Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Tako

post objavio/la Tvornicar prije 20 dana 7 sati na blogu Hod po rubu

Komentari na post

 

Ma kakav sucida (samoubistvo) doči će prirodna smrt za svakog od nas.. Zar zaista mislis da čovjek stvoren uzaludno nakon sto je bio NISTA od kapi sjemena stvoren?

Objavio/la ustrajanput prije 20 dana 5 sati #

Htio bi reci da te razumijem ali mene stvarno jos uvijek drze te zelje bliznjih da budem ziv i necu u crno da ih zavijem. Ko sto si mi napiso prije par dana, nije suicid rijesenje problema a ni ove praznine i besmisla. Ako te bas safata batali se tableta i pravac psihihatrija. Samom ces sebi biti zahvalan kasnije kad prodje ovaj jad.

Objavio/la crystalmeth prije 20 dana 5 sati #

Ustrajanput, ne mislin da smo tu džaba, samo mislin da ja neman snage za korake koji su mi namijenjeni. Ili neću da je iman.

crystalmeth, sve stoji, znam sve to, a na psihijatrji san već bija 4 miseca i nisu mi pomogli, tako da ne vraćam se nazad tamo. Ne vjerujen da će me safatat da ozbiljno pođen nešto uradit, više mi je ugodno mislit o tome.

Objavio/la Tvornicar prije 19 dana 15 sati #

Stanje krajnosti (znam to), no postoji sredina između kontrole (koja blokira i izaziva disfunkciju) i totalnog (ot)puštanja (izbacivanje nakupljene agresije). Tu tačku ćeš pronaći, uvjerena sam u to. Ta tačka će biti mjesto u kojem će biti dovoljno prostora za istovremenu egzistenciju kontrole i puštanja (otpuštanja), a vremenom i za suglasje između ovoga dvoga.

Osim što ponekada pišeš na način ponavljanja određenih suglasnika u tekstu (tt, ss, i sl.), tvoje pisanje ne govori da je stanje beznadežno, naprotiv. A vidjelo bi se da je jako teško, to je gotovo postulat. Bilo bi dobro da unekoliko disciplinuješ sam sebe, ali koliko, koja je to doza.. tu treba biti oprezan i osluškivati od situacije do situacije (i trenutnog stanja).

Objavio/la vasionka prije 19 dana 14 sati #

Ni ja vasionko ne mislit da mi je stanje beznadežno, samo ne znan kako da pomognen sam sebi. Ono što mislin da triban, otpustit tu kontrolu mi je previše strašno i teško. A za te suglasnike msm da mi je do laptopa, upratin da se nekad desi da duplo upiše. Neman volje za neku disciplinu jer neman neke aktivnosti koju bi radija... Mada mogu pokušat ovako. Previše su mi jaki napadi panike među ljudima, ne podnosin društvo nikako. Čak i kad su mi gosti u kući a ja u sobi pere me panika da ću puknit, doživit nervni slom i tako.

Tu točku o kojoj pričaš, ako postoji, bi je volija nać. Al mi tretnutno izgleda da moran potpuno popustit kontrolu, bez te točke. Mada tražin neki srednji put, možda ga i ima.

Objavio/la Tvornicar prije 19 dana 13 sati #

Za tebe je sada priroda i društvo sa sobom, dok se ne upoznate na način da ne niječeš svoje vrijednosti, koje često sami sebi znamo predstavljati kao slabosti što ih se stidimo. Velika je empatija u tebi i to je tvoj najveći kvalitet. Prije nego što njome ozbiljnije dotakneš svijet, dozvoli joj da dotakne tebe.
(strah od ranjivosti kod ljudi sa izraženijom empatijom čest je i logičan je. trik je u tome što se njome treba ponositi. mi, podrezaniji za tu empatiju, ali koji se trudimo biti pravedni, dužni smo vam to saopštiti. mislim da trebaš razmisliti o tome, mislim da je jako važno. zapravo ti ne želim govoriti šta da radiš, želim da razgovaramo ovako, tu i tamo.)

Objavio/la vasionka prije 19 dana 8 sati #

Trenutno neman izbora nego provodit vrime u prirodi i bit u svom društvu. Nisan sebi najbolji prijatelj, smatran se kukavicon jer odbijan popustit kontrolu nad svojim emocijama. Mada, to nije mali korak, možda triban imat razumjevanje za sebe što mi je to teško. Za empatiju ne znam, to si ti primjetila, ja ne mogu ništa reć na to. Znan da san ranjeno dite koje mrzi cili svit jer ga vidi kao prijetnju, i sad kako odrast, ne znan.

Objavio/la Tvornicar prije 19 dana 8 sati #

meni se toliko sviđa ovo tvoje napisano, iako bolno i tužno, nekako je iskreno i skoro utješno vidjeti kako stvarni surovi život istinski funkcioniše. ne želim te sad gušiti nekim savjetima, vjerujem da si ih sve čuo i isprobao. al znaš, lijepo je znati da se ipak negdje nesvjesno još boriš, nebitno iz kojeg razloga, ti to zoveš kukavičlukom, za mene je to hrabrost i prije svega želja, koja još uvijek nije usahla, da konačno uspiješ. i želim ti da uspiješ. ne da budeš sretan i ovosvjetski ispunjen, kratko je i prolazno.

želim ti da istinski prihvatiš samog sebe, da se razumiješ i voliš, da spoznaš kako i nesavršen možeš biti zahvalan i zadovoljan, sa malim stvarima; da nađeš svoje mjesto, mir, u duši gdje ti ga niko i ništa ne može porušiti. probaj.
pokušaj živjeti samo za sebe. ne za svoje tijelo nego ono što iznutra želiš.
i ako ti šta znači, mogu ti samo reći da razumijem..

Objavio/la tema prije 19 dana 4 sata #

Fala tema, puno mi je drago da ti se sviđa moj post. Ja sam stalno u toj zamci između agresije i napada panike, kad se opustin iz mene izbija navala agresije, a kad je suzbijam hvata me panika i nervoza. Jedino rješenje vidin u tome da potpuno pustin kontrolu nad sobom, pa makar ima i ispad agresije. A opet, za to neman hrabrosti. A ovakav kakav san sad, bilo bi pravo umijeće da se zavolin i buden zahvalan. Možda bi mi to donilo mir, al za mene je to samo teorija. U realnosti se ne volin i okrutan san previše prema samom sebi. Možda ću s vrimenon naučit.

Objavio/la Tvornicar prije 18 dana 15 sati #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: