Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Dora Maar

post objavio/la Lovica prije 11 mjeseci na blogu Lovac u žitu

Komentari na post

 

Naredni nivo ličnog stradanja je vidjeti u ljudima ljudskost i dobrotu koje oni sami ne vide. I vidjeti razloge zašto je to tako.
Tvoja te empatičnost zarobila u ovoj stvari. Ti si odbrana i Dori Maar i Pikasu, podjednako gorljiva. Iako mi je potpuno jasno kakva bi bila tvoja “presuda” kada bi bilo stani-pa’ni.
Moguće da ćeš mi opovrgavati ovaj uvid, ali sam ovaj put potpuno sigurna.

Jako mi se dopao tekst.

Objavio/la vasionka prije 11 mjeseci #

:-)

Hvala @vasionka, sve i kada bih htjela da opovrgnem, nije moguće zbog već spominjanog defekta :-)

Ono iza izaziva jezu
jedan đerdan
na koji nakićeni smo
neraskidive je niti

kada se zagledaš u svaki bobak
ugledaš sjajne
napukle
sedefne
ugledaš prozirne...

odmoriš li pogled na bjelini neba
i ponovo ga svratiš gledajući niz
vidiš sklad
i ne možeš više vidjeti bobke...

Objavio/la Lovica prije 10 mjeseci 29 dana #

Nije defekt, to je svojstvo :-)

A sada, unutar stihova, o (Č)čijem svojstvu pričaš? Na fonu ‘užeta’, o Božjem ili ljudskom? Iz Opšteg izliva se pojedinačno, pa ponovo uliva u Opšte. Poigrala si se s perspektivom (Goldmist reče da je to zaokuplja posljednjih dana), ‘ugaoni kamen’ je pogled u bijela nebesa.

Objavio/la vasionka prije 10 mjeseci 28 dana #

Čovjek iz kojeg razjapljen pogled prodire iz srca, koji širinu obuhvata kao kap vode i guši se, davi se od nje, pokušava sabiti, ali se rasplinjuje, kao da će ekspolodirati. Ne može dosegnuti Opšte, uopšte. A pojedinačno gubi iz vida. Na sredini između to dvoje mrtvi je ugao.
Čovjek prikovan za zemlju u položaju ptice pripremljenje da poleti. Kao čudovište.

Izrovi o čemu priča evo ti dukat :-)

Objavio/la Lovica prije 10 mjeseci 27 dana #

Neću dukat, to se ne plaća, niti se može platiti, hahahahaha :-)

Ima grešku u postavci ova misao, razjapljen pogled je, umjesto u srcu, smješten u desnu hemisferu mozga. Srce je dom etike, a um dom gladi. “Čovjek prikovan za zemlju u položaju ptice p r i p r e m lj e n e da poleti” nije pitanje izbora (srca, etike), nego datosti. Toliko neistraženog potencijala u desnoj hemisferi mozga, a zaključanog.
A sabijanje.. Tačka je imanentnost samo Tačke u čijoj je skupnoj stvarnosti tačka beskonačan pojam, kao što i jeste. Tačka prodire kroz prostor, beskonačan pokret. To i bez punog probuđenog kapaciteta desne hemisfere možemo zamisliti.. e sad, što smo, zbog zaključane desne hemisfere, (privremeno?) spriječeni to sagledati, a ponovo p r i p r e m lj e n i? Ultimativno iskušenje?

Objavio/la vasionka prije 10 mjeseci 27 dana #

Čuj, neće dukat :-) Svašta :-)

Mišljenja sam ipak da se sve plaća, naravno ne na način kako smo to danas voljni razumijevati. Ako ti mene kamenom, ja cu tebe kruhom, je mozda dobar primjer plaćanja o kojem ja govorim.

Ako je ultimativno iskušenje, onda plaćam strpljenjem. Sve dok se ne otključa, a mora, jer je zor n e i z d r ž lj i v.

Objavio/la Lovica prije 10 mjeseci 23 dana #

Upišite komentar:

Komentarisanje ovog posta je dozvoljeno samo registrovanim korisnicima servisa Blogger.ba.