmjera s ciljem manipulacije cijelog čovječanstva ili da su, primjerice radi, vanzemaljci vec odavno prisutni na našoj planeti i vrše, uz pomoć njima odanih svjetskih vlada, razne inhumane eksperimente nad ljudima. Sve u svemu, na jednu ruku interesantno štivo za prilike, kada se nema šta bolje raditi ili kada jednostavno poželite da mislite na sasvim drugi, nekonvencionalan način, bez korištenja skeptičnog dijela razuma. Barem je to moja osobna procjena i ja ne insistiram na tome, da je moj usud važeći za cijeli svijet. Za razliku od Osmanagića, koji želi jednim potezom, tj. iskopavanjem piramide, promijeniti cijelu dosadašnju historiju čovječanstva i takoreći sve današnje i prijašnje naučnike diskvalificirati. A pošto je to jedan, u akademskom smislu, vrlo opasan a i zahtjevan poduhvat, mora se naći nesto, putem čega se može dokazati, da je zbilja cijela naša prošlost u stvari jedna velika tajna, mašta, cak i laž, kako to Osmanagić u svojim spisima tvrdi. Ali, ipak, krenimo redom, pošto niko ne smije biti tek tako odbijen i bez dokaza revidiran. Uzet ću si za pravo da citiram određene odlomke iz Osmanagićevih tekstova, koje i sami možete naći na njegovoj stranici
www.alternativnahistorija.com

Adolf Hitler na Južnom Polu


Pri čitanju njegovih teza nailazimo, recimo, na doista opskurne tvrdnje, da je Adolf Hitler preživio II. Svjetski Rat i sa svojom posadom, brodom pobjegao na sami Južni Pol.
Citiram “Hitler ostavlja tijelo svog daljeg rodjaka u bunkeru; Rusi na[sic!] nalaze ocekivani trofej te zataskavaju stvar.” […] “Biva prebacen sa uzim krugom politicara, generala i naucnika na "jug", na sigurno. Njemacka vojna masina je rasprsena. Rat je okoncan. Historija je napisana.”

U ovih nekoliko rečenica se ne samo objašnjava kraj II. Svjetskog Rata, nego čak i cijela dosadašnja historija komentira na jedan sasvim drugi način, kojeg mi do sada, po autoru citiranog teksta, nismo poznavali. Ali, nigdje ni riječi o kojem se to rođaku radilo i kako je, u to vrijeme najtraženiji zločinac na svijetu, uspio da bezbjedno pređe nekoliko hiljada morskih milja do njegovog tobožnjeg prebivališta na Juznom Polu. Isto tako nigdje ni riječi, o kojim se to ljudima iz “užeg kruga” radilo, kada se dobro zna da je Hitlerov “uži krug” završio na užetu tj. najčešće bivao osuđen na smrtnu kaznu vješanjem. Radi potpunosti, pošto citirani tekst oskudijeva određenim informacijama, navest ću Hitlerove suradnike, pa razmislimo o kojim se to dodatnim saradnicima moralo raditi, koji su odlučili da pređu na najhladniji kontinent na svijetu, da bi živjeli do kraja svog života sa glavnim naredbodavcem Holokausta. Na nirnberškom procesu (Die Nürnberger Prozesse) osuđeni su:

Hermann Wilhelm Göring (na smrt vješanjem), Rudolf Heß (na doživotnu robiju), Joachim von Ribbentrop (na smrt vješanjem), Wilhelm Keitel (na smrt vješanjem), Ernst Kaltenbrunner (na smrt vješanjem), Alfred Rosenberg (na smrt vješanjem), Hans Frank (na smrt vješanjem), Wilhelm Frick (na smrt vješanjem), Julius Streicher (na smrt vješanjem), Walter Funk (na doživotnu robiju), Hjalmar Schacht (oslobođen), Karl Dönitz (10 godina robije), Erich Raeder (na doživotnu robiju), Baldur von Schirach (20 godina robije), Fritz Sauckel (na smrt vješanjem), Alfred Jodl (na smrt vješanjem), Franz von Papen (oslobođen), Arthur Seyß-Inquart (na smrt vješanjem), Albert Speer (20 godina robije), Constantin von Neurath (15 godina robije), Hans Fritzsche (oslobođen), Martin Bormann (na smrt vješanjem).

Izvor: www.bz.nuernberg.de

I kada se uzme u obzir da su oslobođeni iz ovog procesa izašli iz zatvora tek najranije poslije septembra 1946, moramo se pitati, koga je to Adolf Hitler mogao povesti sa sobom? U to vrijeme, godine 1945., kada je Berlin već odavno pao i sam Hitler slušao fijukanje metaka i eksplozije sovjetskih granata, nije bilo moguće izaci iz grada. Svi oni koji su preživjeli Sarajevski Obruč, mogu posvjedočiti, kako su ljudi ginuli samo što su pokušali da pređu s jedne strane ulice na drugu. I sada bi trebali da revidiramo naše cjelokupno znaje o II. Svjetskom Ratu na osnovu nekolicine nedokazanih hipoteza i da povjerujemo, da je u vrijeme opkoljenog Berlina Adolf Hitler uspio ne samo da pobjegne, nego i da se ukrca u brod zajedno sa svojim saradnicima i nesmetano pobjegne na Južni Pol? I to zbog toga što, kako autor citiranog teksta pokusava da dokaže, Hitler nije izvršio samoubistvo, citiram, „Jednostavno zato jer Hitlerovog tijela tamo nije ni bilo.” Možda je autoru ovih citiranih recenica sve ovo toliko jednostavno, ali autoru ovog teksta to sigurno nije. Ipak, idimo dalje, pošto niko nije zaslužio da bude zbog jedne činjenice stavljen na stub srama, a autor ovog teksta neće postaviti nikoga na taj pijedestal, pa ni pri samom kraju ove analize, pošto intencija nije pridobijanje čitalaca na jednu stranu, nego samo i isključivo servisiranje jasnih podataka, citata i dokaza. Svako ima sopstvenu sposobnost rasuđivanja i zato mora svako od nas, po filozofu Immanuelu Kantu, “koristiti sopstveni razum”.

Eksperimenti vanzemaljaca nad ljudima i problemi s Holocenom


Sljedeći odlomak iz gore navedene knjige je jedan od najopskurnijih, koji se mogu pročitati u ponuđenim tekstovima. Naime, po navedenoj teoriji, vanzemaljci su već odavno na našoj planeti i zajedno s nekim od svjetskih vlada surađuju pri groznim eksperimentima nad ljudima. Eksperimenti su na primjer vađenje krvi, ukrštavanje ljudi i vanzemaljaca, eksperimenti nad embrionima i ostale nehumane praktike. Citiram, “Navodno, pod zemljom je zajednicka biogenetska laboratorija vlade i vanzemaljaca u kojoj se odvijaju bizarni eksperimenti na ljudima i zivotinjama”. Lokacija ove monstruoznosti se nalazi u Americi, tačnije u mjestašcu zvanom Dulce. Nekoliko desetina metara pod zemljom se nalaze razne prostorije u kojima vanzemaljci zajedno sa “odabranim članovima administracije” Sjedinjenih Američkih Država vrše gore navedene eksperimente. Preko interneta se mogu čak nabaviti i snimci ove tobožnje Dulce-Baze u kojima se, uz vrlo nejasne snimke, navodno vide razni laboratoriji i ogromne posude u kojima se nasilu drže ljudi da bi im, na primjer, vadili krv ili da bi ih ukrštavali s vanzemaljcima. A glavni cilj vanzemaljaca je, po autoru tih tekstova, citiram: “Vanzemaljci ne zele nasu zemlju, zlato, minerale ili vodu. Cak ni ljudski ili zivotinjski zivot. Ono sto oni zele je magnetna (zivotna?) sila koja struji oko i kroz planetu Zemlju! Vanzemaljci koriste ovu magicnu moc na nacin nepoznat nama.” I kao što se dade lahko razlučiti, ovdje biva korištena slična taktika kao i sa tvrdnjama o
preživjelom Hitleru na Antarktiku. U jednoj rečenici se navodi određena tvrdnja, bez da biva potvrđena kroz dokaze, a usput se i sam autor tih rečenica oslobađa od donošenja jasnih dokaza kroz daljnje navođenje, da je način korištenja te famozne “magnetne sile zemlje” nama nepoznat i s time, naravno, i samom autoru. Nesto slično se može primijetiti i u vezi “visočkih piramida”, koje su centralna tema ovog teksta, pošto autor ove analize nema namjeru da komentira svaku opskurnu naučno-fantastičnu tvrdnju samozvanog istraživača-arheologa. Prvobitno su, primjerice radi, visočke piramide bile stare oko 27.000 godina, da bi se, poslije određenog vremena, “podmladile” i završile sa “samo” 12.000 starosti. A pri tom naknadnom podmlađivanju se citirani “arheolog” uopće ne osvrće na već odavno naucno dokazane hipoteze, da je u to doba prošlosti nase planete nama poznati dio Evrope bio pod velikim naslagama leda i da su malobrojne ljudske zajednice bile ionako preopterećene potragom za hranom, tako da nisu imale ni materijala, ni znanja, pa krajnje ni vremena da grade najkolosalnije objekte na našoj planeti, piramide. Za više informacija o Ledenom Dobu i naučnim činjenicama, koje stoje dijametralno naspram gore navedenih teza, preporučujem ovu web-stranicu:
http://en.wikipedia.org/wiki/Ice_age
Tamo se mogu, među ostalom, naći i linkovi ka drugim stranicama organizacija, koje se profesionalno bave istraživanjem ovog doista zanimljivog perioda naše planete u kojem sigurno nećete naci bilo kakve dokaze, da su tadašnji ljudi gradili bilo kakve objekte kolosalnih razmjera. Pored svega toga moramo se pitati, zašto je prvobitna teza o 27.000 godina starim piramidama tako olahko napuštena i zamijenjena sa novijom o 12.000 godina starosti? Premda nema intencije u ovom tekstu da mnogo špekulira, mora se postaviti pitanje, da li je starost piramida “promijenjena” zbog toga što se prije 27.000 godina dobar dio nase planete i Evrope još dublje nalazio u Ledenom Dobu, dok je doba od otprilike prije 11.700 godina takođe poznato pod imenom Holocen, što znači “Novo Doba” ili “Novo Toplo Doba”. Naime, po modernoj nauci, ovo doba je ujedno i početak “višeg razvoja” nasih ljudskih predaka, pošto se od tada led poceo povlaciti sa mnogih dijelova Evrope. A pošto je za gradnju piramida potrebno ne samo slobodno, odmrznuto tlo nego i sami ljudi, ovo pomjeranje vremena za nekoliko hiljada godina unaprijed je očigledno. Ali ipak, i ovo preskakanje nekoliko hiljada godina nije dovoljno, pošto ogromne mase leda nisu odjednom i tek tako počele da otopljavaju. Citirat ću Curtis-a Runnels-a, specijalistu za prehistorijsko istraživanje Grčke i Balkana (Boston University):

“Between 27,000 and 12,000 years ago, the Balkans were locked in the last Glacial maximum, a period of very cold and dry climate with glaciers in some of the mountain ranges. The only occupants were Upper Paleolithic hunters and gatherers who left behind open-air camp sites and traces of occupation in caves. These remains consist of simple stone tools, hearths, and remains of animals and plants that were consumed for food. These people did not have the tools or skills to engage in the construction of monumental architecture.“

Izvor: http://www.archaeology.org/online/features/osmanagic/index.html

Dakle, to doba pratile su vrlo niske temperature i oni malobrojni ljudi su bili zaposjednuti pukim preživljavanjem, a uz to nisu ni posjedovali odgovarajući materijal, stručni pribor i matematičko znanje za takvu vrstu građevina, kao sto su piramide. Još jedna dodatna činjenica pobija Osmanagićeve teze o tadašnjim ljudima, koji su, po njemu, tek preživjevši Ledeno Doba, odjednom počeli graditi piramide. Naime, zbog naglog otopljavanja leda i povisivanja temperature je brojna tadašnja flora i fauna počela da izumire i poznata je u modernoj nauci kao “Masovno izumiranje u Holocenu” (Holocene extinction event) . A šta za lovce znači gubitak divljači, to ne trebamo nadugo i naširoko da komentiramo. Prosto rečeno, tada su naši ljudski preci imali sigurno “bolja i hitnija posla”, pošto su morali da nauče domesticirati zivotinje i kultivirati biljke, nego da se bave gradnjom piramida većih i od onih Keopsovih u Egiptu. Za više informacija o Holocenu kao i o spomenutom masovnom izumiranju preporučujem ove stranice:
http://en.wikipedia.org/wiki/Holocene
http://en.wikipedia.org/wiki/Holocene_extinction_eventb>;

Kritika iskopavanja piramide iliti “kako se nestručno uništavaju artefakti”


Ko od nas je do sada imao priliku da vidi arheologa pri radu? Većina je, pak, sigurno gledala popularne serijale filmova sa Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi. Hrabri arheolog se bori protiv nacista, tajnih organizacija, spašava svijet od brojnih zavjera i usput se, kao i u svakom drugom filmu, pozabavi sa ličnim problemima kao sto su njegov nestali otac i zaljubljene učenice. Vidite, realnost je ipak nesto prostija, profesionalnija a i mnogo bolnija. U svim dosadašnjim dokumentarnim filmovima koje smo gledali, više smo imali pred očima snimke pronađenih artefakata, nego što su nas mediji upoznavali sa pravim i mukotrpnim arheološkim radom. Niko ne gleda rado, kada jedan arheolog po jedan kvadratni metar dnevno obradi, s puno pažnje, savijen, pod počesto uzavrelim suncem, u jednoj ruci četkicu a u drugoj metalni pribor. Tako nešto jednostavno nije interesantno za gledati. A pošto nam mediji ne prenose vreli pustinjski zrak i ne dostavljaju nam osjećaje bolova u leđima poslije višesatnog, mukotrpnog rada, mi se i ne možemo na tren prebaciti u kožu arheologa. A da to možemo sigurno ne bismo tako olahko vidjeli u svakom naučnika iz oblasti arheologije samo zato, što se slikao na skoro svim piramidama na svijetu. Nisam siguran, da li su baš svi čitaoci ovog članka vidjeli arheologa pri radu, pa zbog toga molim, ubacite u vašu web-tražilicu pojam „archaeology“ i potražite slike (graphics). Vidjet ćete skoro uvijek ljude, koji savijeni s priborom u ruci samo jedan mali komadić cjelokupnog tla brižljivo iskopavaju. I posto sâm ne posjedujem odgovarajuće copyright-e na fotografske materijale, prinuđen sam da preporucim sopstveno trazenje slikâ arheologa. I kada smo već kod tog pojma „copyright“, ne smijemo izbjeći da napomenemo da su nazivi piramide „Sunca“, „Mjeseca“, „Zmaja“ od strane njihovog „otkrivača“ registrirane kao komericijalne marke, tako da se, po zakonu, one ne smiju nigdje koristiti bez njegove dozvole. Zato je i autor ovog teksta izbjegao da koristi pune nazive, koji sadrže, uz gore navedene nazive, i sami naziv „piramida“ kao i ime naše zemlje. Opreza nikada na odmet, a usput ostaje i pitanje, zašto se jedno „naučno otkriće“ komercijalizira? Zar nauka i naučnici ne rade za prosperitet društva, njegovu prosvjetu i duhovno obogaćivanje? Ali, pošto ovaj tekst nema namjeru da se bavi utilitarističkim pojmovima iz oblasti filozofije, ostajemo pri navedenim pitanjima. Vratimo se ka pojmu „iskopavanja“ i uporedimo to čudnovato, masovno raskopavanje brda Visočice sa profesionalnim arheološkim radom. Da li tamo, na Visočici, vidimo povijene arheologe, koji brižljivo, komadić po komadić, zemlju istražuju? I da napomenemo da autor nažalost nije do sada otišao na brdo Visočicu da si uživo priušti pogled na to, po njegovom osobnom mišljenju, apsolutno diletantsko „istraživanje“. Ali, ono što se iz fotografija i video-zapisa vidi, jasan je dokaz da su tamo amateri na radu. Uz pomoć gromnih mašina, vadi se zemlja i označavaju izvađeni blokovi kao „zidovi piramide“. Autoru nije poznato, koliko čitalaca su imali priliku da vide jedan tipičan zid piramide, ali je sasvim sigurno da niko ne bi očekivao da nađe te zidove u horizontalnom položaju, niti da se ispod tih zidova nalaze skeleti, koje su kasnije uklonili. A zašto su uklonjeni je pitanje, na koje autor nema odgovora. Jedino ostaje pretpostavka, da bi nalaženje skeleta „van piramide“ bilo jedno od dokaza da je nema. Zašto da budu skeleti ispod famoznih zidova? Možda zato što to nisu zidovi nego nadgrobne ploče? Neka svaki čitalac sam putem sopstvenog razuma prosudi, o čemu bi se moglo raditi. A samo brdo Visočica, kao što mnogi znaju sadrži ne samo ove ploče, nego i njen vrh ima jedno veliko historijsko značenje za Bosnu i Bosance i već odavno je stavljeno na listu zaštićenih monumenata/spomenika kulture naše zemlje. Na vrhu se prije nalazio kraljevski grad Visoki, koji je bio zvanična prijestonica stare Bosne i postojao je sve do osmanlijskog osvajanja naše zemlje, kada biva uništen. A ispod tog grada se nalaze tragovi starijih civilizacija kao npr. Rimske i Ilirske, koje su ovdje bitisale i ostavile dio svoje kulture na sjećanje novim generacijama. Špekuliranje o tome, što se nije prije počelo sa radom ili čak, da će i u slučaju ne-nalaženja piramida konačno nešto početi u vezi istraživanja Visočice se mora odmah odbaciti. Kako nešto kasnije istraživati, kada se to već sada uništava putem bagera, bušilica, krampova i lopata od strane običnih radnika? Možda je i istina da će u buducnosti dolaziti više turista u Visoko, možda je i istina da će se pizza s nazivom “Piramida” bolje prodavati, ali kakve to ima veze s naukom? Ovdje, dakle, kolidiraju različiti interesi, potpomognuti, nažalost, dobrim dijelom od strane vlasti naše drzave, koji su jednom, bez uvredljive namjere rečeno, zanesenjaku dali sve dozvole i garancije. Vidjeti jednog Harisa Silajdžica ili Ahmeda Hadžipasića kako švadroniraju preko jednog od najvećih blaga naše domovine, bez da se pitaju s kime to oni razgovaraju, je jedna posebna vrsta nemara i diletantizma. Umjesto da učine nesto korisno i iskoriste svoj politicki uticaj, pa potpomognu naš Zemaljski Muzej ili Nacionalnu Biblioteku, oni radije slušaju priče čovjeka, koji nije nigdje na svijetu dokazao da ima znanje na stručnom polju arheologije. Pozirati pred piramidama, da li s političarima zajedno ili ne, nije isto kao i stručno obrađivati ostatke naših predaka. A kada neko dolazi s tvrdnjama o piramidama prvo starim 27.000 godina, pa onda starim oko 12.000 godina, to mora biti odmah kritički zapačeno i detaljno obrađeno. I zaista bi se trebali pitati, gdje smo mi bili kada je, primjerice radi, Osmanagić u emisiji FTV-
a “Centralni Zatvor” tvrdio da se jedan tupi zilet sam od sebe naoštri kada ga stavite u piramidu! Dakle, napravite sebi piramidu odgovarajuće veličine i stavite jedan tupi zilet i čekajte dok se ne naoštri sam od sebe. Ali, šta očekivati od čovjeka, koji tvrdi da je Hitler preživio rat, da vanzemaljci već odavno “gostuju” na našoj planeti i da je postojala civilizacija Atlantide, koju autor ovog teksta nije želio daljnje da komentira kao prve dvije citirane teme? Uz to se treba pitati, kako je moguće, da ministar kulture FBiH poništi sve prije date garancije i dozvole za prekopavanje Visočice, a da Osmanagic se tome usprotivi i jednostavno nastavi, sada bez državne dozvole, s daljnim prekopavanjem brda? Uostalom, da ne dođe do mišljenja, da intencija autora leži u nekom osobnom difamiranju Osmanagića, osvrnimo se na izjave ljudi iz oblasti arheologije u vezi „visočke piramide“.

Anthony Harding (Predsjednik Evropske Asocijacije Arheologa):
http://www.timesonline.co.uk/article/0,,59-2150036,00.html

[…]
In most countries of Europe those with wacky theories about “hidden mysteries” on presumed archaeological sites are free to propound them but not to undertake excavation, which by its very nature destroys much of what it uncovers; let alone excavation by those unqualified in terms of training and experience.
[…]
It adds insult to injury when rich outsiders can come in and spend large sums pursuing their absurd theories (the construction of a colossal pyramid so large that it dwarfs even those of Egypt or Mesoamerica? 12,000 years ago?), in ways that most other countries would never countenance, instead of devoting their cash to the preservation of the endangered genuine sites and monuments in which Bosnia-Herzegovina abounds.

Prosto prevedeno u ovom tekstu stoji, da je postavljanje suludih teorija možda i dozvoljeno, ali iskopavanje tek tako nije. Za tako nešto se mora imati odgovarajuće profesionalnosti, koju Osmanagič i njegovi suradnici ne posjeduju. Uz to je prava tragedija, što se istinsko blago naše zemlje ne stiti i ne obrađuje, pošto domaća nauka ne dobija potporu od države, a neuki avanturisti s mnogo novca u džepu na svakoj strani nailaze na otvorena vrata.

Mark Rose (executive and online editor of ARCHAEOLOGY):
http://www.archaeology.org/online/features/osmanagic/index.html

[…]
If you want to categorize this farce, it seems a standard-issue "amateur/maverick confounds establishment with great discovery" story, which no doubt makes it appealing to uncritical reporters looking for a big story. This kind of tale is a staple of the pseudoarchaeology or fantastic archaeology genre. And the term "pyramidiot" has been applied to those obsessed with pyramids and who offer strange interpretations of them on websites and in books and televsion programs.
[…]

Piramida i ostale svetinje


Kroz sudjelovanje u komentiranju teksta “KOME SMETAJU PIRAMIDE?”, autora Sedada Dizdarevića, stekao sam dojam, da sva ova, u buducnosti zasigurno tragikomična, farsa posjeduje i jednu duboku socijalnu dimenziju. Tako se, na primjer, neka buduća vrijednost tih piramida čak i u slučaju da ih ne otkriju, poredi sa Međugorskom Gospom ili sa poznatim čudovištem iz Velike Britanije, Nessijem. Svakako, uvijek je bilo i zanesenjaka i onih, koji su im do kraja i pored svih proturiječnih dokaza vjerovali, ali ima jedna bitna razlika između ova tri primjera. Što se Međugorske Gospe tiče, ne leži njeno značenje za katolike toliko u tome, što se “neko” pokazao, nego što se sama Sveta Marija prikazala nekolicini djece. Katolici ne slave toliko događaj prikazivanja kao činjenicu da se ona, Bogorodica, prikazala. Dakle, kombinacija prikazivanja zajedno sa svetošću Djevice Marije daje međugorskoj priči taj poseban osjećaj u mislima kršćanskih vjernika. Da su očevici, tadašnja djeca, rekli da im se prikazao neki od brojnih katoličkih svetaca, sam pojam Međugorja ne bi imao toliko jad odjek u kršćanskom svijetu, kao što ga sada ima na osnovu činjenice da se sama Sveta Marija ukazala djeci. Uostalom, kult Svete Marije je star preko 2.000 godina i sastavni je dio svih kršćanskih/hrišćanskih crkava i njihovih dogmi. Sveta Marija je dio jedne stare i velike religije i samome autoru zvuči svako poređenje, da li nađenih ili ne-nađenih piramida sa jednim od najvažnijih kultova kršćanstva/hrišćanstva ne samo groteskno nego i podosta omalovažavajuće, što se osjećaja kršćana/hrišćana tice. Uostalom, kako bi se muslimani osjećali, kada bi se ove navodne piramide poredile za značenjem Kaabe u Mekki? Ali, kao sto je autor na samome početku rekao, ovdje se neće podizati moralni prst. Idimo dalje i osvrnimo se na jedno od najpopularnijih čudovišta našeg svijeta, stanovnika jezera Loch Ness, stidljivog Nessija. Ovaj monstrum je po nekim tvrdnjama ništa drugo do “preživjeli dinosaurus” i pripada vrsti koja se zove “Plesiosaurus”, a ima trajno prebivalište u vodi i hrani se ponajviše ribom.

Za vise Informacija o ovom odavno izumrlom živom biću, preporučujem posjećivanje ove web-stranice: http://en.wikipedia.org/wiki/Plesiosaur
Sami Plesiosaurusi su zaista prije mnogo miliona godina postojali i zbilja se radilo o mesožderima, koji su se uglavnom bavili lovom na ribe i ostale stanovnike velikih okeana. Samo, ima jedan problem u vezi sve te priče o Nessiju, a to je činjenica da je samo jezero Loch Ness poznato po tome, da ima vrlo, vrlo malo ribe u njemu i da mu je vegetacija, potrebna za preživljavanje riba, veoma oskudna. Samo jezero je ukliješteno medju stijenama, tako da je i sam radijus kretanja za jedno tako ogromno biće kao sto su plesiosaurusi podosta ograničen. Dakle, da završimo, ili je Nessie crkao od gladi ili zbog nedostatka kretanja. Ali, za razliku od piramida s kojima je poređen Loch Ness, radi se ovdje o vrlo starim mitovima i legendama, koji su dio folklora lokalnog stanovništva i neka vrsta „maskote“.

Više informacija o Nessiju možete ovdje naći: http://en.wikipedia.org/wiki/Loch_Ness_Monster

Dakle, niti se moze jedna, do sada nenađena, piramida porediti sa svetim osobama poput Djevice Marije, niti je moguće poistovjećivati nepostojeće objekte sa vrlo snažno izraženom folklornom komponentom oređenih krajeva naše planete. To što Nessija nema i što neće biti piramide ih ne stavlja na isti pijedestal. Nessi je bujna mašta stanovnika, prenošena s koljena na koljeno i uz to dodatno animirana kroz razne, naravno retuširane, fotografije čudovišta. A Sveta Marija je sveti simbol, u kojeg se može a ne mora vjerovati, ali je određenoj grupi ljudi ona u svakom slučaju sveta. A piramida, uz to jos i nenađena, niti je dio našeg folklora, niti može biti, pošto se neće desiti da piramida možda “izviri iz brda”, pa je neko slučajno fotografira, kao što to neki tvrde u vezi Nessija. A ne može se ni desiti da se piramida “ukaže” nekome i prenese neke poruke, osim možda samom Osmanagiću, koji se ionako bavi istraživanjem vanzemaljaca i njihovim pokušajima “krađe magnetne energije planete zemlje”. Uz to su i piramide, po njegovim tvrdnjama, nešto kao agregati energije i imaju svakako “vanzemaljsko porijeklo”.

Trokutasti snovi


Sve u svemu, i iz ovih poređenja se vidi, koliko je u biti našem narodu ponestalo dobrih vijesti. Nije mi namjera da ulazim u preduboko sfere sociologije i ljudskoga ponašanja, ali su neke činjenice i potpunom laiku lahko vidljive. Citirat ću iz zadnjeg dijela gore navedenog Dizdarevićevog teksta:

“Dosta smo živjeli u gorkoj i teškoj stvarnosti, koju su nam pripremili intelektualci-političari tipa Karadžića, Koljevića isl. Vrijeme je da malo sanjamo ljepše snove i da se borimo za bolje sutra, bar na ovaj način.”

Naravno, dosta i predosta je naš narod živio pod pod svim tim okolnostima, a i sada se ne može pohvaliti da je sve med i mlijeko. Svakako da meda i mlijeka ima samo u raju, ali je ljudsko nastojanje ka boljem nešto sasvim prirodno i na prvi pogled se i nema šta kritično kazati na ovu citiranu rečenicu. Gledajući samo na potešku stvarnost u kojoj se Bosna nalazi, je svaki odlazak u snove čak i za preporučiti da nije jednog drugog problema, koji se uvijek stvori kada se pocne sanjati. Naime, ljudi koji sanjaju su isto tako lahko podložni manipulacijama, kao i ljudi koji se nalaze u teškom emotivnom stanju. Primjerice radi, sjetimo se samo Miloševićevog govora na Gazimestanu godine 1989. Spominjale su se riječi rat, bitke, neprijatelji itd. A prisutna masa je vristala, urlala, vikala. Dakle, jedno teško, preteško emotivno stanje, emotivni naboj, koji se jednostavno negdje morao “isprazniti”. A kako je to “ispražnjavanje” ili bolje reci “upražnjavanje” izgledalo i sami dobro znate. Zadnje godine smo imali i snimke stijeljanja Srebreničana, pa se svako može na vrlo šokantan način uvjeriti, šta su ljudi u stanju da učine, kada im emocije zatruju zdrav razum. Ali, dovoljno o tome, pošto tema ovog dijela teksta ne istražuje srpske bajke, mitove, “pobjedonosne” Kosovske Bojeve i ostale gnusne laži, nego bosanske snove o kojima na početku odlomka navedeni tekst zbori. Bošnjački narod, koji je u zadnjem ratu najviše propatio, odista ima pravo da poželi nešto dobro, ali se isti taj narod mora pitati, da li je samo priželjkivanje dobra uvijek i put u dobro? Jedno je, kada neko subjektivno želi dobro i čini sve da to dobro dođe, a nešto sasvim drugo je, kada neko potpuno pasivno želi dobro sebi i drugima a ništa ne čini za ostvarivanje tog dobra. U takvoj poziciji je svako, odista svako, osuđen da mu možda nekada dođe neki “mesija” i povede ga na put ka dobru. I zato i ne čudi, što u komentarima na tekst gosn. Dizdarevića padaju i riječi tipa “sam Bog ga je poslao”. Samo problem je u tome, što mesija svoje dobro kao opcenito dobro reklamira, bez da sebi postavlja pitanje, šta su istinske želje njegovog pasivnog suradnika u ostvarivanju tih dobrih snova. Kada, na primjer, pročitate većinu patriotski orijentiranih tekstova u vezi Bosne, najčešće ćete naći podsticanje na sjećanje genocida, njegovanje znanja o historiji našeg naroda, spominjanje njegove posebnosti naspram drugih, njegovog jezika, njegove kulture. Dakle, naći ćete pojmove koji sve članove bošnjačkog naroda dotiču i putem kojih se svaki član našeg naroda može, a i treba, identificirati. Skoro nigdje nećete naići na preporuke tipa “gledaj na sebe”, “radi samo svoj biznis”, “gledaj kako da zaradiš paru” i slično. A zašto? Odgovor je prost: zato što se narod sastavlja od više individua koje, pored svojih sopstvenih želja, gaje u sebi i osjećaj zajednice osnovane na etničkom, kulturnom i historijskom nasljeđu. A svi ti pojmovi se potvrđuju i kroz artefakte iz prošlosti i njihove sličnosti sa sadašnjom fiziognomijom naroda. Kada želite, na primjer, da dokažete da bosanski jezik postoji, onda sigurno nećete zaobici prvi bosansko-turski rječnik Mehmeda Uskufije iz 17. stoljeća. I isto tako nećete zaboraviti da je do 1908 godine štampana školska knjiga “Gramatika Bosanskoga jezika”. Dakle, ova dva artefakta su jasni dokazi i vama i drugima da postoji jezik, koji se zove bosanski. I putem toga Vi dokazujete ne samo viševjekovnu postojanost bosanskog jezika, nego i identitet Vašeg bitisanja kao člana bošnjačkog naroda. Slična poređenja se i rade na drugim navedenim poljima. Putem istraživanja bošnjačkog folklora, historije, sredjevjekovne države Bosne itd. Ali, jedno se nikada ne radi: ne sanja se. Nema sanjanja ni sanjarenja, nego jasni dokazi, proizvedeni kroz mukotrpni rad i plodove istraživanja naših historičara, etnologa, lingvista i ostalih naučnika. Jedno je sanjanje “boljeg sutra” kroz jasne, zabetonirane dokaze, a nesto drugo pasivno koracanje iza samozvanih misionara u nadi, da će se “nešto ili ništa” naći, od čega će možda u oba slučaja “nešto dobro” za narod ostati. Razmislimo bez ikakvih emocija, kroz analizu tekstova i izajava ljudi, koji su učeni na poljima svojih struka. Pogledajmo sve nalaze i činjenice, kojima vjeruje cijeli svijet i pitajmo se, krajnje prosto: Zašto bi bilo moguće da je cijela Evropa prije 12.000 godina bila pod ledom, samo eto Bosna nije? Zašto bi bilo moguće da je u to vrijeme većina životinja, koje su naši ljudski preci lovili, izumrla, a samo u Bosni nije, pa su naši preci imali dovoljno vremena da, pored masne večere, još i grade ne samo jednu nego tri ili četiri piramide? Zašto bi baš u Bosni bilo moguće da su naši preci imali sav alat, svo matematicko znanje i ljudstvo, kada se jasno zna i potvrđeno je kroz nalaze fosila, da je u to doba bilo vrlo malo ljudi u Evropi i da je sama matematika i sposobnost pisanja tek mnogo kasnije proizvedena? Pitajmo se, zašto mi u to vjerujemo? Možda jednostavno zato, što želimo da vjerujemo? Možda zato, što želimo konačno i drugima oko nas da pokažemo, da i mi imamo neku posebnost, koju drugi nemaju, pa da se konačno popnemo na onaj pijedestal, koji priželjkujemo? Ali, jedno zaboravljamo tj. nismo do sada uočili, a to je da smo mi već odavno i poseban i kompletiran narod i da imamo specifičnu historiju, kulturu i jezik. A na pijedestalu smo ionako već odavno prezentni, samo to ne primjećujemo. Nije problem u tome, što mi nešto nemamo, nego što ne vidimo, šta sve imamo, a što nam već odavno na tih način pripada. I zato je svako sanjarenje u ovom smislu i nepotrebno, a i krajnje štetno, pošto je, među ostalom, Visočica jedno naše veliko blago, kojeg ne bi smjeli dirati samozvani arheolozi i amateri. Šta se sve u Visočici i oko nje može naći i iskopati, ne može niko od nas definitivno kazati, ali da piramida nema, to će se samo od sebe već dokazati. I to brže nego što ćemo stići da se probudimo iz sna. A sve tvrdnje, da će i u slučaju ne-nalaženja piramide ipak ostati nešto dobro od svega toga, su slabe. I to zbog toga slabe, pošto se ovdje ne kopa u nekoj privatnoj bašti ili na nekoj parceli kraj lokalne šume, nego na mjestu, koje bi nama, kao narodu trebalo biti sveto da smo u dogledno vrijeme bili u stanju da razvijemo odgovarajuću svijest o historijsko-kulturološkim vrijednostima Visočice tj. same zemlje Bosne. I da se unaprijed odbranim od mogućih napada u smislu toga, da se od naroda ne mora očekivati da zna, gdje je svaki vrijedni momument naše zemlje, navest ću činjenicu da je, na primjer, u Turskoj strogo zabranjeno bilo kakvo izvoženje kamenja. Ni jedan obični kamen ili bilo šta drugo, što se “može naći”, ne smije se izvoziti iz zemlje. Već podosta ljudi je bilo uhapšeno na granici zbog “krijumčarenja kulturno-historijskih dobara” i to samo zato, što su djeca, na primjer, na plaži našla neki kamenčić lijepog oblika i ponijela ga kao interesantan suvenir. Slobodno pogledajte oficijelne stranice turske vlade, pa ćete vidjeti, kako se država može stiti od uništavanja sopstvene historije i arheoloških artefakata kroz amaterski vandalizam.

Vratolomna java kao zaključak


Šta je intencija ove analize? Da se ne dozvoljava svakome iskopavanje, rovarenje i na kraju skrnavljenje historijski važnih ostataka naše zemlje. A tvrdnje da je putem ovih piramida “barem nešto otpočelo u vezi iskopavanja” se moraju odmah odbiti, pošto se ne može i ne smije biti siguran, da će I pored tog iskopavanja biti očuvane sve druge ostavštine za kojima se za sada ne traži. Nikoga sada ne interesiraju iskopane ploče kao nadgrobni spomenici ili kao ostaci starih rimskih građevina, nego samo kao “zidovi piramide”. I zato i nije značilo ništa, kada su nađeni ljudski skeleti. I isto tako mnogo toga neće znaciti, ili jednostavno niko neće željeti da drugi vide, ako se nađu ostali dokazi da su naslage ispod Visočice proizvod raznih kultura, koje su na tom brdu i oko njega ostavljale tragove svog postojanja. Lijepo je sanjati, zbilja, lijepo je, ali je kritično razmišljanje mnogo važnije kada se radi o velikim nacionalnim vrijednostima. Niko, pa ni autor, ne bi imao ništa protiv toga da se traži za piramidama, kad bi svi drugi faktori potvrdili barem i najmanju realnost postojanja takvih objekata. Naprotiv, sve ijedna nauka iz oblasti geologije, geografije, arheologije i historije na svoj način i kroz svoje specifične analize potvrđuje da u to vrijeme, prije 12.000 godina, a i kasnije, nije moglo doći do gradnje tako monumentalnih građevina, pošto nisu postojali uslovi za tako obiman poduhvat. I baš kroz ove gore navedene nauke se može potvrditi da postoje jasni dokazi, da Visočica u sebi i na sebi sadrži ostatke brojnih naroda i civilizacija i zato se ona ne smije prepustiti jednom amateru, da s njom radi šta mu je volja. I dok naši naučnici više i ne znaju, kome da se žale zbog ove kvazi-naučne lakrdije, i dok naše historijsko nasljeđe postepeno propada, izdaje naša vlada Osmanagiću sve papire i garancije, da bi mogao u miru da “dokaže” ono, što cijeli naučni svijet poriče. I ko od nas smije ovdje sa sigurnošću kazati da poslije fijaska neće biti osramoćena Bosna pred cijelim svijetom? Ko smije ovdje kazati da, kada nestane Osmanagić sa scene, da Bosna neće imati problema s naučnim kooperacijama diljem svijeta? Ko ovdje smije sa sigurnošću kazati da će u oba slučaja, dakle ili piramide ima ili je nema, ostati zaista profit za Bosnu i njen narod? Molim, neka se postave dokazi za tako nešto, jer inače nam samo preostaje da očekujemo sramotu i da se nadamo, da Osmanagić nece kroz svoje vratolomno skrnavljenje historijske ostavštine naše zemlje “baš toliko artefakata uništiti”. A to je jedina nada autora ovog teksta.

Objavio/la Nesferatu071 prije 13 godina 5 mjeseci #

specijalac, jedno pitanje nevezano za piramidu, znas li mozda okvirnu cijenu municije za .387, standardno suplje zrno. imam neku semu, pa da provjerim cijenu. unaprijed sam zahvalan.

Objavio/la jedan od mnogih, 101. mtbr. prije 13 godina 5 mjeseci #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: