Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Šta hoće problemi od nas ? (čvorovi u astrologiji)

post objavio/la astrologus prije 6 mjeseci 5 dana na blogu astrologus

Komentari na post

 

Mnogo mi se dopalo :-) Nedorečenost, ta naznaka, to me oduševljava. To me metalno uposli.

Objavio/la vasionka prije 6 mjeseci 4 dana #

prirodan ulaz za jug u ribi je nedorečenost, nejasnoća, lagana, apstraktna, slutnja. Ona i u obradi rijetko ide do konkretnog, do sjevera u djevici, razradjujuci i ostajući na tom nivou apstraktnog. Ako se ta spontanost, prirodjena jugu u ribi, ta suptilna, emotivna nijansiranost koja osjeća stvari iza moze transformisati u planski , usmjereni, ciljani napor, onda je tok energije unutra uskladjen sa onim vani.
naravno jug je divan, jug je talenat, po nekim astrolozima , on se poklanja svijetu, ali energija se mora kretati neblokirano, i u skladu sa onom vani

Objavio/la astrologus prije 5 mjeseci 28 dana #

Što znači da mi je Mjesečev južni čvor u ribi😊

Objavio/la vasionka prije 5 mjeseci 28 dana #

Još jedna stvar u prilog tome da je u ribi jeste i to sto si se odlicno intuitivno nadovezala na tekst, spominjuci kljucne termine koji, sublimirajuci tekst, bas vuku u tom pravcu.

opet kod mene je interesantno da je ona prva inspiracija cesto neptunovska, ako sve ne kazem u tom prvom dahu, a rijetko to mogu, imam problem poslije da je odrzim i ona predje onda u nesto drugo, u saturna ili merkura... cineci tekst nekako neujednacenim, nekompaktnim. to je neki izazov s kojim se susrecem u pisanju duzih tekstova

Objavio/la astrologus prije 5 mjeseci 27 dana #

Vidiš, nisam to primijetila. Doduše, tu bi sada trebali postaviti zajedničku mjeru - šta je to duži tekst. A možda to ne primjećujem jer zaista drugačije čitam, čini mi se oduvijek. Čitam to -iza-, a čitaš i ti. Na drugačiji način vjerovatno, sa drugačijim svojstvima, ali mislim da oboje automatski, bez neke specifične volje i truda, čitamo tako.
Nemam pojma što me odvede u ovom pravcu, ali neka :-)

P.S. Kada pišem, generalno imam problem sa okvirom. Ako to uopšte smatram problemom, a ne smatram:-) A, ako se okvira držim, onda to najčešće bude veoma koncentrisano (od zasićeno) i grubo.

Hmm, ako kasnije ima tog Saturna o kojem pišeš, vidim ga kao svojevrsni teret očekivanja što izaziva odustajanje od čekanja pogodnog trenutka da se ponovo vratiš tom tekstu. Naravno, onda je bojazan da će okvir trpiti izrazito opravdana, a inspirativni trenutak vodi nekoj drugoj temi.
Ne znam.
Ja, i onako, uvijek pišem o istoj stvari. To je ono vrćenje tamo u Južnom čvoru. Ali, zanimljivo, upravo mi to odgovara. Odmara me, daje mi zadovoljstvo.

Objavio/la vasionka prije 5 mjeseci 27 dana #

haha moram reci, ako pricamo o istom, da si upravo ti to primjetila. rekla si nekad negdje nesto kao "najbolji si u pocetku , kad se jos trazis, kad ne znas gdje ce te tekst odvesti..." , da sjecam se cak i gdje je to i bilo, samo malo :
npr ovdje
"Voljela bih da ispišeš ... do kraja, a onda bih voljela da ga ispišeš ponovo. Kao zagonetku, kao čovjeka nepoznatog imena, nepoznatog porijekla, nedešenih i, stoga, nepredvidljiv reakcija, uvijek i iznova. Voljela bih da ispričaš apstraktnog ..., da njegov karakter, opisi i unutrašnja stanja budu namjerno nerješiv labirint za onoga ko u ... zaluta.

... me je zagolicao takav, u prvom dijelu priče, baš tada kada Jusa nije imao ime.
"

ponavljala si to vise puta, bilo je jos negdje eksplicitnije, samo malo opet :
"Najbolji si u počecima. Dok je ideja neizbrušena, dok je brušeći pišeš. Dok te svrbi, dok te vodi da lutaš.

Šta misliš, slažeš li se? "

nek ovo na neki nacin bude i spontana posveta tim razgovorima, na toj istinskoj razmjeni, a bilo je toga, i zahavalan sam na tome i ucio sam iz te razmjene, pomagalo mi je da bolje nalazim "sebe" .

ovdje si tako jasno govorila o kvalitetima juga u ribi. i naravno slazem se, nije problem u onom poslije, koliko u naglom prelazu koji narusava integritet teksta. "problem" je ako postoji problem, sto je tesko vremenski zadrzavati i usmjeravati tu pocetnu inspiraciju, jer cim insistiras , pokusavas da kontrolises i dajes oblik to vise nije spontano (sve ono sto saturn voli da radi). a nekad je tesko prvobitnu inspirativnu ideju izreci u jednom dahu i jednom tekstu. tu dolaze moj saturn protiv mog neptuna do izrazaja. tu je vidljiv taj sukob.
sad ja mogu rjesiti taj sukob na klasicni nacin, stalno svjesno integrisuci svojstva i neptuna i saturna npr u pisanju, sto je tesko i mukotrpno, pogotovo uzimajuci u obzir da takvih sukoba ima jos i da on nije jedini, a mogu,
ako razmisljam i djelujem kroz moj sjeverni cvor u vodoliji, imajuci nesebican motiv , motiv mimo sebe za sve sto radim, to rjesiti i na taj nacin. kroz tu prizmu to sve nije toliko bitno, ti detalji psotaju irelevantni jer rjesavam stvari na jednoj drugoj ravni, na drugom nivou apstrakcije.

da, odlicno si opisala to sa saturno, iz dubokog razumijevanja i saturna i neptuna kao inspirativnog trenutka i teme.

naravno ne treba bjezati od juga stalno, svgudje i posto poto, nit je to moguce, jug je mjesto gdje smo svoji na svome, gdje dajemo najvise i gdje se najbolje osjecamo, samo treba znati u slucaju problema i pritiska s vani "nauciti" to kretanje prema sjeveru. problem je okidac. dok je dobro dobro je. mi se nikad necemo dobro osjecati kompletno u sjeveru, ali moramo ga nauciti i prihvatiti po potrebi. obaviti to evolucijsko putovanje, i to uglavnom ne svugdje, nego u oblasti gdje su cvorovi i gdje se problem javlja. spominjao sam pisanje, kod mene je ono problem zbog saturn neptun op, a kod tebe vjerovatno nije, bez obzira na cvorove, koji vjerovatno djeluje negdje drugo. mislim ja ne vidim tu problem, osim , hm da, eto ga, sto mislim da bi trebala to konkretizovati i objaviti (eto opet djevice), a to onda trazi sredjivanje i onda se vrtimo opet u istom krugu. ali pisanje samo ne trazi kretanje prema sjeveru, odlicno je takvo kakvo jest

Objavio/la astrologus prije 5 mjeseci 22 dana #

Hehe, ne pričamo o istom. Ustvari, ovako; mete oko kojih se razgovor vrti jesu veoma slične, ali kontekst je različit. Ti si kao premisu postavio dužinu teksta, samo to, iako si dao naznaku na preobražaj od početnog Nepruna na kasniji Saturn, Merkur. No, zatajio si da ustvari misliš na specifičnu vrstu tekstova, nazovimo ih bezokvirni tekstovi. Ja sam, s druge strane, razmišljala o svim tekstovima, uzimajući u razmatranje isključivo eventualne grube prijelomne tačke koje bi se eventualno pojavile kako tekst zalazi u dužinu. Sada tu, po mome sudu, trebamo razmatrati dvije vrste pisanja. Pisanje kojem se pribjegava s jasnom početnom idejom, i ono pisanje koje nastaje iz potrebe u tome trenutku da se uopšte piše (pa i bilo šta).
Da razradim prvo ovo pisanje s jasnom početnom idejom. Sjećam se tvoje priče - pas, plaža, moguća tuča; konflikt koji je riješen kako je riješen. Priča, sva titrava, preklapajućih svjetlosti i vazdušasta u opisima kakvo je i žarko ljeto pod suncem koje je varljivo, ali, kao takva, veoma jasna, kompaktna, sistematisana od početka do kraja. Taj joj jasan okvir i određenost u vezi s onim što se željelo reći uopšte nije predstavljao teret, naprotiv. Opisi su ispunili sve prostore između tih nosećih greda, kao paučina.
A onda, priča o Jusi. Odgovor na pitanje da li si taj okvir imao potpun u trenutku u kojem si pribjegao pisanju imaš samo ti. Ti znaš da li je to već bio potpun lik ili si ga sklapao od nekoliko likova. Moje je ubjeđenje i bilo i ostalo da taj lik nisi izgradio prije nego što si pribjegao pisanju i da si taj prvi dio priče izgradio upravo tražeći lik. Priču je zapravo izgradilo traženje.
E sada, kada sam diferencirala ove kontekste, sada shvatam šta si govorio u komentaru od početnog Neptuna ka kasnijem Saturnu. Govorio si o tome kako taj magični Neptun zadržati što duže. Zaista je magično čitati četiri A4 stranice teksta u kojem je sve u mirnoj, inteligentnoj i zagonetnoj naznaci. Takav se tekst čita u dahu, kao neka velika istina. Pitanja stalno iskaču, zahtijevaju posebna razmatranja nasamo, razmišljanja danima nakon. Glavno oružje takvih tekstova je atmosfera, to posebno stanje u koje čitaoca tekst smiješta. Nema likova, imena, njihovih očekivanih osobina, obrazaca ponašanja, dijaloga.. U takvim tekstovima nema civilizacije :-)
Jedini, za kojeg ja znam, da je iz ovakvih tekstova koji su počeli iz ničega znao izvući sjajne novele, istog tajnog kvaliteta od početka do kraja je Lavkraft. Zapravo, samo groteske, onako kako ja to vidim, mogu dati dovoljno rastezljiv okvir za ove bezokvirne priče.

Summa summarum, ti se odlično snalaziš u oboje. I u okviru i bez okvira. Samo, nisam sigurna koliko bi sebi dopustio (da, baš tako - dopustio) da zalaziš u grotesku kako bi sačuvao tu zaraznu atmosferu zagonetne priče u kojoj te inspiracija vodi do kraja. To je kao kada se piše poezija u kojoj je važan zvuk. Moje je mišljenje da se, za takav zadatak, trebaš osloboditi tradicionalističkih elemenata. Ono, svuda gdje otploviš je moguće :-)

Rekao si da mi je Sjever u Djevici. Sada, nemam jasnu sliku kako to u izlazu transformiše Jug u ribi, ali ako "radi" kao previše izraženo samopouzdanje (previše nije prenaglašena riječ, često to samopouzdanje moram smirivati i prizemljivati); ako "radi" poput dobre doze fokusiranosti bez obzira na to da li mi se konkretan zadatak za rješavanje dopada ili ne (da li mi je zanimljiv ili je riječ o banalnoj, ponavljajućoj radnji), ako radi na način izdržljivosti, upornosti i strpljenja koji su mi veliki saveznici, onda je to to. No, ima tu nešto na što su me upozoravali ljudi koji me dobro poznaju. Govorili bi mi zašto ne pokušaš ovo, zašto ne kreneš u ono, pa zašto ne deseta, pedeseta, stota stvar.. I jesam, promijenila sa značajan broj raznorodnih profesija, iz znatiželje, zabave, dinamičnosti. I uvijek bi to bilo dosta lagano, zapravo ugodno. Kada bih se toga dočepala, radila bih to sa zavidnim fokusom, ali neki moj unutrašnji tajming, nakon nekog vremena, dužeg ili kraćeg, kaže: Ovo je "prekucana" stvar, idemo dalje. Što će reći da se ne brušim horizontalno, nego vertikalno :-) To je ono kao svašta znaš, a ugodno ti. Može biti da je to negdje i linija manjeg otpora.

Objavio/la vasionka prije 5 mjeseci 22 dana #

nekad sam negdje procitao da su upis u jednu prestiznu skolu psiohanalize uslovljavali "prihvatanjem" da imas edipov kompleks kao da je to gotova cinjenica jednako vazeca za svakog.
ne treba previse roviti po sebi trazeci probleme, problemi ako treba pojave se sami kad im je vrijeme, taj proces je tesko ubrzati, prejudicirati ili preskociti.
vrlo je moguce da si ti svoje kretanje cvorova vec "naucila". ako je tako onda si manje uslovljena i vise tvoja slobodna volja dolazi do izrazaja u odredjivanju tvojih daljnih kretanja i akcija, a ne problemi ili nametnuti dogadjaji kako je to uglavnom.
bas me lucidna detaljnost ovog zadnjeg odgovora navodi u tom smjeru. juzni u ribi voli da pliva spontano u neodredjenom, u opstem, u trenutnom , a "pre" toga vodi u neku vrstu haosa u nekoj oblasti zivota ili u zivotu generalno. sredjivanje i obracanje paznje na konkretne detalje su neke kljucne rijeci ovog kretanja. juzni u ribi ima sklonost da bude zarobljen, zakocen u apstraktnim emotivnim, nesredjenim, rasprsenim slikama i utiscima (tu pliva kao riba u moru doslovce) i onda odatle, ponavljam , u slucaju problema, mora da zna da izadje u racionalno, sredjeno, konkretno, plansko, detaljno djevice.
to svakako nema mnogo veze sa pre-samopouzdanjem (osim zbog polozaja u drugoj kuci samovrednovanja), ali donekle ima veze sa fokusom na jednoj stvari. ribe su promjenjivi znak i lutaju kako ih more nosi, sto u praksi znaci da su podstaknuti sa nekog viseg nivoa u svom stalnom kretanju. mislim da je to bas prava mjera koju si nasla, kreces se, ali se ipak fokusiras, ne rasprsavas kako je nepovoljno, pretjerano ispoljavanja tog juga. posmatraj svoju generaciju, da li mozes kod njih primjetiti slicno kretanje ili odstupanja. nekad je laske uciti na tudjem primjeru.
posto kod djece vidim naglasen jug i vidim problem u kretanju ka sjeveru, pretpsotavljam da se niko ne rodi da je to naucio. ti si to nekad morala nauciti, bilo bi interesantno saznati kad i kako jer je obicno neki dogadjaj, neki veliki problem pokretac toga. tvoja blaga prednost je sto su cvorovi veoma povoljno podrzani od ostalih planeta. narocito od urana i venere, blsikih osoba, partnera. da li je nekad promjena na tom planu (uran) izazvala , pokrenula tu lekciju, ili nesto drugo, to samo ti mozes odgovoriti.
ipak , treba biti oprezan s tim, i tu svjesnost pomaze, jer te energije su ponavljajuci programi i nije iskljuceno da ce lekcija traziti ponavljanje ili dodatno usavrsavanje. interesantno je , kad spominjes profesije, da je sjeverni cvor veoma blizu devete, visokog obrazovanja i djelujem djeluje i na tu oblast kao buduci smjer kretanja, ali pretpostavljam da ti sa stalnim, raznorodnim usavrsavanjem vec realizujes taj potencijal.
vjerujem da je to prije prirodno kretanje nego linija manjeg otpora.
kakva je razlika izmedju linije manjeg otpora i optimalnog kretanja energije ? nekad nikakva, ali pretp. da linija manjeg otpora zaobilazi neke blokade, neka blokirana cvorista energije koja bi odblokirana jos vise optimizirala i pojacala energetski tok. slicno velikom kamenu koji se nasao na putu malom potoku, skrece ga i rasprsava ga u dva tri slaba rukavca. potok je naisao na kamen i nasao je liniju manjeg otpora da ga zaobidje, to nije optimalan tok, ali je cesto sasvim zadovoljavajuci i bolji je od nikakvog.
ali mislim da se ti mozda negdje pitas da ti nije sve prelako (ovo od saturnovca ne bi iznenadilo svakako) i da nema neki veliki izazov koji ti svjesno ili nesvjesno izbjegavas, i time mozda izbjegavas neki evolucijski potencijal, ili obavezu ili teskocu zavisi kako se gleda, a tebi namjenjeno.
prvo sami tvoj zivot, a onda i tvoj unutrasnji kompas , odnos prema pitanjima srece, ugode, mira, ispunjenosti odgovaraju na to. ako ugoda nije bijeg, ako nije sama sebi svrha, vec posljedica, onda si na dobrom putu optimalnog kretanja energije.

Lavkraft je naravno imao istu blokadu saturn neptuna (kao i ti kao i ja, mada nije tako cesta, ali kad se pojavi jednom u 7-8 godina traje par mjeseci i takoreci je generacijski odnos). i ocigledno je nasao nacin da se izbori s tim, problem je cesto skriveni talenat.
Jusa (procitao sam je opet), i svaki put kad procitam ponovo pomislim prvo pa nije ni lose, a onda odmah zatim da moze i bolje, zato i rijetko, gotovo nikad otkad stavim zadnju tacku, ne citam ponovo.
nisam bas krenuo sa skroz jasnim ciljem , vec sa poluciljem, nisam zadovoljio svoj neptun, a samim tim ni tvoj. htio sam malo da "prodam" ideju (slicno kao kod programa). osjeti se to. pravo stivo mora biti oslobodjeno toga. onda sam , da bi to zamaskirao, igrao se (merkur) u zadnjem nastavku koji je drugaciji od prethodnih, ocito onda asocirajuci na astroloskog urana i povezujuci ga sa pojmom neuobicajenih. krenuo sam skoro biografski, cinjenicno , o jednom prijatelju-saturnovcu-uranovcu, koji je u medjuvremenu nazalost napravio korak predaleko u svom cudno, da bi u zadnjem nastavku okrenuo na svog sina i poopstavajuci ideju.
ali fino si detaljno pojasnila (kao pravi sjever u djevici) ta kretanja.

Objavio/la astrologus prije 5 mjeseci 21 dan #

Upravo tako, stvari će se desiti; u presjeku nekog prosjeka one imaju svoj tok i pristižu relativno očekivano, stoga se prihvataju.. recimo da se prihvataju prirodno. Pitao si za moju generaciju; mi, iz ove zemlje, imamo vanredno iskustvo sloma, kada se ništa, pa ni život, ne podrazumijeva. Zato postoje snalažljivi borci koji su nekako uspjeli sačuvati sliku vrijednosti uživanja, postoje konstruktivno-funkcionalni sa nekim realnim optimizmom, postoje oštećeni - apatčni, postoje zalutali, postoje destruktivni.. Oni što žele preživjeti i živjeti, a ako su sačuvani od oštećenja (u nekim slučajevima i oštećeni), oni planiraju, ali je to uvijek planiranje pod navodnicima. Možda, kada ovo čita neko ko nema takva iskustva, možda mu ovo što pišem izgleda tužno, i ok., to je subjektivan dojam, svako ima pravo na dojam, ali ovdje imamo posla sa jakim pojedincima, u nekim slučajevima toliko jakim da su i u haosu kadri izgraditi sistem koji će dati neko specifično zadovoljstvo i njima i ljudima oko njih.
Tvoje opise Južnog čvora u Ribi smiještam izrazito blisko onome što je bilo samo u period djetinjstva, možda do moje 12 godine. Poslije toga, magnovenja su uspjela ostajati samo u precizno tajmiranim periodima, onda kada ništa važno nisu mogla ugroziti. Ipak sam živjela sama, u tuđem gradu, bez gotovo ikoga svog tokom cijele srednje škole i nešto nakon. Kada pogledam sa ove distance, ta tendencija Južnog čvora u Ribi da nekako zablurava događaje i dešavanja je nekako i pomagala, posebno zbog toga što sam u periodu prije toga morala naučiti kako emocije idu na off. Kako i kada. Pomogla je tu i situacija u kući. Moji roditelji jesu davali stabilnost, ali su tipovi koji su skloni dosta jako otežavati odnose prema onima koji su slabiji od njih, prisutno je to i danas. Relativno rano sam ih morala odgurati od sebe i to u vrijeme kada su mi bili jedini izvor stabilnosti i mogućnosti da uopšte preživim, a da bih uspjela ući u proces samorazvoja i to je danas prećutna stvar koja lebdi tu negdje. Prilično sam zadovoljna u vezi sa svojim ponašanjem, jer ne potežem to. Bilo je i gotovo je. No, vidim da to njih opterećuje iako im je samo djelimično pomoglo da se oslobode težine koju unose u odnose sa ljudima i međusobno. Ja sam bila njihova lekcija. Bilo je teško jer je bilo najgore u mojoj najranijoj dobi, a oni su bili moja nagrada, jer teško da ima stvari koju nisam u stanju izdržati i vidjeti svjetlo na kraju tunela. Ovo nije pretjerivanje, ovo je činjenica. Da, posljednjih 20 godina imam snažnu podršku partnera i porodice koju sam, u međuvremenu, formirala. Uz podršku je izrazito lijepo, ali, iskreno, može se i bez podrške, čak i uz opstrukcije se može i to, hah, čak i uspješno.

Da, sve je lagano, zato što je kod mene počelo kao preteško. I da, može biti da će se ponovo preokrenuti u proces preteškog. No, biće što će biti. Moje je da ne zaboravim u lakom kako je ljudma u preteškom i da saosjećam. Moram priznati da nerijetko zaboravim to i trudim se da te stvari sebi ne opraštam, jer to je nešto što zaista ne zaslužuje oprost.

Da zaokružim, moja trenutna sreća jeste posljedica, ali je i zalog i obaveza. Ne samo spram moga budućeg života, nego i spram okoline.

Negdje sam osjetila da te je, zbog tvoga, nazovimo to istraživanjem, interesovalo ovo što sam napisala. Pa, neka onda i ostane :-)

P.S. U vezi s nečitanjem iza zadnje tačke. Interesantno, ja se onome što napišem vraćam. Stihijski, nekako se tako poklope stvari, pa pročitam ponovo. Nekada je za smijeh, nezavršeno i nezgrapno, nekada je vrlo dobro, nekada je, haha, glupo, nekada je nezanimljivo, ali sve u svemu - simpatično mi je. Sada ovdje postoji to da ti svoje pisanje moraš shvaćati ozbiljno, htio to ili ne, put je utaban, a ja imam tu slobodu da se mogu svemu i smijati ako tako dođe. Pisanje mi je nerijetko terapija, introspektivni odnos, smirivanje, nekoliko trenutaka samo za sebe, tako da mi je, kao takvo, prevažno potrebno da bih ga smiještala u drugi kontekst.

Objavio/la vasionka prije 5 mjeseci 20 dana #

hvala ti sto si to podijelila, ne izgleda mi da lako to radis, pa tim jos vise.

nekom sa strane, ko to nije dozivio mozda izgleda tuzno, ali kad usporedis to, u cjelini, sa ovim mladim generacijama koje su odrastale na zapadu, u nekakvim drugacijim uslovima, i kojima je mozda najveci problem bio sto nemaju isti komad odjece ili tehnologije kao njihovi vrsnjaci, onda ta tuga sjeda na svoje, dobije neku zrelost, neku posebnu boju, i ako se iz te tuge moze doci do punine, onda je ta punina puno kompaktnija, puno dublja od one do koje dodjes kad krenes sa vecine drugih mjesta. ta tuga je mogucnost, potencijal.

elitizma, sa ove ili one strane, ima puno razlicitih vrsta, vrte se oko astroloskih elemenata lava, strijelca, jarca, vage, sunca, jupitera, venere ... interesantno ti ih sve imas vise manje naglasene, dokaz da si u ranijoj prici zivjela te zivote, ali imas i drustvenu veneru, koju smo spominjali, u jedanaestoj ideala, jednakosti i humanosti, zajedno sa uranom humanistom koji se tu osjeca prirodno i koji je veoma blizu 11te, a posto si sa onim sunce mars u prvoj borac na svim poljima, onda si i tu borac, i ne vjerujem da je kod tebe sa onim juznim u ribi i merkur neptunom u 12, ista stvarno slucajno, onda to nisi slucajno ni spomenula. a prica se zaokruzava holisticki, i ta venera uran jesu pokretaci tvoje razmjene energije izmedju cvorova, ta humanost i teznja za jednakoscu, svake vrste a narocito socijalnom. pored toga sto je sve to smjesteno u revolucionarnoj skorpiji.
sve to tako fino stvara potencijal koji si tako detaljno opisala, krenuvsi spontano sa jugom u ribama i dolazeci do sjevera u djevici dok si to radila. a energije se okrecu, venera su i drugi i bliski ljudi, i onda venera uran i njih okrece i na njih djeluje u smjerovima u kojima se krece. drugi povlace transformaciju kod tebe koja naposljetku transformise i njih.
moram spomenuti usput, a pomalo nevezamo, sad mi je mnogo toga jasnije, ovaj sjajni sunce mars prva trigon vladar saturn osma, ne postoji to sto ti ne mozes, snagom volje, izdrzljivoscu, upornoscu, ne postoji teska situacija, a bilo ih je naravno, koju ovo ne moze prevladati, i nekad je iz tog ugla zaista izazov razumjeti slabost drugih.
mars pravi mali, jedva primjetan kvadrat sa pluton, treba se cuvati te strasti, te energije, koja nekad malo i pretekne, pa prijeti da sprzi i tebe i one oko tebe.

lijepo je zivjeti i sazivjeti se sa svojom ulogom, a lijepo je nekad i otici iz nje je nesto sto mi spontano dodje na kraju da zakljucim ovaj odgovor.

hvala jos jednom :)

Objavio/la astrologus prije 5 mjeseci 16 dana #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: