I don't want to spoil your cute little discussion, but...:)
I think that in anything you do - you have to be honest!
Avoid unnecessary exaggarations, sweet talks if you don't mean it, after a while - it will be revealed as any lie does.
And if a person was important to you, don't show to her/him (directly or indirectly) that the one was just an episode in your life that contributed to your development as a person. I think that this goes in line with "I am such a good liar...". I think that people (your acquitances/friends/colleagues) might become aware of that by themselves, sooner or later...
I think that your own description of yourself as a self-destructive and depressed person is just your constant internal repeating of it, not an actual state of mind. I think that you're a person persuading the oneself that the one was or has been "heartbroken, depressed, having deep problems". At the same time, you're stubborn and combination of the above-mentioned persuasion and stubborness can only harm YOU - no one else.
I simply love psychology and its scientific explanations, and I won't translate it:):
(Tipovi karaktera: Neproduktivne orijentacije): Primalačka orijentacija – Kod primalačke orijentacije osoba osjeća da je „izvor svega dobrog“ izvan nje i ona vjeruje da je to nešto materijalno, bilo da je uzbuđenje, ljubav, znanje, užitak – jeste taj da se to primi iz tog vanjskog izvora. Kod te orijentacije problem ljubavi je gotovo isključivo u tome da se „bude voljen“, a ne da se voli. Takvi ljudi tendiraju da ne prave razliku pri svom izboru ljubavnih objekata, jer biti ljubljen od bilo koga tako je neodoljiv doživljaj za njih da se oni „zaljubljuju“ u svakoga tko im daje ljubav, ili nešto što nalikuje na ljubav.
- Često se, i ne samo u popularnoj upotrebi, sado-mazohizam brka s ljubavlju. Naročito se na mazohističke pojave gleda kao na izraze ljubavi. Potpuno samoporicanje radi druge osobe i ustupanje vlastitih prava i zahteva drugoj osobi hvale se kao primjeri “velike ljubavi“. Izgleda da nema boljeg dokaza „ljubavi“ nego što je žrtva i gotovost da se, radi voljene osobe, odustane od vlastite ličnosti. U stvari, u ovim slučajevima „ljubav“ je suštinski mazohistička čežnja, i potiče od simbiotičke potrebe osobe koja je posrijedi. Ako pod ljubavlju razumijemo strasno potvrđivanje i aktivnu povezanost sa suštinom određene osobe, ako pod njom razumijemo jedinstvo s drugom osobom na osnovu nezavisnosti i integriteta dviju osoba o kojima je reč, tada je mazohizam suprotan ljubavi. Ljubav se zasniva na jednakosti i slobodi. Ako se ona zasniva na podređivanju i gubitku integriteta jednog partnera, ona predstavlja mazohističku zavisnost, bez obzira kako se taj odnos racionalizuje. I sadizam se često pojavljuje prerušen u ljubav. Vlast nad drugom osobom, ako čovjek može da tvrdi da on njome vlada radi nje same, često se pojavljuje kao izraz ljubavi, ali osnovni činilac je uživanje u gospodarenju.
- Nad-ja (super-ego) koje je Freud prvobitno nazvao i Ideal-ja ili Ja-ideal „filogenetički je posljednja i najprobirljivija“ instanca duševnog ustrojstva. Kao njegovu funkciju Freud označava „samopromatranje, moralnu svijest, cenzuru snova i glavni utjecaj prilikom potiskivanja“. U Neue Folge der Vorlesungen kao tri funkcije Nad-ja on navodi samopromatranje, savjest i obrazovanje ideala. Na pitanje je li i ispitivanje stvarnosti jedna funkcija Nad-ja, Freud odgovara proturječno. Nastanak nad-ja Freud dovodi u tijesnu vezu s ocem.
Something to read and enjoy:) |
 |
