Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Ima vremena za plakanje

post objavio/la gost227 prije 2 godine 7 mjeseci na blogu Crtice o vječnom

Komentari na post

 

Nemoj da napravis poplavu:)
Suze prociscavaju i naci ce one put kad budu trebale da napune necije isusene procjepe.

Objavio/la srecaa prije 2 godine 7 mjeseci #

izgleda da se tako i Noa-Nuh sudrzavao i lagano pripremao za taj cin :) pa eto, pored onog usta moja hvalite me sama, i da upozorim ostale

nekad pomislim da bi trebao sam da im nadjem put, ali... ucili su nas da muskarci to ne rade i bio sam izgleda bolji ucenik nego sto mislim

Objavio/la gost227 prije 2 godine 7 mjeseci #

Juce sam rasplakala muskarca i kaze nesto slicno kao ti da muskarci inace ne placu ali da se ne stidi svojih suza.
Nisu bili potopi:) ali svakako budu osvjezenje i nekakav dokaz za prihvatanje svoje emotivne strane. Zenama ne treba ta potvrda i zato one bez problema placu i kad treba i kad ne treba i s razlogom i kad ne razumiju zasto:)

Objavio/la srecaa prije 2 godine 7 mjeseci #

ovdje pomalo demonstriram tvrdi muski nacin razmisljanja o tome, ako postoji stvarni problem, valja biti cvrst i uhvatiti se u kostac s njim, suze sigurno nece pomoci, a ako ne postoji cemu onda suze. plakanje nece vratiti ono cega nema.

ali s druge strane plakanje je prirodan mehanizam za otpustanje i razrijesenje nagomilanih opterecavajucih emocija. sto se narodski kaze stislo nam se, pa se plakanjem to otpusti, rastisne. postoje sigurno i drugi jednako efikasni, ako ne i efikasniji mehanizmi otpustanja, ali njih moramo uciti a plakati, manje vise, svi znamo :)

Objavio/la gost227 prije 2 godine 7 mjeseci #

Ajoj :( a mozda na drugoj strani mi sto previse placemo pravimo ravnotezu :)

Objavio/la Zena_vojnik prije 2 godine 7 mjeseci #

I tako si sada učinio neki čudan taj grijeh, neku čudnu tu obijest, neki čudan taj luksuz i isplakao u ovoj poemi potpuno čudno, potpuno za trenutak nepriadno, potpuno pitajući se zašto si to učinio?

Suze trošiš stidljivo, pripremio si se za dugačak put. Izgleda da ti je bilo prirodno što si se rodio za dugačak put. Nije kod svih tako.

Teška je i u svojoj suzdržanosti lijepa je poema. Otac kojemu je ostao sin, sin koji gleda kako ostaje samo život, sin koji postaje otac i onda čeka. Neću dalje.. Nedovoljno je za patern, a silovito kao sam haos zbog mogućnosti.
Ima vremena za plakanje. To se čini na izmedju stepenika dva eona.

Objavio/la NOISe prije 2 godine 7 mjeseci #

*neprikladno

Objavio/la NOISe prije 2 godine 7 mjeseci #

Jako i jasno,
nadrealno i sentimentalno.
Za mene licno nesto ponajbolje
od tebe na blogu napisano.

Objavio/la Gost_8677 prije 2 godine 7 mjeseci #

zena_vojnik , sa nekog cudnog, udaljenog stajalista ovo nije ni tuzna ni ekskluzivna prica. sve je u ravnotezi :)

ursa :) da ima i toga. nekad su osjecaj duboko ukorjenjene uloge s kojom se predstavljamo, i duznosti i srama koji odatle idu samo vanjska barijera, a ne unutrasnja.

noise, kako savrseno ulaziš u unutrasnje motive, u onaj prateci dio napisanog koji je lican i nije lican kao i napisano i koji takodje prica pricu.
po kraju i nedostatku paterna se vidi da je neprikladno i da je , potpuno za trenutak, bila dilema sta uopste s tim. sta kad nema paterna ? sta kad je otvoreno, svjedocanstvo koje naizgled nista ne kazuje ili prica pricu kao sam haos zbog mogucnosti, zbog fragmenata koji se mogu uklopiti u sve, a opet nam ti fragmenti govore da su samo neke mogucnosti zaista mogucnosti i da ih tvorac igre ne izbacuje tek tako nasumicno i da u nasem haosu postoji njegov red. opipljiv a neiskazan nijednim paternom a pogotovo ne npr onim o covjeku koji se radeci nesto jednostavno, npr guleci luk i tako isto jednostavno placuci sjetio niza "nepovezanih" trenutaka u vlastitom zivotu kad je to toliko htio a nije mogao.
hvala ti :)

drug,
ti znas da je i nadrealno i sentimentalno zato sto je licno i sto to dvoje stoje sa potpuno razlicitih strana licnog. sentimentalno sa unutrasnje a nadrealni s vanjske strane, obuhvatajuci ga
hvala ti

Objavio/la gost227 prije 2 godine 7 mjeseci #

moram ostaviti
sve sa očima
nepoznatim ljudima
o neplakanju stih
koji me je rasplakao.

Objavio/la Lovica prije 2 godine 7 mjeseci #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: