Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Zamke spiritualnosti

post objavio/la oBloze prije 6 godina 5 mjeseci na blogu DRAGI B(l)ože...

Komentari na post

 

kad god moj um pocne nesto da izmislja, sjetim se upravo ovoga... Zivjeti radi Njega, radi Njegove ljubavi... I onda, kako si vec pisala mnogo puta, nema potrebe traziti puteve. Samo u svoj zivot postaviti Njega za centar. I sve ima smisla.

:)

Objavio/la alisacudesna prije 6 godina 5 mjeseci #

ovaj pasus: "a, neko ko tako želi živjeti, će se truditi biti zdrav da bi Ga što duže mogao služiti, ali zna da će jednog dana napustiti ovo tijelo i svijet. Taj neko može biti blag, ali i vrisnuti ako vidi nekog da će pokušati skočiti sa balkona. Taj neko se blaženo smije...ali i plače. Sretan je...ali ne bježi od teškoća u životu. Nije sebičan i ne bježi od morala i odgovornosti, teškog rada, teških razgovora. Taj neko nije blaženo umiljat, nekad je nježan poput cvijeta, a nekad oštar poput groma...Pomaže drugima, ali tako da oni mogu pomoći sami sebi i da im Bog može pomoći...Mogla bih imenovati pravce i detaljno obajšnjavati šta je pozadina ovog ili onog...ali glavna poenta je u impersonalizmu i ateizmu, nasuprot personalizma i monoteizma".....vrlo lijepo receno, skladno napisano, ima smisla, ali....cuveno ali....
bez prve recenice i ovoga na kraju, opisuje mene, ne bih da pominjem dosta mojih prijatelja, jer nisu dio ove "zajednice" a nismo vjernici. nismo ni ovi spiritualci. ne upraznjavamo jogu. nemamo nikave "smjernice". kako onda to tumaciti? ponavljam, nista od navedenog, a tako dobro me opisjue, nije radi "zivota za Njega, Nje ili slicno", osnovni smisa, konkretno mog, zivota su moja djeca, a ne On (ti znas tacno zasto pisem veliko slovo na odredjenim mjestima, suvisno je naglasavati). kako to objasnjavas/objasnjavate/objasnjava se??

Objavio/la Slovka prije 6 godina 5 mjeseci #

Odlican post.

Dosla mi je u ruke toliko hvaljena knjiga Moc podsvijesti, pa sa bas razmisljala na ovu temu preksinoc, a jutros vidim ovaj post :).

Objavio/la Gost_9082 prije 6 godina 5 mjeseci #

Da, dobro je o ovome pisati. Zamke instant recepata...
U principu, svi se možemo u ovome pronaći; jedan, čvrst i bitan, zajednički imenitelj je težnja ka boljem ja, samopopravljanje. Ako se priča ovako proširi onda nije od presudne važnosti da li se čovjek deklarira kao ateista ili vjernik (aludiram na Slovkin komentar).
Kontrolisanje ega je ono što je u ovoj priči suštinski bitno i od čega zavisi dalja diferencijacija. Postoje ateisti koji jako dobro svoj ego kontrolišu iako nikad neće reći "Ja služim Bogu, svojom djelovanjem želim postići Njegovo zadovoljstvo.", a, ponovo, postoje vjernici koji navedeno stalno izjavljuju i sami sebe na to podsjećaju iako mnogo problema imaju sa savladavanjem vlastitog ega.
Ako bih birala između suštine i forme, za početak, uvijek bih izabrala suštinu - voli, nikoga od živih bića ne mrzi, trudi se misliti i raditi drugome kako bi i sebi i trudi se izmiriti sa svim životnim nedaćama, ma koliko teške bile, jer od stanja tvoje ličnosti zavise mnogi ljudi, tvoja okolina, ukupna dobrobit...
Forma je ukras oko izvora koji je već bistar. Forma zaprljan izvor ne može ukrasiti, jer je prljava voda prljava voda i to osjete bića i u toj vodi i mikrokolina izvora. Doduše, ukoliko je čovjek vjernik forma može održavati njegovu mentalnu i emocionalnu disciplinu bez isuviše velikih oscilacija, što je dobrobit i za njega i za njegovu okolinu.

Objavio/la NOISe prije 6 godina 5 mjeseci #

Jasmina***Staviti jedinicu pred nule i eto smisla :)
Slovka***Prije par sati sam pročitala tvoj komentar i razmišljam šta da ti odgovorim. Da pokušam: Mislim da razumijem o čemu govoriš. Odrasla sam tako. Moja cijela uža i šira porodica bi se mogla svrstati pod pojam "običnih" ljudi, koji žive moralno, barem po onome što se po moralom smatra. To su pošteni ljudi, posvećeni porodicama, vrlo skromni, jednostavni, mrava ne bi zgazili, lijepo je biti u njihovom društvu, oni će svakome pomoći, suzu pustiti i za nepoznatim...Oni su takvi, jer jednostavno osjećaju da tako treba, inteligentni su dovoljno da znaju da je tako bolje za sve, a su tako sretniji i oni i njihov okolina. Većinom su ateisti ili agnostici.
Izvini ako ću biti gruba, ali takav život ne uključuje pitanja o smrti, smislu života. Često slušam ljude kako kažu da poslije smrti nema ničega, da nas onda jedu crvi. Moj 84-godišnji tetak, koji se sad sprema za smrt, jer tijelo otkazuje, frenetično tvrdi da doktori ne bi trebali biti vjernici jer ako su otvorili abdomen i vidjeli da nema duše, nisu normalni ako i dalje vjeruju da ima nešto, kad se to nešto ne vidi.
Čemu onda i sav taj moral, koji je njegov smisao, ako ne postoji neke univerzalna pravda i život poslje smrti, ako ne odgovaramo za svoje postupke, onda smo slobodni da ovaj život živimo onako kako nam najviše odgovara, bez razmišljanja o posljedicama po druge ljude oko nas?
Ako me pitaš kako to tumačiti? Obični ste ljudi, prije svega. Imate svoj sistem vrijednosti i smisla u životu. I ja živim tako, samo se kroz moj život prožima još Neko. Možda ga previše guram u sve za nečiji ukus, ali to je moj život. Nekome je možda svijet sasvim smislen i logičan bez njega, bez toga da smo duša a ne tijelo, bez tih dubokih i važnih pitanja ko smo, odakle smo, kuda idemo i zašto sve to? Meni su ta pitanja važna...i kroz odgovore na njih sam pronašla smisao i u običnom ljudskom životu, moralu, pranju prozora i mijenjanju pelena...
Nije ovdje bila poenta razvrstavanja i svrstavanja, pa sad i tebi treba nalijepiti etiketu, reći Slovka je ovakva ili onakva...ovo su samo moja zazmišljanja u kojima suprotstavljam religioznost i spitiualnost.

Objavio/la oBloze prije 6 godina 5 mjeseci #

Gost 9082***Drago mi je da se razumijemo.
Noise***Tri puta sam tvoj komentar čitala, pokušavam da ga razumijem.
Ako se vratiš na ove komentare, možeš li mi odgovoriti: Da li je onda bolje biti pozitivan, koristan, nadvladati ego i sve te naravno važne stvari...ali nemati u svemu tome neki konkteran razlog, poticaj, neko korjenito filozofsko razumijevanje zašto to radimo. Da li je ta unverzalna pozitivnost taj korijen? Tu, berm po mom mišljenu dolazimo do teizma: da li svijet mjesto bez uzroka? Ako smo tu sličajno, zašto se onda truditi nadvladati ego, biti koristan, pomagati, mijenjati sebe i svijet na bolje?
Da li je dovoljno da dobrota sama sebi bude svrha? Dobrota bez svrhe i objašnjenja ili rad na egu i slabostima sa dubokim razumijavanjem Izvora?
Ne mislim da je neko loš vjernik i čovjek jer ima ego, nezreo je, zaplače, pogriješi...niti mislim da je ateista apriori dobar, čak i ako je savršen. Treba vidjeti konačni ishod nečijeg života, a to je trenutak smrti.

Objavio/la oBloze prije 6 godina 5 mjeseci #

Evo, vratila sam se na komentar, skoro instantno jer se vrijedi vratiti:-) Važna su ovo pitanja.
Prvo, razumjela si moj komentar i to jako dobro. To se vidi iz dilema u vezi s komentarom koje si sročila u formu pitanja.
Vrlo te dobro razumijem u ovome, jer sam i sama vjerujuće biće. Ono što sam par puta istakla i iza čega stojim je da ne vjerujem u nevjerovanje (Nije mi namjera ovom izjavom provocirati ateiste, to je prosto moj stav i zaključak putem čijeg iznošenja ne želim negirati ničije pravo da ne vjeruje.).
E sada, konkretni odgovori...
Postoji mnogo vjernika (bar sam ja na njih u vrlo otvorenim razgovorima na ovu temu naišla) koji kažu da se svojski trude popravljati, biti pozitivni, korisni, činiti dobra djela da bi njihov Gospodar njima bio zadovoljan, da bi, kada se u razgovoru malo dublje zagrebe površina ove njihove izjave, priznali da to rade kako ne bi bili kažnjeni ili kako bi bili nagrađeni. Dakle, svoje popravljanje i širenje dobra shvataju kao trgovinu sa Bogom i to otvoreno priznaju. Iskreno, mene to, onako na emocionalnom a i umnom nivou, jednostavno nervira. Mislim da se trebamo truditi biti dobri i težiti dobru baš zbog DOBROG kao ostvarljivog ideala, a ne zbog straha od kazne ili očekivanja nagrade. Ipak, malo je ljudi čije je stanje takvo da im je dobro samo sebi svrha. U takve se ne ubrajam, ali tome težim.
Vidi, svijet/svjetovi za mene nisu mjesto/a bez uzroka, mjesto/a slučajnosti, ali i da jesu to ne bi trebalo da utiče na moju težnju i odluku da težim dobru i da dobro činim. Dakle, a zašto se ne truditi nadvladati ego, biti koristan, pomagati, mijenjati svijet i sebe na bolje i ako smo tu slučajno? Duboko vjerujem da je to mnogo teže i mnogo više rada na sebi zahtjeva, zar ne, s tim da ne agitujem da tako i promišljamo, čisto navodim zamke koje suva religioznost (religioznost i vjerovanje za mene su dva suštinski različita pojma) može proizvesti.
Trenutak smrti može, ali i ne mora, biti konačni ishod života i djelovanja jedne duše;-)

Objavio/la NOISe prije 6 godina 5 mjeseci #

Oko ovog trgovanja sa Bogom se u potpunosti slažemo. Mada, čak i kroz to trgovanje osobe mogu napredovati dalje, opet je puno uzvišenje truditi se sve to, ali bez očekivanja nagrade ili kazne...Pisala sam puno puta o tome, možeš pronaći u linkovima desno npr "Rabijina molitva" ili "Na dan kad je otišla" se zovu postovi.
Ako shvatimo da Bog nije neki univerzalni računar, Big brother koji samo snima naša djela...onda drugačije razmišljamo, Isto tako, ako samo želimo raj za sebe, onda smo vrlo vrlo duhovno sebični i proračunati. Ima li Boga tamo? Zašto smo mu posvetili život, kad nas ne zanima On nego neke palače, rijeke, hurije...
Vaišnavizam, koji ja slijedim, odbacuje sve to, raj ili pakao. Osoba samo želi živjeti u svjesnosti Boga, u raju paklu, na zemlji...bilo gdje dok Ga se može sjećati. Komentirala si i onaj moj post sa stihovima iz Gite koji opisuju osobu dragu Bogu, iz njih se vidi koliko rada na sebi to zahtijeva, koje su to vrlo uzvišene osobine. Sav taj trud uz ispravnu osnovu svega, ima smisao, inač je sam sebi svrha.
Samo, ne trebamo biti preidealistični i očekivati da vjernik neće pogriješiti tokom života, da ga neke njegove mane neće pratiti. Opet, sama etiketa VJERNIK je širok pojam-može podrazumjevati i one koji se tako deklariraju po rođenju, koji to praktikuju sebično, nezrelo, polovično...a postoje i rijetke osobe koje idu duboko...Takvi su stvarno rijetki, ali postoje.
Slažem se i za trenutak smrti. Ali htjela sam to postaviti ovako: Ako je smrt kraj ovog tijela i života kakav poznajemo, šta ima poslije. Ako nema ništa, onda nema smisla ni pravila. Ako ima, a i sama kažeš da ne vjeruješ u nevjerovanje, onda je sve puno ozbiljnije...postoji pravda, evo da ne guram Boga u to. Onda se Milošević nije izvukao jer je umro. Onda nas ne jedu crvi...Ako smo se samo rodili, išli u školu, dobili djecu, ostarili i umrli, a ni jedno pitanje o smislu života nismo postavili...onda je ta dobrota i moralnost kojoj smo težili stvarno samo sebi svrha. Trenutak smrti je trenutak kada se analizira život: tada Onaj ko sve vidi može reći jesmo li i najbolje stvari raili s pogrešnim motivima ili najgore sa ispravnim...

Objavio/la oBloze prije 6 godina 5 mjeseci #

Potpisujem sve. Znas da sam suocena sa tim i vec 3 godine ona nece da vodi djete doktoru, jer ce ga lijeciti "alternativna medicina", njen pozitivni duh, jutrasnje "sadjenje vrta pozitivnom energijom" i ostalo bla bla.

A sve samo da bi se bilo moderno, jer staromodno je ba pratiti jednu monoteisticku religiju i biti ocigledan sluga Jednom Bogu. Modernije je pratiti nesto novo. Damned.

Objavio/la majska prije 6 godina 5 mjeseci #

Da, hiljade godina civilizacija nisu bile u pravu, sve smo sami skontali u zadnjih 50 godina, svaka mama je knjigu o odgoju izdala...
Sve to mi se smućkalo u jednu kašu iz koje je nastao ovaj post: Oprah i Oprahizam, prijateljica koja me redovno pere jer se nisam u vodi porodila, jer ću dijete dati u običnu školu (ko da neka druga i ima tu), što djeca ponekad popiju antibiotik...poznanik koji udavi sa savremenom psihologijom, tetka i njena kćerka koje meditiraju i pozitivno razmišljaju, a tetak je obolio od raka, ali pozitiva rješava sve...I onda puknem i kažem sebi: mogul biti običan insan i kakav takav vjernik koji nešto pokušava...a nek me alternativa zaobiđe.

Objavio/la oBloze prije 6 godina 5 mjeseci #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: