Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Nauka o duši (Šta je Hare Krišna, treći dio)

post objavio/la oBloze prije 5 godina 10 mjeseci na blogu DRAGI B(l)ože...

Komentari na post

 

prvo da ti zahvalim na znanju koje prenosis...

Citam tu knjigu, rekla sam ti vec, ali je jako dobro imati tvoj feedback :D

Objavio/la alisacudesna prije 5 godina 10 mjeseci #

Baš neki dan govorim mužu "Ma šta je ovo tijelo, evo ove ruke - samo obični rent a car". On gleda u mene, kaže "U pravu si".
Hvala na odličnom postu..

Objavio/la Gost_6852 prije 5 godina 10 mjeseci #

Bojim se da je preopširno, prestručno...i svakakvo, ali poriv da objavim je bio toliko jak, da sma odlučila da u narednim postovima doradim, a možemo pričati i kroz komentare.

Objavio/la oBloze prije 5 godina 10 mjeseci #

Post je divan.Hvala."Ptica u kavezu-najčešće gladna" je tako genijalno sročena metafora...pogađa cijelu bit stvari. Previše brinemo samo o svojim tijelima, tim ljuskama kojima smo obavijeni a ne shvaćamo da kad bismo više pažnje poklonili duši, nahranili je pravom hranom...i ta ljuska bi bila zdravija,čvršća i sretnija.

Objavio/la amaji prije 5 godina 10 mjeseci #

hvala na ovome, nadam se da će biti nastavak uskoro.

Objavio/la Cekerusa prije 5 godina 10 mjeseci #

Mozda sam pravi laik, ali odkako sam procitala knjigu Sidarta shvatila sam napokon taj pogled na zivot i o cemu ti pricas... nadam se da nisam profulila...

Objavio/la madeupmind prije 5 godina 10 mjeseci #

Davno sam čitala Sidhhartu, mogla bih se malo podsjetiti, ali to je Budizam...ove osnove o duši, karmi, reinkarnaciji su manje-više iste, s tim da kod impersonalista duša dolazi iz te neke bezlične kosmičke energije, postaja osobena samo tokom života, a onda se opet utapa u nirvanu i postaje bezlični dio svega toga, dok je u Vaišnavizmu i prema Vedskim spisima, duša sićušna i odvojena čestica Vrhovne Duše, Svevišnje Božanske Osobe, kao što iskre odskaču od velike vatre, kada su u blizini vatre blistaju i žive su, a kada se udalje, potamne. Prema Vedama duša je uvijek osobena i vječna. Kod Budista je takođe cilj zaustaviti samsaru, taj neprekidni krug rađanja i umiranja i patnje u ovom materijalnom svijetu, ali konačno odredište duše je drugačije. Dok personalisti teže tome da se vrate nazad Bogu, koji je osoben i s njim razmjenjuju uzajamno predano služenje i hiljade osobenih emocija, imperonalisti žele postati ništa, nešto bezlično i bez želja. Najuzvišeniji personalisti čak ne mare ni za povratak Bogu, u duhovni svijet, samo Ga žele služiti i osjećaju Njegov prisustvo ma gdje se nalazili.

Objavio/la oBloze prije 5 godina 10 mjeseci #

oh pa super da znam i ja sad tu razliku.. osjetila sam da nisam bas skroz upucena ali ono generalno o tome sta dusa ustvari zeli i sta je cini sretnom.

Objavio/la madeupmind prije 5 godina 10 mjeseci #

Svi mi znamo šta duša želi-da budemo sretni, voljeni, da živimo negdje gdje postoje samo prava prijateljstva, gdje nema laži, straha, prevare, rata, gladi, nesreće...nešto kao u pjesmi Branka Kockice :) Svi mi mislimo da to zaslužujemo, a to je ta instinktivna čežnja duše da živi tamo gdje stvarno pripada i odakle potiče.
Dušu može nahraniti samo kontakt sa Izvornom Dušom, Bogom, kroz molitvu, kroz predano služenje, a On NIJE taj koji nas je samo stvorio da mu se klanjamo, nego neograničeno uzvraća i onda sreći nema kraja. Ako hranimo listove neke biljke, obično samo prosipamo vodu i biljka se suši, ali ako zalijemo korijen, onda i lišće postane sretno.

Objavio/la oBloze prije 5 godina 10 mjeseci #

"Davno sam čitala Sidhhartu, mogla bih se malo podsjetiti, ali to je Budizam...ove osnove o duši, karmi, reinkarnaciji su manje-više iste, s tim da kod impersonalista duša dolazi iz te neke bezlične kosmičke energije, postaja osobena samo tokom života, a onda se opet utapa u nirvanu i postaje bezlični dio svega toga, dok je u Vaišnavizmu i prema Vedskim spisima, duša sićušna i odvojena čestica Vrhovne Duše, Svevišnje Božanske Osobe, kao što iskre odskaču od velike vatre, kada su u blizini vatre blistaju i žive su, a kada se udalje, potamne. Prema Vedama duša je uvijek osobena i vječna. Kod Budista je takođe cilj zaustaviti samsaru, taj neprekidni krug rađanja i umiranja i patnje u ovom materijalnom svijetu, ali konačno odredište duše je drugačije. Dok personalisti teže tome da se vrate nazad Bogu, koji je osoben i s njim razmjenjuju uzajamno predano služenje i hiljade osobenih emocija, imperonalisti žele postati ništa, nešto bezlično i bez želja. Najuzvišeniji personalisti čak ne mare ni za povratak Bogu, u duhovni svijet, samo Ga žele služiti i osjećaju Njegov prisustvo ma gdje se nalazili."

Iz ovoga sam naučila, potvrdila. Prije nekoliko godina razmišljala sam o razlici, no nisam se laćala takve literature. Ni sada, osim usputno kod tebe. Hvala.

Kada je samom postu riječ, nagnao me je na jedno - pokušala sam izbrojiti koliko sam privremenih staništa duša nasilno oduzela i to namjerno (mravi, muhe, komarci, pauci...). Koliko sam puta ubila. I, što je najgore, koliko ću još puta ubiti...
Kako se ti boriš sa tim?

Objavio/la NOISe prije 5 godina 10 mjeseci #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: