Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

ProstorVrijeme

post objavio/la asterblistok prije 8 mjeseci 29 dana na blogu To je kao... moje mišljenje čovječe.

Komentari na post

 

Čita san već nešto o fizici i uvik mi je drago kad mogu nešto vako pročitat. Međutim, mene više zanimaju drugi aršini spoznaje. Ja ovakvo znanje doživljavam kao sekundarno, jer je ono produkt naše špekulacije. S druge strane mene zanima fenomen ljudske svijesti i kako on djeluje u svemu ovome skupa? Fizika se ugl bazira na fizičke procese, a mene uz njih zanimaju i psihički. Mislin da se meditacijom i općenito, bavljenjem fenomenom svoje svijesti na bilo kakav način, može doć do iskustva univerzuma kao žive sile koja djeluje u nama, a ne samo metodama nauka koje ju mjere izvan nas. Ja sam san ima neka takva iskustva, mada, oni se više bave drugim stvarimaa, koje su u biti komplementarne sa fizikom kao naukom. Mada mislin da se oni bave bitnijim pojavama, jer su psihička iskustva naša svakodnevna stvarnost, dok nam ova vrsta znanja o prostorvremenu nije toliko lično bitna.

Objavio/la Tvornicar prije 8 mjeseci 29 dana #

Npr, mene je uvik zanimalo kako išta postoji? Kako je moguće da išta postoji? Na to bi neko moga tražit odgovor u fizici, međutim, ja ga tražin u sebi. Jer moje 'ja' je psihološki fenomen, a ne fizički. I tu odgovor dolazi ko iskustvo koje bi neki nazvali mističnim, mada ja ne bi, mislin da na to kao mistiku gleda samo neko ko nema neko takvo iskustvo, jer ono je lucidno koliko nešto lucidno more bit. Mislin da je odgovor na to pitanje u nama, i da se tribamo bavit svojon sviješću i njenim zakonitostima, skupa sa zakonitostima univerzuma. Jer smo mi s univerzumom jedno, međusobno smo neodvojivi.

Objavio/la Tvornicar prije 8 mjeseci 29 dana #

http://samomojadomena.blogger.ba/arhiva/2018/02/12/4089266

U ovom san postu baš iznosija neka svoja iskustva koja san ima, a o kojima pričan vamo. Ako te zanima, vrni.

Objavio/la Tvornicar prije 8 mjeseci 29 dana #

Počet ću sa ogradom da izlažem svoje mišljenje bez da tvrdim da je ono apsolutno ispravno, te da je sigurno neispravno sve što se iole razilazi od mog mišljenja, te da sam otvoren za dokaze bilo čega.
Psihologija, tačnije nauka o mozgu jeste jedna od najzanimljivijih nauka, jer mozak je, koliko znamo, najsloženija stvar u univerzumu, a u sebi naravno uključuje i sve ono što fizika proučava. Mnoge discipline će morati raditi zajedno da bi se nešto tako složeno objasnilo, fizika, biohemija, psihologija. Nas dvojica se razlikujemo po pristupu. Koliko god bih volio, čak žudio za mogućnošću da čovjek meditacijom može doći do fundamentalnih uvida u postojanje koje normalno nemamo samo na osnovu naših čula, ja ipak u to ne vjerujem, te smatram da jedino kroz nauke poput fizike i ostalih možemo doći do saznanja koja izmiču našim čulima i kapacitetu našeg mozga da ispravno tumači signale koje od čula dobija. Mozak i ljudska psiha su za mene i dalje čisto fizički objekat i rezultat fizičkih procesa u tom objektu i čitavom tijelu. Ponovo, taj objekat i ti procesi su izvanredno složeni i zanimljivi. Furke koje mozak može proizvesti su istinski čudesne i nikada nikome ne bih rekao da ih napusti, pogotovo ne samo zato što su one fantaziranja. Mi umom ne opažamo svijet direktno, već mozak dobija signale od čulnih organa koji direktno opažaju svijet, ali model svijeta se tek formira u umu nakon što mozak protumači primljene signale. Unutar toga mozak je u određenoj mjeri slobodan da oblikuje taj svijet kako hoće i u određenoj mjeri, kroz meditaciju i uz pomoć hemije (bilo prirodne ili laboratorijske), čovjek može proširiti ovu slobodu uma i doživljavati fantastične stvari. Ko može onda reći da takva iskustva nisu stvarna? Ona su stvarna, ali zaključci koji bi se mogli donositi na osnovu takvih iskustava često nisu ispravni. Ako pod utjecajem LSD-a vidim Pink Pantera kako šeta ulicom i maše mi, ili vidim velelepni, bijeli parobrod kako plovi Miljackom, to je sjajno iskustvo, ali bitno je da budem svjestan da se radi o halucinaciji i da ću ako se pokušam ukrcati na brod tresnuti u plitko, blatnjavo korito rijeke. Naravno karikiram i nikako neću reći da ovakva iskustva ne mogu imati nikakvu praktičnu korist. Ako možeš izmijeniti stanje svog uma da se osjetiš kao da si biljka ili mačka, ili osjetiti povezanost sa okolinom koju normalno ne osjećamo, to je fenomenalno. Mi svakako jesmo povezani sa okolinom i doživljavati to na novim nivoima jeste vrijedno. Tvoj um je bogatiji za takvu moć, ali da bih prihvatio da tu ima nešto više od filma u tvojoj glavi, da stvarnost zaista tako funkcioniše, bilo bi mi potrebno nešto više dokaza. Na kraju bih preporučio knjigu Altered States, autor Paddy Chayefsky. Snimljen je i dobar istoimeni film po knjizi, možda si ga već vidio, preveden je kao Korjeni priviđenja. Kastanede si se pretpostavljam načitao.

Objavio/la asterblistok prije 8 mjeseci 28 dana #

Da bi virova da su one stvarne potrebni su dokazi. Dokaze nikad nećeš nać. Ako ne viruješ meni kad ti kažen da san to svojin očima vidija, dakle, ničim nego svojim očima, da potpuno trizan zoven mačku ničim nego svojim umom, ona se okrene i dođe mi. Kako to može bit halucinacija? Tebi možda može, al ja znam da nije, jer vrlo dobro znan šta je stvarno a što ne. Ako nemaš dobar uvid u to šta je stvarno a šta nije, u ovakvim vodama u kakvim sam ja plivao, moš lako poludit. Ti i dalje ne viruješ? Fer, ne znaš me, nećeš tek tako minjat svoja uvjerenja. Ako oš da se uvjeriš jel takvo što stvarno il nije, u to se moš uvjerit samo svojin iskustvon. Al tebe to ne zanima, bar zasad ne, i onda se nikad u takvo nešto neš ni uvjerit. Psihologija nije samo nauka o mozgu, to pod osnovno, ona proučava i mozak, ali je ona nauka o ljudskoj psihi. Psiha i mozak nisu isto, ti možeš reć da je misao neuron, nikad ne mereš objasnit zašto mi taj neuron percepiramo kao misao. I kako to da uopće imamo misli, kako to da imamo svoje ja. Na ovo ne postoji odgovor koji je dala nauka. Nauka tu u najboljem slučaju more ponovit da je to sve samo kemija u mozgu, i ignorirat argument koji san da. Nikakav fizički fenomen ne mere objasnit život, kako smo uopće živi, a tek kako posjedujemo svijest. Ako te zanima psihologija, čitaj npr Junga, u njega imaš navedena istraživanja telepatije, autor je termina sinkronicitet kojim označava pojave slične ovima što ti ih ja iznosin. Svakako, to je bez dvojbe, psihologija se ne mere svest samo na nauku o mozgu, onda bi bila biologija a ne psihologija. Ona se bavi psihom, drugim riječima, nama. Jesi ikad oproba locirat di je u tebi tvoje ja? I kako si uopće svejstan okoline. Meditacija je super za te stvari. Al dobro, ti u to ne viruješ, stavljaš to u svoju percepciju i objašnjavaš na svoj način, a ako u tebi nema iskrene znatiželje za ovakve fenomene, onda od tog nema ništa. Da, i na halucinogenima se mogu iskusit stvarne stvari. Šta je to stvarni ako nije naše psihičko iskustvo? Stvarnost je u osnovi psihičko iskustvo i u tom smislu i na halucinogenima možeš upoznat sebe i svit oko sebe, u jednoj, istina, jedinstvenoj perspektivi.

Objavio/la Tvornicar prije 8 mjeseci 28 dana #

Mogli bi mi o ovim stvarima danima, vidim ja. Evo kako ja mogu protumačiti događaj sa mačkom: Ti si bio u određenom, izmijenjenom mentalnom stanju, pod utjecajem meditacije ili gljive, nije bitno. Doživljavao si vjerovatno čudesne filmove i pokušavao si telepatski dozivati mačku. Mačke svašta rade i imaju svoje poticaje. Često prilaze ljudima u svakakvim situacijama i na svakakve načine. Kome i kada će prići može ovisiti od mnogo faktora, da li te mačka poznaje, da li u tom trenutku osjeća potrebu za ljudskom toplinom, da li je do nje iznenada došao privlačan miris koji si možda u takvom stanju lučio, možda je kosmička zraka pogodila u mozak i navela da se iznenada okrene prema tebi itd. Tvoj telepatski poziv je zadnje tumačenje događaja koje bih ja prihvatio. Međutim, pošto je to, kako da kažem, malo vjerovatna i nečuvena tvrdnja, da bih u to povjerovao potrebne su dvije stvari: 1) ponavljanje, tako da vidimo da se to zaista događa - da mačku telepatski šalješ tamo vamo. Naravno, mačka bi mogla odlučiti da je zavitlavaš, pa odbiti tvoje telepatske pozive čak i ako ih osjeća, mačke su zajebana bića, no hoću reći da je potrebna demonstracija da se ne radi o pukoj slučajnosti, potrebna je određena frekvencija takvog fenomena; i 2) svjedoci, što više to bolje i što stručniji da budu, i ja bih morao biti među njima; 3) Rekao sam dvije, ali evo i treću ubacujem - bilo bi lijepo dobiti koherentno objašnjenje fenomena. Uz zadovoljenje ovih uslova, ja ću povjerovati u sve, u telekinezu, u demokratiju, u boga, u partiju. U međuvremenu, odlučujem vjerovati u ono što znam na osnovu vlastitog iskustva i na osnovu svega što sam pročitao i čuo, a činilo mi se vjerodostojno. Ako iskusim nešto što je izvanredno i što bi ozbiljno mijenjalo moju sliku svijeta, moram to kritički posmatrati i preispitivati, moram dobiti dokaz da je bilo stvarno. Evo još jednog karikiranog primjera: Ako vidim čovjeka koji tvrdi da telekinezom postiže da kamen levitira u zraku i gledam kako se to dešava, da bih to prihvatio kao stvarnost mora pored mene biti nekoliko ljudi kojima vjerujem i koji će posvjedočiti da isto vide, te se mora omogućiti testiranje fenomena, po mogućnosti u laboratorijskim uvjetima. Ako izdrži sve ove provjere, tada nemam drugog izbora već da prihvatim da telekineza postoji i upišem kurs telekineze.

U svakom slučaju, nemoj misliti da ti ne vjerujem ili da omalovažavam to što pišeš, niti da mi nije zanimljivo. Kao što si rekao ne znam te, ali neću zbog toga obavezno misliti da izmišljaš iskustva koja opisuješ. Radi se samo o tome da izvlačimo različite zaključke, različito tumačimo događaje i ne vjerujemo u iste stvari po svim mogućim pitanjima. Naprimjer, nikako se ne slažem sa tvojom zadnjom rečenicom u prethodnom postu jer smatram da postoji stvarnost neovisna od psihičkog iskustva ili od posmatrača, a psihičko iskustvo katkad nema veze sa stvarnošću. Da li smatraš da si ikada bio u zabludi bilo kakve vrste, da si mislio jedno, a kasnije su uvjerio u suprotno, pa bilo kom pitanju? Mislim da će svako živ potvrdno odgovoriti na to pitanje. No, ovo su moja razmišljanja koja pokušavam iznijeti oslobođena bilo kakve autoritativnosti. Pogledaj ponovo naslov i podnaslov ovog mog bloga.

Objavio/la asterblistok prije 8 mjeseci 26 dana #

Da doživiš takvo iskustvo vidija bi da je točno. Ali to je zajebano jer su to opasna stanja, i kvaka je, da možda ni ne bi moga uć u to stanje iz motivacije da nekom nešto dokazivaš. Ja san to s mačkama ponovija svega znači, 4 puta, i svaki put je mačka odmah prihvatila komunikaciju i krenila k meni, mjaučući. Jednom se to desilo čak dok san maza susjedovog ćuku, i i dalje je došla, znači, mačka prema tebi u tom momentu osjeća potpunu sigurnost. To što ju zove je ljubav, i mačka to ne mere odbit, jer je to lipše od ičega šta ona u prirodi more doživit. Međutim s ljudima ne bi bilo moguće jer smo svi mi ljudi mentalno tu negdi. Da, ti bi baš da imaš čvrste dokaze o tako nečem, al ev kažen ti, 4 puta da ponovin to iskustvo i da mačke instant odgovore, kolika je šansa za to? Mada, to su opet ponavljan, opasna stanja, ja san tih dana praktično plesa sa ludilon, jer ovakvi doživljaji imaju svoje posljedice... Ipak je u svemu tomu bija bitniji osjećaj ljubavi koji san doživija, bukvalno mi je nestalo mene potpuno, i tada san vidija da je sve ljubav, da je ljubav dublja od smrti. Prosto razumski, mi inače ne meremo imat jasno viđenje stvari jer uvik projiciramo neki sadržaj našeg uma u stvarnost. To iskustvo koje san ja ima je bilo takvo da je meni potpuno nestalo mene, potpuno mi je nestalo uma, a osta san svjestan. I tada san vidija da je sve ljubav, jer tek kad smo potpuno prazni od sebe moremo doživit svit istinski kakav jest. Al je ta priča zajebana, mene je gurnila u ozbiljnu patnju, jer je pokrenila procese čišćenja u mom biću, al evo, držin se. Ta mačka je tu sporedna, al meni je taj dija najdraži jer je to fckin nevjerovatno. Ja kad san to doživija ono, ne mogu opisat dojam, to je bilo ludilo. To iskustvo je također i smrt, kako je moj prijatelj tada reka, smrt je potpuna svjesnost. I tu vidiš da postoji jedan ti koji preživljava smrt, da umire samo ego, naš um. Ok si sugovornik, ja pišen o ovome jer to volin, ne želin uopće niti da te uvjeravam, meni je prosto fino pisat, i drago mi je konfrontirat svoje mišljenje nekome ko razmišlja sasvim drugačije. Mada nije to opet sasvim drugačije. A kod Junga bi možda moga dobit to šta tražiš, on je u svojim knjigama navodija eksperimente kojima je dokazano postojanje telepatije i slično, msm piše čovik o takvim stvarima, on je iznija tu teoriju sinkroniciteta, ako si čuja za to. A njegovo pisanje ima težinu, jer nije bez razloga jedan od tri najuticajnija psihologa, uz Frojda i Adlera. A to što kažeš za zabludu, desilo mi se kolko oš puta, nekad i nisi siguran u svoje doživljaje, sve je to normala, samo, za ove stvari o kojima ti pišen znan da su stvarnost.

Objavio/la Tvornicar prije 8 mjeseci 19 dana #

I meni je drago da možemo ovako iznositi svoja viđenja i diskutirati, te zastupati katkad potpuno suprotna mišljenja. Slažem se da su opasna stanja o kojim govoriš, jer um se može polomiti kada se ekstremno savija. Ja lično nisam siguran da bih se usudio upustiti u, nazovimo to šamanizam, kada bi mi se i ukazala prilika, usprkos postojećem interesu i fascinaciji takvim stvarima. Opasno je igrati se s mozgom, ali mislim da to može biti i korisno za ljudsku vrstu i ima ljudi koji su spremni i na tu žrtvu. Ja sam se nekada davno malo približio vatri iz zabave, ali nisam bio spreman i počeo sam tonuti u pogrešne filmove, tako da sam se ostavio igara sa mozgom i danas ih se klonim. Drži se.

Objavio/la asterblistok prije 8 mjeseci 18 dana #

Upišite komentar:

Komentarisanje ovog posta je dozvoljeno samo registrovanim korisnicima servisa Blogger.ba.