Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Nauka o duši (Šta je Hare Krišna, treći dio)

post objavio/la oBloze prije 7 godina 6 mjeseci na blogu DRAGI B(l)ože...

Komentari na post

 

prvo da ti zahvalim na znanju koje prenosis...

Citam tu knjigu, rekla sam ti vec, ali je jako dobro imati tvoj feedback :D

Objavio/la alisacudesna prije 7 godina 6 mjeseci #

Baš neki dan govorim mužu "Ma šta je ovo tijelo, evo ove ruke - samo obični rent a car". On gleda u mene, kaže "U pravu si".
Hvala na odličnom postu..

Objavio/la Gost_6852 prije 7 godina 6 mjeseci #

Bojim se da je preopširno, prestručno...i svakakvo, ali poriv da objavim je bio toliko jak, da sma odlučila da u narednim postovima doradim, a možemo pričati i kroz komentare.

Objavio/la oBloze prije 7 godina 6 mjeseci #

Post je divan.Hvala."Ptica u kavezu-najčešće gladna" je tako genijalno sročena metafora...pogađa cijelu bit stvari. Previše brinemo samo o svojim tijelima, tim ljuskama kojima smo obavijeni a ne shvaćamo da kad bismo više pažnje poklonili duši, nahranili je pravom hranom...i ta ljuska bi bila zdravija,čvršća i sretnija.

Objavio/la amaji prije 7 godina 6 mjeseci #

hvala na ovome, nadam se da će biti nastavak uskoro.

Objavio/la Cekerusa prije 7 godina 6 mjeseci #

Mozda sam pravi laik, ali odkako sam procitala knjigu Sidarta shvatila sam napokon taj pogled na zivot i o cemu ti pricas... nadam se da nisam profulila...

Objavio/la madeupmind prije 7 godina 6 mjeseci #

Davno sam čitala Sidhhartu, mogla bih se malo podsjetiti, ali to je Budizam...ove osnove o duši, karmi, reinkarnaciji su manje-više iste, s tim da kod impersonalista duša dolazi iz te neke bezlične kosmičke energije, postaja osobena samo tokom života, a onda se opet utapa u nirvanu i postaje bezlični dio svega toga, dok je u Vaišnavizmu i prema Vedskim spisima, duša sićušna i odvojena čestica Vrhovne Duše, Svevišnje Božanske Osobe, kao što iskre odskaču od velike vatre, kada su u blizini vatre blistaju i žive su, a kada se udalje, potamne. Prema Vedama duša je uvijek osobena i vječna. Kod Budista je takođe cilj zaustaviti samsaru, taj neprekidni krug rađanja i umiranja i patnje u ovom materijalnom svijetu, ali konačno odredište duše je drugačije. Dok personalisti teže tome da se vrate nazad Bogu, koji je osoben i s njim razmjenjuju uzajamno predano služenje i hiljade osobenih emocija, imperonalisti žele postati ništa, nešto bezlično i bez želja. Najuzvišeniji personalisti čak ne mare ni za povratak Bogu, u duhovni svijet, samo Ga žele služiti i osjećaju Njegov prisustvo ma gdje se nalazili.

Objavio/la oBloze prije 7 godina 6 mjeseci #

oh pa super da znam i ja sad tu razliku.. osjetila sam da nisam bas skroz upucena ali ono generalno o tome sta dusa ustvari zeli i sta je cini sretnom.

Objavio/la madeupmind prije 7 godina 6 mjeseci #

Svi mi znamo šta duša želi-da budemo sretni, voljeni, da živimo negdje gdje postoje samo prava prijateljstva, gdje nema laži, straha, prevare, rata, gladi, nesreće...nešto kao u pjesmi Branka Kockice :) Svi mi mislimo da to zaslužujemo, a to je ta instinktivna čežnja duše da živi tamo gdje stvarno pripada i odakle potiče.
Dušu može nahraniti samo kontakt sa Izvornom Dušom, Bogom, kroz molitvu, kroz predano služenje, a On NIJE taj koji nas je samo stvorio da mu se klanjamo, nego neograničeno uzvraća i onda sreći nema kraja. Ako hranimo listove neke biljke, obično samo prosipamo vodu i biljka se suši, ali ako zalijemo korijen, onda i lišće postane sretno.

Objavio/la oBloze prije 7 godina 6 mjeseci #

"Davno sam čitala Sidhhartu, mogla bih se malo podsjetiti, ali to je Budizam...ove osnove o duši, karmi, reinkarnaciji su manje-više iste, s tim da kod impersonalista duša dolazi iz te neke bezlične kosmičke energije, postaja osobena samo tokom života, a onda se opet utapa u nirvanu i postaje bezlični dio svega toga, dok je u Vaišnavizmu i prema Vedskim spisima, duša sićušna i odvojena čestica Vrhovne Duše, Svevišnje Božanske Osobe, kao što iskre odskaču od velike vatre, kada su u blizini vatre blistaju i žive su, a kada se udalje, potamne. Prema Vedama duša je uvijek osobena i vječna. Kod Budista je takođe cilj zaustaviti samsaru, taj neprekidni krug rađanja i umiranja i patnje u ovom materijalnom svijetu, ali konačno odredište duše je drugačije. Dok personalisti teže tome da se vrate nazad Bogu, koji je osoben i s njim razmjenjuju uzajamno predano služenje i hiljade osobenih emocija, imperonalisti žele postati ništa, nešto bezlično i bez želja. Najuzvišeniji personalisti čak ne mare ni za povratak Bogu, u duhovni svijet, samo Ga žele služiti i osjećaju Njegov prisustvo ma gdje se nalazili."

Iz ovoga sam naučila, potvrdila. Prije nekoliko godina razmišljala sam o razlici, no nisam se laćala takve literature. Ni sada, osim usputno kod tebe. Hvala.

Kada je samom postu riječ, nagnao me je na jedno - pokušala sam izbrojiti koliko sam privremenih staništa duša nasilno oduzela i to namjerno (mravi, muhe, komarci, pauci...). Koliko sam puta ubila. I, što je najgore, koliko ću još puta ubiti...
Kako se ti boriš sa tim?

Objavio/la NOISe prije 7 godina 6 mjeseci #

Noise***Da, to je razmišljanje neminovno, ali pisat ću o tome u jednom od narednih postova. Ukratko, ovaj svijet je tako uređen da opasnost vreba na svakom koraku, (padam padam yad vipadam na tešam...to je citat iz Bhagavatama na tu temu, da vidiš kako sam načitana :). Drugi stih kaže da je u ovom svijetu jedno živo biće hrana drugome (tog se stiha nažalost ne mogu sad sjetiti). Čak i da ne ubijamo mrave, opet jedemo mrkvu (npr.), peremo wc-šolju Domestosom i pijemo antibiotike :). Sljedbenici Jainizma recimo jako jako paze na sve to, ali je zapravo nemoguće izbjeći.
Važno je samo shvatiti šta je neophodno u našem obliku života, onoliko koliko je dovoljno za održati dušu i tijelo zajedno.To znači da nećemo sad tigrove tjerati da budu vegetarijanci, kada su oni prirodni mesojedi i to je njihova funkcija u ovom svijetu. Isto tako, dozvoljeno je ubiti u samoodbrani i sličnim situacijama, s vremenom se stekne osjećaj za to.
Zakon karme je univerzalni zakon pravde. Svaka akcija ima reakciju, sve što radimo. Kako posijemo tako ćemo i žnjeti-dobra djela imaju karma plusiće, a loša karma minuse. Sve djelatnosti ako se rade za zadovoljstvo Boga, automatski postaju oslobođene karme...Ovo je kratak prewiew sljedećeg posta.

Objavio/la oBloze prije 7 godina 6 mjeseci #

"Dušu može nahraniti samo kontakt sa Izvornom Dušom, Bogom, kroz molitvu, kroz predano služenje, a On NIJE taj koji nas je samo stvorio da mu se klanjamo, nego neograničeno uzvraća i onda sreći nema kraja. Ako hranimo listove neke biljke, obično samo prosipamo vodu i biljka se suši, ali ako zalijemo korijen, onda i lišće postane sretno."
Koja je razlika između predanog služenja i klanjanja, ili klanjanja i moljenja?

Objavio/la Gost_7645 prije 7 godina 6 mjeseci #

Super pitanje!
Nikakva, to je upravo predano služenje, baš to! Ovdje se ne govori ni o kakvoj određenoj religiji, nego o kontaktu duše sa Bogom, a koji je najbliskiji kontakt ne direktno obraćanje Bogu kroz molitvu. Moram samo da naglasim da pored većinom uobičajenih naina moljenja gdje stalno tražimo nešto za sebe, možemo i slaviti Boga ili mu se zahvaljivati.
"Onima koji me uvijek služe s ljubavlju dajem inteligenciju pomoću koje mogu doći meni" (B GIta 10.10.) To je jedan od najvažnijih stihova Gite i govori o tome kako od svih vrste inteligencije, inteligenciju za kako doći Bogu daje samo On, a zaslužit ćemo je predanim služenjem. Opisano je 9 procesa predanog služenja i svaki je savršen sam po sebi i dovoljan za postići savršenstvo ljudskog života: slušanje (o Bogu), slavljenje (Boga), sjećanje (na Boga), služenje (recimo oprati prozore u džamiji ili pod u hramu), upućivanje molitvi, obožavanje, osjećaj da vam je Bog prijatelj i predavanje sebe i svega Gospodinu...
Kada pročitam ovo što si me citirala, samo bih tu da razlikujem-molitva je jedan od oblika predanog služenja, ali je to recimo i davanje Boga drugima, građanje i održavanje, čišćenje bogomolja i još puno puno toga. Zapravo, cijeli se život može, 24 sata na dan urediti da bude predano služenje sa ljubavlju, to je onda savršenstvo života. Jedenje, spavanje, razmonžavanje, odlasci na posao, podizanje djece, krečenje, sve može biti predano služenje, samo sa pravim znanjem i realizacijama (spoznajama) i motivima (nijetom).
Kod nas je pjevanje Hare Krišna mantre, znači samo izgovaranje imena Boga koja se ne razlikuju od njega, osnovni, početni i najlakši, a ujedno i najsavršeniji oblik predanog služenja .

Objavio/la oBloze prije 7 godina 6 mjeseci #

Nauka o samopoznaji i Put savrsenstva,dvije pravo lijepe knjige.

Objavio/la SenoritaBandida prije 7 godina 6 mjeseci #

Senorita***Baš mi je drago da ih neko čita sa one strane bloggera. Post je inspiriran prvom knjigom, u njoj je sve rečeno.

Objavio/la oBloze prije 7 godina 6 mjeseci #

Baš mi je drago da ih neko čita sa one strane bloggera.:)?ovo malo ne razumijem,al oke,sto se knjiga tice jako su interesantne i poucne knjige.Ko razmisli zna da to moze samo tako biti i nikako drugacije,jer to mi se cini kao jedini pravi odgovor na svako pitanje.

Objavio/la SenoritaBandida prije 7 godina 6 mjeseci #

Ma možda sam se pogrešno izrazila, mislila sam nešto kao-neko sa one strane ekrana, ogledala, neko ko je na bloggeru, a to mu je sve poznato,razmišlja i nema predrasude.
Da, tako to i meni isto izgleda- sve je jednostavno tako, konačno pravi,a tako jednotsavi odgovori na sva pitanja.

Objavio/la oBloze prije 7 godina 6 mjeseci #

Nemam predrasude i necu ni imati,dopada mi se:)

Objavio/la SenoritaBandida prije 7 godina 6 mjeseci #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: