Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Samuraj

post objavio/la asterblistok prije 9 mjeseci 4 dana na blogu To je kao... moje mišljenje čovječe.

Komentari na post

 

Ne znam koliko je samuraj baš primjer snage. To njihovo oopet izvire iz predanosti autoritetu, koja je apsolutno, što mi baca na današnje hodže i svećenike koji se potpuno predaju Bogu i naizgled žive bez strahova običnih ljudi. Moj je recept, bit otvoren. Svakom strahu, svakoj misli, svemu što je u tebi. Jer ništa nije bez razloga. S tim stavom se moš i mijenjat, to jest, moš pustit promjeni u tebi da se desi. Tvoj organizam, npr, tebe već želi da izlijeli od klaustrofobije, a ti mu ne daš. To znam po sebi, jer san ima napade panike. Kad budeš spreman pustit to nešto za šta se grčevito držiš (jel to strah od smrti, od ovog onog, ne znan), ugl jednon kad budeš spremat pustit tvojoj klaustrofobiji da te mijenja, a ne da mijenjaš ti nju, onda možda o prođeš to što te drži zakočenog u tim situacijama.

Objavio/la Tvornicar prije 9 mjeseci 4 dana #

*predanosti autoritetu, koja je apsolutna

*npr, tebe već želi da izliječi od klaustrofobije

Objavio/la Tvornicar prije 9 mjeseci 4 dana #

Sigurno je da klaustrofobija crpi svoju energiju iz više felševa moje psihe i da su njeni korjeni duboki. Mogao bih se vjerovatno psihonalazirati po tom pitanju do sutra. Čini mi se da nisam uvijek bio tako ekstremno klaustrofobičan i čini mi se da se pojačava s godinama. Ne znam da li ću je nekada izliječiti, nisam optimista. Vidiš, ništa ni ne radim po tom pitanju. Valjda kako nemam potrebe u životu da se zavlačim u uske i zatvorene prostore.

Objavio/la asterblistok prije 9 mjeseci 4 dana #

To može bit dobra prilika za istraživat samog sebe, al mi po prirodi to nećemo počet dokle god nam je dovoljno komforno.

Objavio/la Tvornicar prije 9 mjeseci 4 dana #

Nije ti ovo baš ni malo lahko.

Nadam se da ćeš to prevazići.

Je li te hvatala fobija kada si bio na kratko negdje sam dok nije došla ta osoba?

Jesi pokušavao da to pobijedis?

Ja sam imala fobiju prema bakterijama, toliko sam prala ruke da sam si izazvala diskoloraciju na ruci, sama sam sa sobom pobijedila to. Tipa sad mi nije problem gurnuti ruku u wc solju.

Ne znam šta se to zbiva sa mozgom.

I dalje perem ruke.češće ali nemam više baš taj strah.

Objavio/la redchemistry prije 9 mjeseci 4 dana #

Teče ovaj tekst naiskap. Super pišeš.
Dobro dijagnostifikovano, a kada jeste, onda inspiriše. Ima ljudi, i ne znam zašto je to izraženije kod njih, koji od problema, prepreke, straha znaju napraviti misiju. Pravu misiju u koju zaista vjeruju. Ustvari, znam. Jedan od puteva za postizanje tog stanja je patnja. No, i to je mač sa dvije oštrice ukoliko se pretjera. Odrođivanje od ljudskosti, sterilizacija ličnosti, prevelika izmještenost iz sebe samog. Samuraji i dril kroz koji prolaze, prevazilaženje patnje tako što je svakodnevnim sistemom postupaka induciraš, to je to izmještanje.
A, ponovo, taj let iznad sebe treba, svakodnevno, da ublaži i intelektualizuje banalnosti, tu osobinu sline kod modernog čovjeka (šta god to značilo). I onda je dobra ova koju je rekao Tvorničar - otvorenost, ali i prihvatanje, dodaću. Prihvatanje banalnosti kao da smo duh, jednostavno da proteknu, prođu kroz nas, a promišljanje o višem smislu, misiji. I sve to držati u nekoj ravnoteži.

Kažeš da nisi radio na klaustrofobiji.. Kako nisi, imao si potpuni break through dok si radio MRI. Vrlo je interesantno ‘to’ što te tjeralo da ponovo otvoriš oči. Da li znatiželja za upoznavanjem straha može biti jača od samog straha? Dalo bi se o tome razmisliti.

Ja imam fobiju od noćnih leptirova i velikih, debelih moljaca. Zlokobni su mi.

Objavio/la vasionka prije 9 mjeseci 4 dana #

Upišite komentar:

Komentarisanje ovog posta je dozvoljeno samo registrovanim korisnicima servisa Blogger.ba.