Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Nauka o duši (Šta je Hare Krišna, treći dio)

post objavio/la oBloze prije 6 godina 2 mjeseca na blogu DRAGI B(l)ože...

Komentari na post

 

prvo da ti zahvalim na znanju koje prenosis...

Citam tu knjigu, rekla sam ti vec, ali je jako dobro imati tvoj feedback :D

Objavio/la alisacudesna prije 6 godina 2 mjeseca #

Baš neki dan govorim mužu "Ma šta je ovo tijelo, evo ove ruke - samo obični rent a car". On gleda u mene, kaže "U pravu si".
Hvala na odličnom postu..

Objavio/la Gost_6852 prije 6 godina 2 mjeseca #

Bojim se da je preopširno, prestručno...i svakakvo, ali poriv da objavim je bio toliko jak, da sma odlučila da u narednim postovima doradim, a možemo pričati i kroz komentare.

Objavio/la oBloze prije 6 godina 2 mjeseca #

Post je divan.Hvala."Ptica u kavezu-najčešće gladna" je tako genijalno sročena metafora...pogađa cijelu bit stvari. Previše brinemo samo o svojim tijelima, tim ljuskama kojima smo obavijeni a ne shvaćamo da kad bismo više pažnje poklonili duši, nahranili je pravom hranom...i ta ljuska bi bila zdravija,čvršća i sretnija.

Objavio/la amaji prije 6 godina 2 mjeseca #

hvala na ovome, nadam se da će biti nastavak uskoro.

Objavio/la Cekerusa prije 6 godina 2 mjeseca #

Mozda sam pravi laik, ali odkako sam procitala knjigu Sidarta shvatila sam napokon taj pogled na zivot i o cemu ti pricas... nadam se da nisam profulila...

Objavio/la madeupmind prije 6 godina 2 mjeseca #

Davno sam čitala Sidhhartu, mogla bih se malo podsjetiti, ali to je Budizam...ove osnove o duši, karmi, reinkarnaciji su manje-više iste, s tim da kod impersonalista duša dolazi iz te neke bezlične kosmičke energije, postaja osobena samo tokom života, a onda se opet utapa u nirvanu i postaje bezlični dio svega toga, dok je u Vaišnavizmu i prema Vedskim spisima, duša sićušna i odvojena čestica Vrhovne Duše, Svevišnje Božanske Osobe, kao što iskre odskaču od velike vatre, kada su u blizini vatre blistaju i žive su, a kada se udalje, potamne. Prema Vedama duša je uvijek osobena i vječna. Kod Budista je takođe cilj zaustaviti samsaru, taj neprekidni krug rađanja i umiranja i patnje u ovom materijalnom svijetu, ali konačno odredište duše je drugačije. Dok personalisti teže tome da se vrate nazad Bogu, koji je osoben i s njim razmjenjuju uzajamno predano služenje i hiljade osobenih emocija, imperonalisti žele postati ništa, nešto bezlično i bez želja. Najuzvišeniji personalisti čak ne mare ni za povratak Bogu, u duhovni svijet, samo Ga žele služiti i osjećaju Njegov prisustvo ma gdje se nalazili.

Objavio/la oBloze prije 6 godina 2 mjeseca #

oh pa super da znam i ja sad tu razliku.. osjetila sam da nisam bas skroz upucena ali ono generalno o tome sta dusa ustvari zeli i sta je cini sretnom.

Objavio/la madeupmind prije 6 godina 2 mjeseca #

Svi mi znamo šta duša želi-da budemo sretni, voljeni, da živimo negdje gdje postoje samo prava prijateljstva, gdje nema laži, straha, prevare, rata, gladi, nesreće...nešto kao u pjesmi Branka Kockice :) Svi mi mislimo da to zaslužujemo, a to je ta instinktivna čežnja duše da živi tamo gdje stvarno pripada i odakle potiče.
Dušu može nahraniti samo kontakt sa Izvornom Dušom, Bogom, kroz molitvu, kroz predano služenje, a On NIJE taj koji nas je samo stvorio da mu se klanjamo, nego neograničeno uzvraća i onda sreći nema kraja. Ako hranimo listove neke biljke, obično samo prosipamo vodu i biljka se suši, ali ako zalijemo korijen, onda i lišće postane sretno.

Objavio/la oBloze prije 6 godina 2 mjeseca #

"Davno sam čitala Sidhhartu, mogla bih se malo podsjetiti, ali to je Budizam...ove osnove o duši, karmi, reinkarnaciji su manje-više iste, s tim da kod impersonalista duša dolazi iz te neke bezlične kosmičke energije, postaja osobena samo tokom života, a onda se opet utapa u nirvanu i postaje bezlični dio svega toga, dok je u Vaišnavizmu i prema Vedskim spisima, duša sićušna i odvojena čestica Vrhovne Duše, Svevišnje Božanske Osobe, kao što iskre odskaču od velike vatre, kada su u blizini vatre blistaju i žive su, a kada se udalje, potamne. Prema Vedama duša je uvijek osobena i vječna. Kod Budista je takođe cilj zaustaviti samsaru, taj neprekidni krug rađanja i umiranja i patnje u ovom materijalnom svijetu, ali konačno odredište duše je drugačije. Dok personalisti teže tome da se vrate nazad Bogu, koji je osoben i s njim razmjenjuju uzajamno predano služenje i hiljade osobenih emocija, imperonalisti žele postati ništa, nešto bezlično i bez želja. Najuzvišeniji personalisti čak ne mare ni za povratak Bogu, u duhovni svijet, samo Ga žele služiti i osjećaju Njegov prisustvo ma gdje se nalazili."

Iz ovoga sam naučila, potvrdila. Prije nekoliko godina razmišljala sam o razlici, no nisam se laćala takve literature. Ni sada, osim usputno kod tebe. Hvala.

Kada je samom postu riječ, nagnao me je na jedno - pokušala sam izbrojiti koliko sam privremenih staništa duša nasilno oduzela i to namjerno (mravi, muhe, komarci, pauci...). Koliko sam puta ubila. I, što je najgore, koliko ću još puta ubiti...
Kako se ti boriš sa tim?

Objavio/la NOISe prije 6 godina 2 mjeseca #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: