Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Onkologija

post objavio/la oBloze prije 3 godine 9 mjeseci na blogu DRAGI B(l)ože...

Komentari na post

 

Razmisljam o svemu sto si napisala.

Objavio/la SenoritaBandida prije 3 godine 9 mjeseci #

moja mama je otisla bas ovako. pet godina "carobnih" nije docekala, falilo je dva mjeseca. metastaze su se pojavile na zadnjoj kontroli, nije stigla na narednu. a meni najteze pada to sto ne znam koliko je bila uopste svjesna svog zivota zadnjih mjesec dana....o tome se ne pise, a trebalo bi. svaka cast za ovaj post.

Objavio/la Slovka prije 3 godine 9 mjeseci #

Senorita***Razmišljaš inače o tome? izvini, nisam razumjela.
Slovka***Da, ovaj post je malo mračan (raja voli veselo), ali upravo sam o tome i ja pomislila, svi bježe od ovih tema, a trebamo o njima pisati, pričati i razmišljati jer su normalan dio života.

Objavio/la oBloze prije 3 godine 9 mjeseci #

Ti bi ovako, ja bi onako, mamina prijateljica na svoj način, mislim da dok ti se lično tako nešto ne dogodi i ne znaš kuda bi tvoje misli vijugale. Očito njenu duševnu hranu predstavljaju djeca (i meni bi) i zbog njih je jaka i zbog njih leži u tom očaju od Koševa. Večina je svjesna svoje prolaznosti, ali voli se diviti onom u čemu je bila uspješna za života (bila je dobar roditelj/nana i ostavlja nešto dobro za sobom/pročiće krediti). Lično bih željla takav mir i za sebe.
Slično proživaljavam sa svojim roditeljem i često mi kaže da je sve lakše kada vidi da smo mi (djeca) hairli.
Sestra i ti ste divne kada je pored svih svojih obaveza obilazite i mislite kako da joj olakšate teške trenutke.

Objavio/la eni prije 3 godine 9 mjeseci #

Draga Eni, baš mi je žao što to prolaziš. Naravno da nismo svi isti i da svako živi i postupa drugačije. Čak i ne znamo da li ćemo i mi sami u vanrednim situacijama biti prisebni, svoji i znati se nositi sa njima...možda ćemo postupati na sasvim drugačiji način. Zato sam napisala da se nemam pravo miješati u tuđu slobodnu volju i pravo izbora. Svi smo drugačiji i tačka.
Sigurno je da se svako osvrće na svoj prethodni život, da mu ono za šta je živio i to mu tada daje snagu...ali i dalje smatram da to nije dovoljno, da se onda držimo za ono prolazno...što upravo tada i ostavljamo iza sebe. Sigurno je da to jednim dijelom daje snagu, ali kada je odlazak neminovan (a svima je neminovan) trebali bismo se malo više okrenuti i onom u šta vjerujemo (opet svako drugačije).

Objavio/la oBloze prije 3 godine 9 mjeseci #

pa o tome sto si napisala o zivotu, bolesti, smrti.

Objavio/la SenoritaBandida prije 3 godine 9 mjeseci #

ps.a razmisljam i inace o svemu tome :-)

Objavio/la SenoritaBandida prije 3 godine 9 mjeseci #

Od rodjenja razmisljam o smrti i neki dan sam prvi put srela osobu koja mi je rekla isto, jer su me zbog toga vazda svrstavali u morbidne.
Blago onome ko preseli sa Allahovim imenom na usnama, sa svijescu o Njemu, s.w.t., sa svijescu o prolaznosti dunjaluka i svijescu da to nije kraj, vec pocetak... vjecnosti.
Blago onome ko bude u tim trenucima imao oko sebe ljude koji ce ga podsjecati na Allaha, s.w.t. i podsticati ga da izgovara Njegovo, s.w.t. ime.
Nemjerljivo vise zalim za ljudima koji presele sa mislju da je dunjaluk sve i da je smrt kraj :-(
Za one koji su svjesni dovim i budem sretna sto to mogu uciniti za njih.
Eh da...

Objavio/la ReaLupus prije 3 godine 9 mjeseci #

Reeeeeaaaaaa!

Objavio/la oBloze prije 3 godine 9 mjeseci #

:-))))))

Ama, ne znam kako da ovo shvatim?! Dodje mi da kao planinar odgovorim: "Eeeeeeeeeeeeeeeeee!" :-))))

Objavio/la ReaLupus prije 3 godine 9 mjeseci #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: