Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Prije petnaest godina

post objavio/la reuw prije 13 godina 11 mjeseci na blogu Leteci Holandjanin

Komentari na post

 

Boze, sta ovaj rat napravi od nasih zivota, to je cudo jedno.
Sad se sjetih kako smo mi izasli pred sami kraj rata iz Sarajeva.
Bio je to august '95, kroz sarajevski ratni tunel. Pucalo se jos uvijek, uz Igman pjeske, pa niz brdo do Pazarica.
Put do Zagreba je trajao 6 dana, preko planina i dolina. Onda tamo mjesec dana i dobismo nekako tranzitnu vizu kroz Sloveniju do Italije. Izadjosmo u Sloveniji. Neki dobri ljudi nam dadose svoju staru vikendicu na koristenje u okolini Maribora. Sad se sjetih kako smo brat i ja pjesacili po dva sata pjeske kroz kukuruze da bi dosli do skole jer odatle autobus nije vozio.
Svi su se vec vracali za Bosnu ili isli u neke trece zemlje a mi tek dosli ko izbjeglice. Bojali smo se da i nas ne vrate, pa smo za svaki slucaj predali papire za Kanadu i primise nas kao cetveroclanu porodicu nakon par mjeseci peglanja.
Sve kad opet saberem i oduzmem, uvijek kazem sebi, da nigdje nije bajno ali da je opet bolje biti stranac u tudjini nego stranac u rodnom gradu.

Objavio/la Oxenn prije 13 godina 11 mjeseci #

Draga moja Oxenn, nisam ulazio u detalje kako je moja porodica dobila vizu i sta su sve prezivjeli u putu i u prvim godinama egzila. A i ja sam prosao kroz taj tunel, ja sam dosta povisok, jos sa dva kofera, uvalili mi neki bezvezne stvari da ponesem za nekoga, onako savijen kroz tunel, izasao potpuno krvave glave.

Objavio/la reuw prije 13 godina 11 mjeseci #

@ reuw, sjecam se tih momenata kad su ljudi pricali da su izlazili krvave glave zbog one metalne konstrukcije u tunelu. Ne mozes dugo vremena hodati savijen i samo se na trenutak ispravis i ode glava. Ja sam nekako stisnula zube i pokusala da se ne ispravljam. Kad smo izasli s one strane tunela, ubrzo sam shvatila da je taj tunel bio nista naspram onoga sto nas je cekalo s one strane. Vojska je stajala ispod neke strehe, granate su padale po Hrasnici. Mojoj mami su rekli: ''gospodjo tamo vam je put uz Igman'' i pokazase rukom. Sacekali smo pola sata da granatiranje prestane i krenuli uz Igman dok nije svanulo ... i onda se knjiga moze napisati sta se sve desavalo na tom putu do Zagreba, pa onda dalje...
Samo se nekad pitam odakle nam tolika hrabrost za tako velike poduhvate u zivotu?!?

Objavio/la Oxenn prije 13 godina 11 mjeseci #

Kako rekoste: "nigdje nije bajno ali da je opet bolje biti stranac u tudjini nego stranac u rodnom gradu." u toj izjavi ima mnogo istine, ja sam ostao mada me je sestra zvala da joj se pridružim, osto zbog staraca i dan danas ne žalim, mada se borim kao stranac, čudno je to. feudalni sistem vlada, pa ako misliš šta napravit', makar bio danis tanović, bolje vani započeti. oni se furaju na onu "ako je talenat, sam će isplivat'".
ipak, nešto se malo mijenja, to moram priznati, npr. u ovom mom gradu Tuzli, pa vidjećemo.... u bosni je tipično ko i u ostalim poratnim državama, kao i poslije onog rata

Objavio/la backhand neulogovan prije 13 godina 11 mjeseci #

Ja mislim da bih bolje prosao da sam ostao, najgore sam predeverao, pa onda u izbjeglistvo. Ali nije se moglo birati, konci sudbine su vukli svoju igru.

Objavio/la reuw prije 13 godina 11 mjeseci #

Svako misli da je drugome bolje. Tu covjek nije mogao biti pametan. Samo mi je zao za sta mi se dijete borilo i kroz taj tunel poguren, uz pucnjavu, nosio benzin, granate, ranjenike. Borci su najlosije prosli, profiteri i papci caruju.

Objavio/la Gost_5728 prije 13 godina 11 mjeseci #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: