Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Putujući od Sarajeva do Neuma. Dio drugi: Novo Sarajevo

post objavio/la reuw prije 10 godina 3 mjeseca na blogu Leteci Holandjanin

Komentari na post

 

Re: Novo Sarajevo
Nekada je iza zgrade Socijalnog bio nadvoznjak ispod kojeg su prolazili autobusi na sprat, a preko mosta je isla pruga za Novu zeljeznicku stanicu. U prizemlju zgrade uvijek je bila apoteka, jer je Hitna pomoc bila na dva minuta hoda s druge strane. U zgradu se ulazilo kroz mali pasaz-prolaz kojim se moglo doci do kina Arena i parkiralista iza zgrade. Na parkiralistu je bila trafika, okrenuta prema ulici, ista kao ova sa slike u desnom cosku. Prije rata uvijek je jedna trafika bila od FDS, a druga od Oslobodjenja. Rijetko od Borbe, jos rijedje od Vjesnika, a najrijedje od Rilindje.

Mala portirnica je bila u prolazu sa desne strane i pored nje se ulazilo u zgradu. Sad su to sve promijenili. Prvo se udje u jednu prostoriju sa velikom prijavnicom na kojoj rade dva, tri portira koja se dovikuju sa svima, jer su posjetioci najcesce penzioneri koji su nagluhi, senilni, ili oboje. Onda obezbjedjenje zgrade upucuju posjetioce u susjednu prostoriju gdje se nalazi cekaonica. Nema vise cekanja ne red i svadja kao nekada ko je prvi dosao, sad se tamo nalazi elektronski display koji pokazuje koji brojevi idu u koju sobu. Jedna od rijetkih stvari koje se nisu promijenile u Sarajevu su portiri koji rade u drzavnim sluzbama. I dalje su cupavi, zapusteni, razdrljeni, i svi imaju brcine kao Heiner Brand, trener njemacke repr. u rukometu . Inace, najveci broj brkatih portira po m2 u Sarajevu je tacno preko puta ulice, u zgradi Elektoprivrede.

Tih godina je malo ko nosio farmerke jer ih nije ni bilo kupiti osim u Trstu, kod svercera, ili u komisionu malo iznad Egipta u Miskinovoj ulici. Nosila su se stofane ‘tole’ i polo majice, a isti tamici (kao sa slike) dvotonci, i malo veci su kupili smece sa ulica. Na slici se vide stari tramvajski stubovi na kojima je pisalo ime stanice i broj linije. U tramvajima su bili kondukteri u svom ‘telecaku’ izmedju prvih i drugih vrata. Revizora nije bilo nikada, jer su svi radili, imali para i placali kartu. Drot saobracajac je bio normalna pojava jer nije bilo semafora sve dok nisu napravili Skenderiju. Milicija je vozila fiat 1300, ficu i folciku. Iznad ulice se vidi stara ulicna rasvjeta koju su djeca povazdan gadjala loptom, pa bi onda gledali kako se ljulja. Koliko puta su se samo takmicili ko ce ih vise polomiti, posebno po noci.

Na oglasnoj ploci pored tramvajskog stuba najavljivani su filmovi koji ce doci u kino Arena, i razni kulturni dogadjaji u gradu. Ako se malo bolje zagledate, vidjeceta da sa lijeve strane jedan djecak ili piski ili prica sa zbunjem. To i ne bi bilo cudo, jer tada je to bila normalna pojava, a najblizi javni WC je bio na pijaci-Malta, ili u Velikom parku preko puta Hypo Adria banke.

Tih godina gradski oci su zeljeli da naprave mjesto gdje ce se socijalisticka omladina kulturno prevaspitavati i provoditi slobodno vrijeme, a ne samo da skitaju po ulicama, vozaju bicikle, igraju lopte i cize –blize. Najblize kino je bilo u gradu, sto je za mnoge bilo predaleko, a neki bi zalutali i izgubili se u jednoj od dvije ulice koliko je Sarajevo tada imalo. Tako su 1965 godine otvorili kino “Arena”, koje nije bilo najvece ali je bilo najnovije, pa samim tim i najbolje kino. Arena nije imala balkone kao kino Dubrovnik ili kino Partizan, ali su bile loze sa skupljim kartama, u poredjenju sa prvim redovima, (parter) koji je bio najjeftiniji i najlosiji. Parket je bio u redu, oko sestog, sedmog reda, taman negdje u sredini.

Kino Arena je iz nekih razloga pred kraj zivota bilo jedno od najslabije posjecenih kina u Sarajevu, zajedno sa kinom Kumrovec koje je takodje sruseno. U Arenu su dolazili skolarci iz osnovnih i srednjih skola sa Grbavice, Hrasnog i Malte, koji bi imali kolektivni popust na predstave. Umjesto Harry Pottera gledao se film ‘Vuk Samotnjak’, ili ‘Lesi se vraca kuci’ na nas nacin. Na kraju filma cijela dvorana bi plakala zajedno sa Slavkom Stimcem. Za drzavni praznik i vaznije datume iz istorije NOB-a prikazivala se Sutjeska, Kozara i slicni filmovi sa neizvjesnim ishodom u kojem je bilo na stotine mrtvih malih Adolfa, i pokoja ogrebotina na garavom licu Bate Zivojinovica, Ljubise Samardzica ili Borisa Dvornika. Na pocetku filma se prikazivao petnaesto- minutni zurnal obicno posvecen predsjedniku Titu, Josipu Brozu, ili obojici, a kraj bi bio zacinjen aplauzom i izlaskom na dnevno svijetlo kroz straznja vrata iza kina. Do kuce se cumuralo malo o filmu, a onda se obicno prelazilo na druge teme kao sto su stripovi, bicikli, klikeri, simpatije i standardno prepiranje ko je bolji u gradu, Zeljo ili Sarajevo.

Tako su pioniri i omladinci Grbavice, Hrasna i Malte dobili mjesto koje je bilo samo njihovo, i nisu morali vise da idu u grad i da se tuku sa jalijasima i *****ima s Gorice. Raja s Gorice je uvijek visila u kinu Sutjeska i Radnik, a glavni stab im je bio u ozloglasenom kinu Prvi maj. Kino ‘Prvi maj’, je bilo najjeftinije i najgore kino u gradu, i na losem glasu, sa razlogom. Zanimljivo je reci da je samo pedeset metara dalje bila Kinoteka. Iz nekih razloga raja s Gorice su izbjegavala to kino, kao sto mnogi danas izbjegavaju da nauce osnovna pravila lijepog i pristojnog ponasanja. Treba reci da u Kinoteci nisu prikazivani filmovi poput James Bonda-Covjek sa zlatnim pistoljem, prvih 118 dijelova Zikine Dinastije, ili kultni film Desetka, sa Bo Derek zvanom ‘body’ u glavnoj ulozi.



Prije kina Arena, preko puta hotela Bristol, nekada se nalazila nalazila Stara stanica koju su napravili Austrijanci i koja se koristila sve do sedamdesetih godina. Sa stare stanice su polazili vozovi prema Visegradu, Uzicu i dalje prema Beogradu, putovalo se do Boka Kotorskog zaljeva, Herceg Novog, Zelenike i Dubrovnika na jugu, i do glavnog cvorista na sjeveru, do Bosanskog Broda. Nije bilo perona kao danas, nego se u voz ulazilo direktno sa zemlje, tako osim sto je bilo na otvorenom, jos si morao da preskaces tri, cetri reda sina da se popnes u voz koji je znao da stane na trecem ili cetvrtom kolosijeku udaljenom dvadesetak metara od stanice. Na peronima je bila mala nadstresica i nije bila neka zastita od nevremena. Tako, ako bi slucajno padala kisa ili snijeg, sto je rijetkost u uvijek suncanom Sarajevu, bilo bi blata do koljena.Na peronu su dominirale visoke bandere sa rasvjetom ostale od austrougarskih vremena. Okrugli sat je pokazivao sate i minute, napominjuci putnike na vrijeme preostalo do dolaska ili odlaska vozova, koji su po obicaju uvijek kasnili.U samoj zgradi stanice nije bilo nicega vrijednog spomena, osim prodavnice-restorana sa hranom i picem, gdje su se skupljali ljudi sumnjive proslosti i zene jos sumnjivijeg morala. Nova zeljeznička stanica, zajedno sa glavnom poštom je napravljena kasnije par stotina metara istocno prema gradu. Pored stanice je bila Carinarnica Sarajevo koja je imala velike prozore sa resetkama. Pored zgrade su bili slijepi kolosijeci koji su sluzili za okretanje i manevrisanje sa vagonima.

Pocetkom 70 -tih godina pocinje gradnja novih i rusenje starih zgrada ukljucujuci Staru zeljeznicku stanicu sa Carinarnicom. Sredinom sedamdesetih su napravljena cetiri nebodera, stambene zgrade, a u prizemlju su otvorili disko klub ‘Dansing’, koji je bio malo veci kafic sa par separea i malim podijom za ples u sredini . Preko puta je 1973 god. izgradjen novi hotel Bristol. Kad je radio, hotel Bristol je znao da ugosti Sabana Saulica i slicne estradne zvijezde za Novu godinu, a u striptiz baru koji se nalazio u podrumu, ruzne i neukusno nasminkane striptizete su zadovoljavale socijalisticku elitu. Na prvom spratu je bio bar, a pored restoran gdje su se slavile razne godisnjice, vjencanja i skolske mature -crveni karanfil. Na velikoj tarasi koja je bukvalno dodirivala krosnje drveca u Vilsonovom, svirana je muzika uzivo. Hrabriji i oni pod gasom su rado plesali u ritmu slagerske muzike, tako da su gosti slusajuci huk Miljacke poslije dvije pive imali osjecaj da su negdje na moru.

U jednom od nebodera u ulici Darovalaca krvi je bio poznati restoran “Sentada”, sa morskim specijalitetima i zabljim batacima koji su mnogi mijesali sa pilecim krilcima. Sentada je bila poznata kao mjesto sa dobrom uslugom, prijatnom atmosferom, i uvijek svjezom ribom iz Dalmacije.

Pored Stare stanice su bile kucice sve do Cengic Vile, na nekim mjestima nize od nivoa ceste ili tramvajskih sina. Tu je nekada bila popularna kafana Dubrovnik koja je imala karakteristican miris ustajalog jeftinog vina i alkohola. Tu se se skupljali pijanci i dame za provod, koje bi ordinirale u zbunju pored Miljacke i oko stanice. Tu je svoju karijeru zapocela i legenda Sarajeva, vojnicka majka Suhra.Kasnije je pod starost otisla u Drinu, a danas uziva u zasluzenoj penziji. Nema vise kafane Dubrovnik, nema vise ni Drine, a sta ce nam kad se djevojke prostituisu gdje stignu.



Pored hotela Bristol je bila kafana Ruza, koja je postojala sve do prije rata, gdje su generacije ucenika iz Trece gimnazije i Ekonomske skole zapalile prvu cigaru i popili svoju prvu kafu. Danas je tu ugostiteljski objekat (trattoria), sa talijanskom kuhinjom.

Sve do Olimpijade postojala je i tramvajska stanica kod hotel Bristola, sto zbog Stare stanice, sto zbog novog hotela i djaka iz Trece gimnazije.

Malo iznad, pored Ekonomske skole je bio Whisky bar Bel Ami, koji je bio zapamćen po ubistvu u WC-u sedamdesetih godina , ali jos vise po atraktivnim konobaricama koje su sluzile goste oskudno obucene. Tih je godina cafe Bel Ami imao i svoju pjesmu koju je pjevusio Brano Likic, lider grupe Rezonansa. Pjevalo se:” sutra, sutra u tri, srescemo se ja i ti, u kaficu Bel Ami”. Danas je tu restoran zvucnog imena ‘Toskana’, koji je otvorio Semir Ceric Koke.

Nize prema Ilidzi, gdje je danas Elektroprivreda BiH, preko Miljacke je bio stari drveni most koji je spajao Hrasno sa desnom obalom grada. Sa druge strane Miljacke nalazio se Strojorad, gdje se vršio tehnički pregled, remont auta i kamiona. Sa lijeve strane Miljacke pa sve do Otoke su bile kucice u kojima su zivjeli mahom radnici zaposleni u obliznjem preduzecu Vaso Miskin Crni . Onda je to sve poravnjeno i napravljeno Hrasno, u to doba najbolje, najluksuznije naselje u gradu. Jedino je gradic Peyton koji se u isto vrijeme napravio na Ilidzi bio ljepsi i napucaniji. Ali, to je opet bila Ilidza, kraj svijeta. Naselje Peyton je dobilo ime po ‘Peyton Place-u’, americkoj seriji koja se emitovala krajem sesdesetih na nasoj TV.

Stanove u Hrasnom su dobijala vojna lica, vodoinstalateri i elektricari zaposleni u JNA, profesori, doktori, rukovodioci i funkcioneri bivse drzave. Za sirotinju i radnike se spremalo nesto drugo.



U novembru mjesecu 1977 godine napravljena je i useljena ‘A’ faza naselja Alipasino ili Sadaka city-ja. Prva ulica je dobila ime Gruje Novakovica, a druga koje je najbolje oslikavala imovno stanje novih Sarajlija je nazvana simpaticnim imenom, Trg Solidarnosti. To je vec bio pocetak kraja onog starog Sarajeva.

kOMENTAR PRENESEN SA http://www.dnevniavaz.ba/forum/showthread.php?2191-Novo-Sarajevo

Objavio/la reuw prije 10 godina 3 mjeseca #

Ovo je dio Sarajeva koji se naziva Cengic Vila, u stvari, to je samo dio Cengic Vile.
Ova karta je data na par stranica ranije, ali mozda je potrebno navesti jos koji detalj.
Kada je Stara zeljeznicka stanica - kolodvor uskog kolosijeka Sarajevo prestao da
funkcionira u drugoj polovini 1971, pocetna stanica za putnicki promet Istocnom prugom
prema Visegradu je premjestena na ovu lokaciju na Cengic Vili. To je bila niska
zgrada na jednom nivou, veoma jednostavna i prosta, rekao bih improvizirana za ovu
namjenu. Ne sjecam se da li je ona bila tek sagradjena, ili je ranije postojala, ali
u svakom slucaju nije bila stara. Ako se pogleda ova karta, vidi se da na istocnoj strani
kolosijeci zavrsavaju odbojnicima. Naravno, ranije dok je Stara zeljeznicka stanica Sarajevo
bila u funkciji, pruga je isla dalje na istok, prolazila sa sjeverne strane zgrade "Kutije sibica,"
a onda preko nadvoznjaka preko tadasnje ulice Zivka Josila, danasnje Lozionicka, ulazila
na veliki zeljeznicki kolodvor uskog kolosijeka Sarajevo. Pruga je odatle dalje produzavala prema
Novoj zeljeznickoj stanici Sarajevo Novo, gdje je pored normalnog postojao i uskotracni kolodvor.
Dakle, ova karta prikazuje zadnju fazu postojanja uskotracne pruge u Sarajevu sa jedinim aktivnim
uskotracnim pravcem - Istocnom prugom. To je period od 1971, kada je Cengic Vila pocela da sluzi kao
pocetna putnicka stanica, pa do 1978, kada je uskotracni promet zvanicno prestao da funkcionira.
U vezi ove lokacije, moze se jos reci da su sa zapadne strane iz pravca stanice Alipasin Most
stizala tri uska kolosijeka. Posto bi prosao sa sjeverne strane stanicne zgrade Cengic Vila,
krajnji juzni kolosijek se odvajao, skretao prema jugu prema Trebevicu, da bi njegovim sjevernim
padinama nastavio na istok prema stanici Bistrik, i dalje prema Visegradu. Ostali kolosijeci
su zavrsavali odbojnicima. Sjeverno od tih kolosijeka je postojao normalni industrijski kolosijek
koji je stizao iz pravca stanice Alipasin Most, za potrebe Mlina. Ne sjecam se da se u ovom
periodu opskrba Mlina vrsila uopce uskim kolosijekom, posto su uskotracne pruge na Sjevernom
i Juznom pravcu vec bile zamijenjene prugama normalnog kolosijeka. Teret koji je sa tih pravaca
stizao normalnim kolosijekom, a koji je trebao da nastavlja put Istocnom uskotracnom prugom,
pretovarao se u stanici Alipasin Most, koja je zapadno od lokacije na karti, i ne vidi se.
Zato je najvjerojatnije da je sav teret potreban za Mlin, a koji je stizao sa tih pravaca normalnim
kolosijekom, jednostavno produzavao direktno do Mlina, jer nije postojala potreba za pretovar.
Ovaj normalni kolosijek, posto bi napustio kompleks Mlina, uplitao sa sa krajnjim sjevernim
uskim kolosijekom, te tako zajedno upleteni zavrsavali odbojnicima. Koji je bio razlog za to,
ne znam. Vjerojatno da je taj razlog bio vezan za ranije postojanje ovih kolosijeka na dijelu
istocno od odbojnika, koji se ne vidi na karti. Sa demontiranjem tih kolosijeka istocno od
tadasnje ulice Osjecka, danasnje Bugojanska, odbojnici su jednostavno postavljeni na novi kraj
tih kolosijeka zapadno od ove ulice. I na kraju da spomenem da se ova zgrada "Kutija sibica,"
koja cesto sluzi kao orijentacija, ne vidi na ovoj karti. Ona je nekoliko stotina metara istocno
od ovog mjesta.

komentar prenesen (vidi vise tamo, uz fotografije) sa http://www.zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=2726&start=555

Objavio/la reuw prije 10 godina 3 mjeseca #

hvala na detaljnom opisu mog dijela grada, ali samo da dodam nesto iz sjecanja. Prolazeci ispod nadvoznjaka prema danasnjem Merkuru, sa lijeve strane bio je prekrasan park "Partizan" ogradjen (danas postoji jos samo poneko stogodisnje drvo jablana), gusti drvored jablana i bagrema, trava je bila redovno sisana i tu smo dolazili da se igramo. I sa desne strane odmah iz nadvoznjaka do ulice su sezale grane bagrema sve do Zis-a. Na uglu gdje se danas nalazi Hemijska cistionica, ranih 70' je bla samoposluga"Konzum" , a nekada su tu pocinjale prekrasne vile i basce prepune drveca. Iduci niz ul. B. Parovica soro do Neskoviceve mesare se prolazilo pored prekrasnih dvorista, prepunih cvijeca, voca i drveca. Jedan od najljepsih dijelova grada(osim centra ), prepun zelenila, i bogat drvecem bio je nekada Novo Sarajevo. Moji deda i baka tu su se doselili daleke 39' godine, jer je deda radio kao racunovodja za sekciju (zeljeznice). Zivjelo je veoma mnogo Rusa, Ceha i Njemaca. Mnoge privatne kuce su dobijale ime po prezimenu vlasnika. U danasnjoj Lozionickoj, je bilo i lutkarsko pozoriste ( u zgradi br. 15 u kojoj je nekada bila fabrika kapa i sesira)Danas Novo Sarajevo, zaista nema vise nista od onog sarma, posjekli su hiljade stabala da bi podigli stambene zgrade, unistili na stotine basti i stvorili bezlicni urbani siromasni kvart.......

Objavio/la magnolija57 prije 10 godina 3 mjeseca #

@Magnolija: Jeste, sve si dobro napisala. Tu i tamo je ostala ta poneka stara kuca, sa lijepim vrtom. A u pravu si da je ovaj dio grada danas jedan od najruznijih dijelova, sa najmanje zelenila.

Objavio/la reuw prije 10 godina 3 mjeseca #

Bravo dok, samo mala zamjerka? Ovakva i sl. naselja pravljena su sve do olimpijade, ali s obzirom na njihovu namjenu ne bih ih nazivao ružnim.
------
"ružne socijalističke zgrade na “Čengić Vili” koje su identične u svim gradovima bivšeg socijalističkog bloka."
------
- Možda i jesu, ali ne bih ih ovako nazivao!? Ne treba zaboraviti da su u tim zgradama dobivali krov nad glavom i "obični" ljudi, čiji je jedini zadatak bio
rad i dugogodišnja lojalnost firmi(zavisno o mogućnosti preduzeća). Tada je to rađeno kreditiranjem, samodoprinosom i vlastitim sredstvima preduzeća. Kapitalističkom svijetu takav način sticanja "krova nad glavom" potpuno je nepoznat, šta više, smiješan. Ipak su to bila vremena bez lihvarsko-zelenaških bankarskih zahvata , što imamo danas. Znamo da se za "ljepotu" bilo koje vrste moraju izdvojiti i mnogo zamašnija sredstva.
Malo sam odužio, ali smatram bez obzira na ljepotu, gradnja i raspolaganje st. fondom u ono vrijeme, jedan je veliki plus onoga sistema. Napominjem, nikada nisam dobio stan, nisam koristio st. kredite, nisam bio komunista, a ono društvo ništa mi nije dalo "džabe".
Izvinjavam se što sam dodirnuo temu koja nosi mnogo polemike, bez obzira slagali se ili ne sa mojim mišljenjem.

Objavio/la marijan2 prije 10 godina 3 mjeseca #

@Marijane, u pravu si, stan dobiti je bilo divna stvar
Druga je stvar sto se gledalo da sve prodje sto jeftinije, pa su zgrade bile zbijene. Ima ista stvar i na zapadu, tu su siromasne kapitalisticke zgrade, za radnicku klasu

Objavio/la reuw prije 10 godina 3 mjeseca #

Mala ispravka, Topal Osman Pašina se nakada zvala Živka Jošila. Ivana Krndelja je postala Azize Šačirbegović, to je kod slijedećeg mosta nizvodno.

Objavio/la Gost_6281 prije 10 godina 1 mjesec #

@Gost:Imate pravo

Objavio/la reuw prije 10 godina 1 mjesec #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: