Urednice nesto, moze se reci slicno, desilo se i meni, ali u Njemackoj. Mislim da je to bila ’94, i poceo sam da idem na sastanke nekave, da li humanitarne, da li NGO-e koja se brinula o izbjeglicama, ono vise u politickom smislu nego u materijalnom(smjestaj, garderobe,jezik i sl). Nisam ja o tome imao bas nikakvoga iskustva i smatrao sam to vrlo ozbiljnom stvari. Sastav Njemaca u toj organizaciji bio je sarolik, i bilo “gih je raznih” . Od zaista divnih, obrazovanih i istinskih humanista, do nekakvih koje nikako nisam mogao da skontam i definisem, a bogami i onih upaljenih vremesnih Njemica kojima je glavni cilj, uz taj nazovimo ga humani rad, bilo cilj da uhvate kakvog mladog i nedobudnog,u to vrijeme egzoticnog Bosanca. U tome je posebno prednjacila jedna kojoj se to nekoliko puta i posrecilo. Tako na pauzi , jednog od tih satanaka, bas mi pridje ta Njemica sa jednom na prvi izgled slatkom djevojkom s namjerom da nas upozna, posto je eto i ona prije nekoliko dana dosla kao izbjeglica sa nasih jugoslovenskih prostora,zbog politicke represije i bojazni cak i za vlastiti zivot. A dolazi iz Splita, gdje je navodno radila kao novinar. Pozdravljamo se,a ona srdacna i odusevljena sto eto srece jednog Sarajliju, ma cvrkuce. Kaze mi da je bila nekoliko puta u Sarajevu, divni ljudi,pucnjava, patnja bla,bla, bla, i da je tamo srela, upoznala i razgovarala sa mnogim sarajevskim novinara sa kojima je razmjenjivala novinarska iskustva. Ja je onda upitam koje je sarajevske novinare srela i upoznala, posto mnoge licno znam, i mislim da nije bilo novinara u Sarajevu kojeg nisam znao prateci sarajevske medije, a i iz razloga da vidim da li je srela nekog od mojih prijatelja sa fakulteta. Ona najednom pocrveni, prestade da cvrkuce, i poce da zamuckuje. Pa znas bilo ih je mnogo, pa znas ratno je stanje, i stvarno se sada imena ne mogu da sjetim.Pa mozes li se ijednog imena da sjetim, pitam je ja. Stvarno ne mogu, kaze ona. Meni odmah bi sva ta njena prica posta sumnjiva, i jos uvjek nevjerujuci da neko moze tako gnusno da laze, pitam je da li onda poznaje novinara Gorana Vezica iz Splita(generacija mi,studirao u Sarajevu, u toku rata i poslije izmedju ostalog,bio dopisnik Slobodne Evrope iz Splita, a mozda i Hrvatske- umro 2010), a ona kaze da ga ne zna, i mene ono kao malo i ljutito pita, pa da li ja znam koliko novinara ima u Splitu, i kako da ga zna.Tada skontam da ona sve laze, i da cak mozda nije ni novinar. Ja sam joj jos samo rekao,isto tako malo ljutito, da bi ga ona morala znati ako je iz Splita, i ako je jos uz to novinar. Nestao joj je onaj osmjeh i naprasno je otisla od mene, i na slijedecih nekoliko sastanaka je upravo tako Urednice kao i tvoj “novinar” sjedala sto je dalje mogla od mene, a za vrijeme pauza pprilazila je uvijek grupi Njemaca , da ja ne bih imao sanse da joj pridjem, tako da mi nije vise nikada uspjelo da sam sa njom jos malo prodiskutujem, ali sad vec podobro spreman, kako. Njen jedini argument kojim je potvrdjivala svoju ugrozenos i opasnost po zivot (tako je govorila) od strane “hrvatske politike” je nekakav novinski clanak u kojem Tudjaman prijeti (generalno potpuno i uopsteno)svim novinarima i novinarkama,koji pisu negativno o Hrvatskoj politici, desavanjima, itd,itd.... E,jedna od tih Novinarki koje on tako uopsteno spominje je bas ona licno.Tako je ona pobjegla preko noci, pa nije imala sanse da ponese druge clanke o njoj,ione koje je ona napisala. To joj je bio razlog da trazi politicki azil,u cemu su je pomagali neki iz te organizacije, a posebno ta vec pomenyta Njemica.
Na nekoliko sastanaka su nas tako upoznavali sa tim njezinim “nevoljama”. Sve te njene aplikacije za azil,razloge i sve ostalo je sluzbeno prevodio jedan profesionalni prevodioc, inace Sarajlija, koji je bio i moj prijatelj. Tako jos u vrijeme dok je to bilo aktuelno pitam ga ja, onako izdaleka, da ne bih ugrozio njegovu profesionalnost u sluzbi, sta misli o njoj , ono kao o zeni itd,a on mi samo rece u nekakvom opstem smislu da ima svakakvih zena, i da ne biraju sredstva da bi u necemu uspjele, i da ju je neko dobro posavjetovao sta da radi.
Taj isti prevodilac nas je prvi sa suprugom posjetio ovdje u Australiji. I tako pricajuci o svemu i sjecajuci se zajednickih dozivljaja iz Njemacke, sjetim se, i upitam ga za tu “novinarku”. On mi rece da rijetko nije sreo tako perfidnu osobu, i da su Nijemci uskoro skontali da laze, i da je onda otisla u Dansku sa istom pricom, i da je cuo, ako je to istina, da je u Danskoj dobila azil. Mislim da je ovaj slucaje ipak na neki nacin u vezi sa tvojom pricom. Naime mnogi hohstapleri, ne samo svjetski, vec i nasi domaci, su se podobro okoristili cak i takvom nesrecom koja nam se dogodila, a da ne govorim kako vrebaju svoje sanse pri sasvim bezazlenim zivotnim situacijama .
Sydn |
 |
