Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Pjesmo moja

post objavio/la volatus prije 1 godinu 1 mjesec na blogu U ljubavi svakodnevnoj

Komentari na post

 

Hvala Tebi ...drugo moja na nevjerovatnom uvidu u ono ,i nase, sto se otima da se ne razjasni bas kao i Velicanstvo ljubavi u prozimanju a zivotno i dostizno kao miris nama objelodanjen.(h.d)

">> Raspukla se čaša
U želji zaustavit zoru rudu
Sa vjetrom što se razuzlao sasvim
Sa sevdahom raspukla se časa
U kutu izbe,uspomena naših

Pod prozorom muzika se čula
U avliji,kud na brda oči streme
Svu moju čežnju skupio si u dlan
Odlagajući gorak čas da krenem

Od sevdaha i utješnih riječi
Što i stihu,u ljepoti,prkositi daju
Zaboravih pred vratima šta me čeka
Zaboravih,ljubljeni moj kraju

Popila sam lijek i otrov rado
Ako mora,neka bude sa merakom
Zadnje neka bude ako hoće
Kad odlazim,ništa nije važno""<<

Objavio/la volatus u

Objavio/la Gost_10 prije 1 godinu 1 mjesec #

26. veljače 2018. u 19:34 ·
"...i zahvalan sam joj sto strpljivo obuzdava moju naglost,navikavajuci me na seba":))

Povodom ljutnje i svejednosti:

"Dok voliš, dok mrziš, dok čekaš, dok se bojiš, dok planiraš, dok plačeš, dok se smiješ, dok želiš, dok bilo šta osjećaš, lijepo ili nelijepo, živ si. Kad ti postane svejedno, zapravo si već mrtav ..

Nura Bazdulj Hubijar"

_"uvijek se naviknemo na jednu misao"
Moze to biti misao o svejednosti pa da nas ljutnja nikad ne ima niti smo joj bilo kakovi predznak kad nam je svejedno

Izmedju ljutnje i svejednosti treba postojeci svitak bitka spoznavati i o tome pisati a nikako o ljutnji i svejednosti .To je nesto sto trebam znati kao velicinu koju ne smijem imati ali to postoji da se istim mjerim dok se pitam ko sam mimo tih velicina.

"Govore a nista ne kazu,smiju se a nisu veseli"

Osmijeh imaju kao zaboravljenu ,a utisnutu,brazgotinu licem..taj svejedno svijet

"ovo je moj najtezi ispit,da vidim ko sam,a izmjeriti me moze samo uzas"
"Bojim se da me ne pronadje moja pustos" te pospremljene pustosi kao tamni kamen VEzuv-skog grotla ljudskom tvrdjavom

Tada je i... :"Prisna je sa ljudima na onaj ocajnicki nacin kad joj vec sve svejedno"

Objavio/la Gost_10 prije 1 godinu 1 mjesec #

Lijepo
Bas lijepo
Podsjeti me na onaj cas radosti. Nije to bila obicna radost a ni obican dan. Bilo je...kako da kazem? Kao kad si svjestan zivota i svih njegovih lijepih ponuda (ljubavi,strasti,otkrica,istinskih spoznaja...mirisa jutarnje kafe u roditeljskoj kuci,provirivanje sunca kroz maglu,srdacnog pozdrava komsije,slusanje materinjeg jezika u prolazu carsijom...glasa sa radija koji recitira nesto lijepo,zanosne istocnjacke muzike,snazno ljuljanje na ljuljacki kroz vjetar koji te nosi,nosi...ah,sta sve ne(zivot je zaista prelijep)) i u isto vrijeme kako si svjestan da gazis u njegovu "jesen",pa ne znas od radosti a istodobno ni od tuge,cega bi se prije dohvatio. Zivljenja punim udahom,tako da si potpuno nesvjestan sta sve nosis u podsvijesti,prepusten samo njemu ili sve ostavio i samocom bivao svjestan do bola sam sebe i onog sto ti vlastite misli sapucu i nemilosrdno te sile da ih slusas. Pa ti je sve u otimanju i krađi tih trenutaka a i u njihovom rasipanju kao da su dani badava.
Suze u razmucenoj sreci.
Hvala riznicaru bez nadoknade.
Zivimo ili zivotarimo. Kako nas voda ponese.
Kljuca u sljepoocnicama spoznaja stecenih godina,koje su(koliko god ih je) sad najljepse...bas sad. A i ovog trena.
Sutra je ionako neizvjesno.

Objavio/la volatus prije 1 godinu 1 mjesec #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: