Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Kronike mudraca Ivana Luburića

post objavio/la Tvornicar prije 7 dana 8 sati na blogu Hod po rubu

Komentari na post

 

Nije Ivan Luburić bez veze mudrac :-)

(i zaista je tako. negdje je taj logički relativizam, koji najčešće izgleda kao puka semantička igra, gotovo uvijek puna istina jer vraća stvari na postavke fifti-fifti, kakve suštinski i jesu. ali, subjektivna stvarnost.. zaista su osjećaji vid, taktilnost, sluh i okus stvarnosti. osjećaji su čula stvarnosti.)

Objavio/la vasionka prije 7 dana 4 sata #

Da, izgleda ko semantička igra, ali nije. Ajmo reć da Ivan ovog čovjeka vraća na početak, dakle, siguran si da si nesiguran, odatle kreni. Al naravno, moja ideja s ovim je više zajebancija, mada sam svjestan šta vuče za sobom. Da, osjećaji jesu čula stvarnosti, i oni nikad nisu samo naši. Konstantno smo u procesu upijanja i ispuštanja nazad u stvarnost.

Objavio/la Tvornicar prije 7 dana 4 sata #

Interesantno, “nikad nisu samo naši”. Nisam to postavljala tako, do sada, dok ti nisi rekao.
A znam da ne pričaš ‘napamet’. Moram uzeti vremena da to svarim, ne znam..

Objavio/la vasionka prije 7 dana 3 sata #

To je moje otkriće meditacijom i djelom zaslugom nistagmusa, koji me je odvojio od svega i ostavio samog sa sobom, tako da samoproučavanje je bila jedina opcija. Da, zapravo granice između nas i svita oko nas nisuu čvrste, i mi svakim udahom i izddahom, upijamo informacije iz nše okoline i vraćamo ih. Zapravo svime što radimo. Kreni meditirat vasionko, možda i ti dođeš na tu točku da to vidiš. :) Iz mog iskustva, svjesna meditacija, samo promatranje i ništa više od toga, je vrhunski alat za spoznaju. Meditacije s mantrama i slično nisu my cup of tea. Al je to i opasno putovanje, tako da, s tim se nije igrat. Ja sam po prirodi budala pa sam se igrao sa svime, al opet, i nisam imao velikog izbora, jednostavno, takva mi je priroda da sam morao uć u sve to i nać sav strah i svu bol u meni, koja me je čekala.

Objavio/la Tvornicar prije 7 dana 3 sata #

Meditiram (uranjam, otvaram, čujem) gotovo uvijek dok molim, ponekad dok pišem i rijetko dok pišem muziku. No, kod mene su to događaji, prostori, drugačiji fizički zakoni, (tuđe, podrazumijeva se i u množini istovremeno) misli; odvijaju se, čuće se i materijalizovati unutra gotovo uvijek ako se dovoljno smirim kada talas dolazi, a osjetim da dokazi. E sad, ako je osjetiti da dolazi taj talas to, onda ok. No, ako je aktivno osjećanje, kao potpun ulazak u subjektivnu stvarnost drugog (id)entiteta, onda ne. Mogu misliti i opisati to (recimo opisati riječima, zvukom), ali ne mogu autonomno osjetiti.

Objavio/la vasionka prije 7 dana 2 sata #

*dokazi u dolazi, hahaha

Objavio/la vasionka prije 7 dana 2 sata #

Pisa san ti odgovor u komentar, na kraju je ispa post. Evo ga ide, tebi posvećen Vasionko, kad baš moraš nosit to ime! (Uvik padan na imena heh)

Objavio/la Tvornicar prije 7 dana 1 sat #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: