Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Zvali smo te (2000god.)

post objavio/la volatus prije 5 mjeseci 22 dana na blogu ljubav nasa svakodnevna

Komentari na post

 

(...)Ali polako prestajahu moje pjesme ,a njihov odjek, zamiruci daleko medju tamnim zavjesama ,postajase slab i nerzaznatljiv i tako ga nestade.I gle ! iz tih mracnih zavjesa kamo su nestali zvuci pjesme pojavi se mracna i bezoblicna sjena -sjena kakvu bi mjesec kad je nisko na nebu mogao stvoriti od lika covjekova:ali ovo ne bijase sjena covjekova ,ni bozija, ni ma cega znanoga...................I potom,Ja,Onios tiho upitah sjenu za ime i boraviste.I sjena rece : >>Ja sam SJENA ,a stan mi je blizu katakombi Ptolomeje,kraj onih mracnih polja Heluzija sto ih okruzuje prljavi Haronijanski kanal...........sjenin glas ne bijase jednoga bica ,vec glasovi mnostva koji ,razlikujuci se melodijom od sloga do sloga ,sjetno nam dozivahu u uho dobro znane i bliske glasove tisuca preminulih prijatelja.



I covjek sjede na stijenu i nasloni glavu na ruke i pogleda u pustos.Pogledao je dolje u nisko,nemirno grmlje i gore u visoko drevno drvece i jos vise gore u sumno nebo i grimizni mjesec.A ja sam lezao u zaklonu medju lopocima i motrio sto covjek cini.A covjek je drhtao u samoci :-ali noc je blijedjela ,a on je sjedio na stijeni.
I covjek presta motriti nebo i pogleda turobnu rijeku Zaira ,zutu sablasnu vodu i bijele legije lopoca.
Covjek je slusao uzdahe lopoca i mrmor sto dopirase od njih..A ja sam lezao u svom skrovistu i motrio sto covjek cini.A covjek je drhtao u samoci :-ali noc je blijdjela,a on je sjedio na stijeni.

Mnogo je ucenosti i u Sibilinim izrekama :i svete,svete cule su se stvari o starini od tamnoga lisca sto je treperilo u Dodoni -ali,tako mi Allaha,ova prica koju mi je zloduh ispricao sjedeci iza me u sjeni grobnice ,najcudesnija je od svih.! I kad je Zloduh zavrsio pricu ,zavalio se u dubinu grobnice i smijao.A ja se nisam mogao smijati sa Zloduhom i on me prokle zato sto se nisam mogao smijati.<<"

Objavio/la Gost_10 prije 5 mjeseci 18 dana #

Hvala ti Halide...volim ovakvu rijec.

Bila sam sama,i bilo je dobro.
Sve dok nisam vidjela lice u sjeni. Na staklu mog prozora. Nisam znala kome je nalik i na koga me sjeca. Ko da oceve obrise sam slutila,strogi pogled razmrljan smrcu. I javljao se svakim mojim padom,svakom suzom,svakim aksamom,svakim sabahom pracen bolom.
Iako sam zeljela,nisam vise mogla biti sama. Ta sjena,saptac mislima mojim,pratila me stopom,iz dana u dan...

Objavio/la volatus prije 5 mjeseci 18 dana #

Hvala tebi na svakom dojmu u tebi kojeg slikovito i ljudski poeticno prikazes da ga je nemoguce stranim prozvati.To je kao najintimniji osjecaj svakog covjeka dekodiran pismom za svakog covjeka.

Ko to tamo zorom dise da njom prodisem
ko sabahom rosom me umiva
koga Melek krilima ovija
da mi jastuk mirisima puni.................................(h.d)


November 28, 2011
Znas...izvrtanje duse prozaiste i poete nisu identican cin
Prvi je ,prozaista,kao teatar kojeg prozaista oprema i uvodi protagoniste.Razum mu kula kulise dok dusa poete nijemi iza kulisa u cudu na eskadron misli koji razapinju osjecaje i tamo gdje ruka ne stize.
Prozaisti(romanopisci)nalaze nebrojeno opravdavanja za sopstveno izdajstvo pa istovremeno je i govor izvjestacena groteska u kojoj konzument pokusava ,samo,nazrijeti istinu jer to i prozaik zeli u nadi da ce mu se ime iscitati na hijeroglifima nadgrobnim

Ovo je nepisano pravilo iz cijeg procjepa samo se pojedinci uspiju otrgnuti

Poeta je ona ucviljena dusa iza kulisa.
Strana mu je barijera izmedju srca,duse i razuma.Voli nered a grozi se perfekcije kojim je prozaista i isto kao konjski arm na sebe nabacio.
Zbog toga ce prozaista vrlo rado prihvatiti i samar diktatora dok ce se poeta radje zemljom pokriti no konjsom opremom i prici jaslama konjusara(gazde) koji je uzjahao prozaistu.
Poeta nije sklon lazi ali je sklon hiperbolisanju onog sto vidi sto i nije,niti moze biti laz,jer je to njegov ,i samo njegov, pogled koji je akvarelom njegove radionice.
Poeta je do bola iskren jer je vlasnik cula koji nisu razumom definirani i desifrirani.Iz istog razloga je kod poete i pobuna protiv razuma-nerazuma i nastoji nosti barjak duse dok je rijedak pobjednik na bojistu sa razumom-nerazumom
Tapkajuci u mjestu on,poeta,je uistinu ptica u letu i daljine prelazi beztjelesno a mitskim letacem da bi dokazao da je istinit a nikako mitski jal prozni trezvenjak koji pise za gros pa mu jeistina samo misaoni pojam...........................(h.d)

Objavio/la Gost_10 prije 5 mjeseci 12 dana #

Drago mi je da iscitavas iz pjesama iskrenost i da prepoznajes kuda luta dusa svih onih koji jade svoje nisu u stanju govoriti naglas nego sutnjom i stihom.
Srdacan ti pozdrav saljem

Objavio/la volatus prije 5 mjeseci 11 dana #

"Ti si moja vitka,lakonoga Brezo,stvorena za mene I za mnoge druge"

Kada te pitaju za mene a ti ih urazumi dragoscu:On je kustos moje galerije.
Hirovitost mi unosi
da se dajem snu nemira I groznici tijela
raju duse tijelom izmjestena...........(halid diz)

Objavio/la Gost_10 prije 5 mjeseci 11 dana #

:)
Halide,pocascena sam svaki put kad navratis. Svako te dobro naslo

Objavio/la volatus prije 5 mjeseci 10 dana #

Dobro,godi mi to cascenje.
Da se vidim u radoznalosti koja trazi Eden-ski pogled i nije nesto cega nisam voljan.
Da ne duljim u prepricavanju vremenskog mehanizma koji radoznalost kaznjava svojim kazaljkama upisanom po objavi psihe ...utjecem se sa ovim navodima:

">>(...)nalozila mi je da ponovim stanovite stihove sto ih je sama skladala tek nekoliko dana ranije.Poslusao sam je .-Bili su to ovi stihovi:


Gle,ovo je gala predstava
U samotnim kasnim godinama

Krilata se publika andjela smjestila
U kazaliste gdje se daje drama,
Gdje preplecu se strah i snovi,
Poplavu suza na oci im tjera
Dok orkestar grcevito lovi
Glazbu nebeskih sfera.

Glumci sto u oblicju Boga samog
Mrmljaju,sapcu i vicu
I jure ovamo-onamo
Lutke su tek sto se micu
Na zapovijest bezobzirnih Prilika
Golemih,sto kulise premecu
I prosiplju po sceni kondorskim kri8lima
Nevidljivu Nesrecu

O neskladnog li komada!
Nezaboravna slika
S Fantomom sto ga rulja fata
A ne stize ga nikad
Kroz krug sto vraca se u vrtnji
Na isto mjesto nalijeta:
Mnogo je Ludila i Grijeha smrtnih
A uzas-dusa zapleta

Al' gle ono, medju glumcima, sto je
Gmizavi oblik puzati poce:
Krvavo crven izmigoljio je
Iz svoje scenske samoce
On gmize! Gmize!-s kricima neljudskim
Nestaju glumci ko zalogaj hrane;
Serafi jecaju,jer gadne mu celjusti
ljudskom su krvlju okupane

Sva svjetla gasnu,tmina nasta!
Nad likovima drhtavim,nujnim
Zastor,poput mrtvackog plasta
Pada s naletom olujnim
Andjeli,otkrivsi lica hladna
Ustaju i govore javno
Da,>>Covjek<< je ime tragicnog komada
A pobjednik crv junaka glavnog

O Boze!napola zavapi (psiha o.p.p.) poskocovsi na noge i ispruzivsi ruke uvis grcevitim pokretom,kad sam dokoncao te stihove-O Bioze O Nebeski Oce!-zar ce sve trajno biti tako?-zar taj Pobjednik nece ni jednom biti pobijedjen?Zar nismo mi bitni dio Tebe?Kome-kome su znane tajne volje i sva njena snaga?"<<

Objavio/la Gost_10 prije 5 mjeseci 9 dana #

Zar ima nesto velicanstvenije od elegije?

https://www.youtube.com/watch?v=tnXGuWn45ys

Objavio/la Gost_10 prije 5 mjeseci 9 dana #

Hvala ti na ovome.
Kao prut na vjetru sam bila dok sam slusala.

I nije nista drugo dovoljno dobro za ovo stanje duse kao pjesma koja se uzdize da utjesi,a nesvjesna svoje istinske zadace..da rani

Objavio/la volatus prije 5 mjeseci 8 dana #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: