Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Profesionalno samoubistvo

post objavio/la oBloze prije 10 godina 10 mjeseci na blogu DRAGI B(l)ože...

Komentari na post

 

OK sve što si rekla, ali i meni se nešto filozofira na ovu temu pa ću biti slobodna za opširni komentar:
Bog nam je dao i dušu i tjelo i imamo obavezu i prema tjelu i prema duši (muslimani zato obavljaju molitvu i tjelom i duhom). Bog nam je dao pamet i uputio nas kako da je stičemo razna znanja i bit čemo pitani za šta nam je to znanje na dunjaluku koristilo i da li je iko od tog našeg znanja imao koristi. Rintajući 6 godina poslije stečenog zananja (od kojeg svu svi uključujući ti i tvoja porodica imali koristi)je veoma zadovoljavajući opus. Čineći profesionalno samoubistvo zanemarujemo svoju obavezu da stečenim znanjem činimo dobra djela (kad nas je već Dragi Bog počastio tim znanjem) i mislim da nije korektno ubiti znanje u sebi. MissA to jako dobro kombinuje, održava svoj profesionalni život na stand by, malo se vrti, aktivna je .
Doći će vrijeme kada te ni kuća ni djeca neće trebati za puno radno vrijeme, a u tebi će se ponovo javiti želja da svoje tada već zakržljalo znanje staviš u pogon i vratit češ se na stresni posao sa šefom bez porodične infrastrukture koji je tenutni IN na poslu, a to je nešto što bi mene pravo deprimiralo i konačno otjeralo u privatnike hahaha. Mislim da bi ipak bilo dobro vrtiti se malo u svojoj branši. Do duše u iščekivanju bebe to zaista treba da ti je sada posljednja stvar na pameti, ali bebe brzo rastu:)

Objavio/la eni prije 10 godina 10 mjeseci #

uh, ponekad zanijemim nad onim što napišeš.
kao što sam ti napisala u komenatrima na prethodni post i ja sam se bavila vrlo sličnim ako ne i istim razmišljanjima što mi je dopustilo moje jednogodišnje odsustvo sa posla. međutim, kao što sam ti napisala, povratak na posao je jednostavno probuido strasti i pojačao u meni saznanje da ja imam i ovu drugu obavezu a to je da svoje znanje stavim u pogon i doprinesem našem društvu na neki način. odgojem djeteta dakako da doprinosim našem društvu i ostvarujem ulogu kojom će dragi Bog biti zadovoljan ali isto mislim da bi bila pitana zašto sam ovu svoju profesionalnu stranu ostavila da "zakržlja" kako eni kaže i nisam ništa učinila da je stavim u pogon i pomognem našem društvu. a mislim da oba posla sa kojima se bavim (fakultet i posao kojim se bavim) trebaju našem društvu i donose kokretnu korist.
eto i ja malo zafilozofirah ali poenta je jedna - šteta bi bilo staviti sebe u položaj isključivo domaćice kada imaš kapacitete za više, ali isključivo u kontekstu onoga za što ćemo biti pitani.

Objavio/la traty prije 10 godina 10 mjeseci #

i ako mogu još dodati, možda je moje razmišljanje ovakvo zato što imam takav posao da nemam nepotrebnog stresa ako ga sama sebi ne napravim, nemam šefa koji me maltretira, nemam kapitalističko radno vrijeme od jutra do sutra što znači da imam sasvim dovoljno vremena da se posvetim djetetu i njegovom odgoju a da budem zadovoljna i sa one druge, profesionalne strane.
dakako da neko ko radi u robovlasničkim uvjetima ne može uživati i u poslu i u djetetu stoga jedino rješenje je promijeniti posao ukoliko to okruženje dozvoljava, raditi pola radnog vremena ili nešto slično što će omogućiti ovo "prisustvo" u poslovnom svijetu te grijati te na tihoj vatri dok se ne stvore uvjeti za potpuni povratak

Objavio/la tratincica prije 10 godina 10 mjeseci #

Eni i Traty***Kao što napisah, nikad neću biti zadovoljna samo sa čistoćom zavjesa i ostalim stvarima koje su dio života. Ja uvijek nešto "vrtim", uradi se i poneki honorar, pomognem mužu u firmi, ili uradim ponešto kad stignem. Evo pišem i blog (ove), završavam knjigu koju napisah, nekad držim predavanja, ali sve u svemu, ne smatram da se nužno moram baviti strukom. prije svega, i onako sam od stuke za koju sav završila fax, skoro pa potpuno odustala, jer sam se pronašla u nečem drugom, ali ni to mi nije božje slovo i ko zna, moćda ću za 2 godine imati cooking show, možda treće dijete na putu, možda ću pisati novu knjigu, a možda ću ponovo juriti ko muha bez glave...kud me život nanese. Firma u kojoj sam radila funkcionira pop rinipu da zaposlenici moraju biti na raspolaganju 24/7, bez pogovora, pa me to dodatno ubilo u pojam.
Da, djeca rastu, i poslije će biti drugačije, ko zna.

Objavio/la oBloze prije 10 godina 10 mjeseci #

ja bi da te vidim da imaš svoj cooking show :))))
mislim da tvoja razmišljanja, kao i moja, kao i ona od eni, proizilaze iz trenutnog poslovnog okruženja u kome se nalazimo (u skladu sa mojim prethodnim komentarom)
promjena posla o kojoj govorim je upravo to - raditi što voliš - pisati knjige, baviti se ovim ili onim - staviti svoje znanje u pogon čisto da se osjećaš korisnom....
jako rado bi napisala post o ovome ali mi mrsko

Objavio/la tratincica prije 10 godina 10 mjeseci #

Kako misliš-da me vidiš?
Lupila sam to bez veze, vidiš kako ovaj blog sa receptima savim slučajno ispade...tako se danas, sutra život može preokrenuti u nekom neplaniranom smijeru...Nikad u životu nisam mislila da ću išta pisati, nisam ni sanjala da ću znati okupati bebu, nisam mogla ni zamisliti da ću ovo ili ono...pa sve se to dogodilo.

Objavio/la oBloze prije 10 godina 10 mjeseci #

pa da te vidim u smislu ako će se to prikazivati na TV-u da te vidim na TV da držiš taj show :)

Objavio/la tratincica prije 10 godina 10 mjeseci #

ja te vidim kako u narandžastom sariju objašnjavaš širem gledateljstvu moć vega kuhinje.

Objavio/la eni prije 10 godina 10 mjeseci #

Za par godina bih mogla otići ponovo u Indiju, ( a u međuvremenu promijeniti ukus za boje), i kupiti narandžasti sari, usput ganjajući sinove i majmune ;) Sad ste me baš zadale u maštanje na tu temu...:)

Objavio/la oBloze prije 10 godina 10 mjeseci #

Pitam se ima li ova Eni djece?

Objavio/la madeupmind prije 10 godina 10 mjeseci #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: