Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Život

post objavio/la Tvornicar prije 4 mjeseca 13 dana na blogu Hod po rubu

Komentari na post

 

“Ako nije sretno, nije kraj” - slažem se Tvorničar, i ja osjećam tako. Pod uslovom da kraj postoji, a ne osjećam tako. No, to je sada manje bitno, bitna je citirana misao, a ona je u suglasju s mojim talasima.

Da, lako je govoriti, no nemoguće je pronaći prave osjećaje, prave misli, prave riječi, jer to je stanje, neponovljivo stanje, iz trena u tren. Tu je moguće samo vjerovati, vjerovati uz neku boju željenja. Ovdje je moja boja topla i prisna. Naravno, postoji i mnogo toga u oblasti racija, postoji neki put do discipline koja je više vještina, a gotovo nikako stega, zapravo -disciplina- u originalnom značenju tog pojma. Uvjerena sam da je ta disciplina ključ do usaglašavanja sebe s unutrašnjim svijetom, i uvjerena sam da je i ona sama, njen oblik i mehanizmi, ali i put do nje, da su unikatni.
Vjerujem da ćeš razviti svoju disciplinu.

Objavio/la vasionka prije 4 mjeseca 13 dana #

Sad trenutno tražim neku pomoć, jer mi je samom preteško. Snaga je u nama al put do nje je težak. Barem meni. Trenutno si ne virujen da mogu ove svoje borbe izvuć na pravi put. Al neću se prestat trudit. :)

Objavio/la Tvornicar prije 4 mjeseca 13 dana #

Imam obicaj otvoriti blog i procitati po vise puta tvoje postove. Podsjeti me koliko sam bio blizu, i odmah potom, koliko sam sada daleko od bolno slicne situacije u kojoj se nalazis. Ujedno, ovo je prvi put da komentarisem, vise volim da posmatram, no rekao si nekoliko stvari koje su otvorile stare rane. Ne mogu spavati upravo zbog toga. Imam potrebu da nesto napisem po tom pitanju, barem anonimno. Vjerovatno ti nece pomoci, ovo je samo moja sebicna potreba.

U relativno malo vremena koliko sam proveo plutajuci vremenskim koontinumom sto nazivamo zivotom, naucio sam nekoliko stvari. Jedna od tih stvari, posebno koja se ovdje moze primjeniti ovdje, je ta sto donekle inherentno ocekujemo razumijevanje i da nam se vrlo tesko pomiriti da smo ipak, naposlijetku, potpuno sami, koliko god pruzali ili dobivali ljubav i postovanje. Partner, brat/sestra, roditelji, sira porodica, prijatelji, poznanici, apsolutno niko nije bitan u sopstvenoj jednacini i razumijevanju samog sebe.

Jos jedna komplikacija je ta sto mi, kao muskarci, bivamo ismijavani kada u igru upadnu duboki problemi prozeti emocijama koje cesto ne razumijemo. Kako su se redale godine, na krajnje neobican nacin su se iskristalizirale navedene misli koje se vezu za razumijevanje i samopouzdanje, opak proces koji je sazeo moju potrebu za samoaktualizacijom. Koji klinac ovo sve znaci? Svodi se na to da sam disciplinovano svaki svoj problem rjesavao sam, sistematicno i odredjeno. Sutnja je zlato, jedna od simpaticnijih istina.

Inicijalno sam se trudio da podijelim sto vise mogu, da nadjem barem trunku razumijevanja koja ce olaksati nedoumicu i opcu zbunjenost. Sebe nisam mogao naci, unatoc trudu iz petnih zila da demonstriram, kao sto si pomenuo, no demonstriranje je zaista ograniceno, i shvatanje istog strani kojoj demonstriras je daleko ogranicenije. To me je kostalo, usudio bih se reci, potencijalno najboljih godina zivota dok sam bio na faksu i nekoliko vanserijskih prilika. Poteze koje sam tada povukao i dan danas znaju ostaviti gorak ukus u ustima. No, neka. Zivot je vrlo zajeban. Ako je vec zajeban, onda covjek treba biti zajebaniji. Treba iskoristiti sve, otrgnuti, no ne oduzeti, sve sto se nadje u vidokrugu. Iako to mislim, vise volim da dajem.

Ljut sam zbog svega ovoga. Ali onako, umjereno, stoicki ljut. Ne smijem sebi dopustiti vise. Sitno zadovoljstvo mi predstavlja sto svaki dan mog postojanja prkosi zajebanosti zivota. Ljutnja je ono sto me pokrece. Moja zila kucavica. Jos jedna simpaticna istina; sreca (zaista) je u malim stvarima.

Budi dobro. Zivio.

Objavio/la Gost_6260 prije 4 mjeseca 12 dana #

Gostu, fala na komentaru, kad me već čitaš, drago mi je da i komentarišeš. Istina, teško mi je prihvatit samoću, a ona je neminovna. Svi okolo mogu se trudit al ako ja štekam jedino se sam mogu izvuć.

I ja se trudim da demonstriran, mada je teško. Ovisi opet i kome, ja iman nešto ljudi koji me mogu svatit, barem približno. Nekako je i pogrešno ganjat apsolutno razumjevanje, moraš se pomirit da komunikacija ima svoje graanice.

Prilike što si propustija... Jebiga, ne znan koje su, al mogu ti reć da se i ja osjećan ko da svi drugi žive a ja na neki način propuštan život, stojin na jednoj točki. To je valjda prirodan osjećaj nekad. Šta god da si propustija, ako si sad dobar, imaš vrime za nove prilike. Bbitno je, i jedino je bitno da si ti fakat ok.

Mene ne pokreće ljutnja. Najviše me pokreće strah, što nije dobro, znam, al je trenutno tako. Inače bi više želija da me pokreće sreća, neki zanos, inspiracija. Al i ljutnja je ok ako ti pomaže da nasstaviš dalje u ovom sveopćem ratu. Pozdrav prijatelju.

Objavio/la Tvornicar prije 4 mjeseca 12 dana #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: