Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

New ageri i Scijentisti

post objavio/la Tvornicar prije 1 mjesec 8 dana na blogu Hod po rubu

Komentari na post

 

Kako zračiš tako i privlačiš. Mislim da donekle ima istine u svemu tome.
Međutim, naše misli su uvijek, a ne često, produkt nekih ranijih iskustava, dobrih ili loših, proživljenih trauma, a vrlo često su naše misli o nama samima posljedica odnosa drugih prema nama i onoga što su nam drugi govorili o nama (pogotovo u periodu djetinjstva). Smiješno je misliti da možeš promjeniti tok svojih misli i početi razmišljati o sebi kao o uspješnoj individui i da zaista i postaneš uspješan. Posebno zato što promjeniti svoje misli nije baš tako lahko kako neki pokušavaju to predstaviti. Potrebno je mnogo rada na sebi, potrebno je teško i neminovno suočavanje sa prijašnjim traumama, mnogo iskrenosti prema samom sebi, bez zamaskiranja i uljepšavanja činjenica, da bi svoje loše misli uspjeli pretočiti u pozitivne afirmacije. Ljudi koji ubjeđuju druge da je to lahko i rješenje svih problema su ja mislim u velikoj zabludi i pomalo luckasti, da ne kažem ludi 1 kroz 1. Da je to sve tako divno, psiholozi bi se komotno mogli prestati baviti svojim poslom i tražiti drugo zanimanje.


Drago mi je što još neko vidi da ekstremizam kod ateista neodoljivo podsjeća na vjernike i njihovo slijepo ubjeđenje da je nešto baš onako kako oni vjeruju.

Da genetika uzrokuje psihičke bolesti? Ili misliš da su psihičke bolesti nasljedne? Pošto koliko znam ovo drugo je tačno. Nisam te baš najbolje razumjela. Mada ovako kako sam ja postavila pitanje, dođe ista stvar.

Matematički gledano, vjerovatnoća da neko pogodi čitav niz od 25 karata postoji, sigurno je vrlo, vrlo mala ali postoji. Stoga ne mislim da je ništa specijalno ako neko pogodi nekoliko karata.

Mada, ne kažem da ne postoji telepatija, niti da ljudski mozak ne bi bio u stanju za takvo što. Fenomen blizanaca je nekako najrasprostranjeniji dokaz o tim stvarima. Imam prijatelje blizance i stvarno sam mnogo puta pomislila da telepatski komuniciraju ( i da su svjesni toga - jer mislim da vrlo često takve stvari funkcionišu na nesvjesnoj razini i da oni ljudi koji uspiju to prepoznati i vladati time imaju veliku moć).

Nekako je suvišno biti isključiv u stvarima poput duhovnosti i znanosti. I apsurdno je poricati u potpunosti duhovnost, jer mi se čini da bi ljudi bez toga bili na nivou robota. Samo što onda samo postojanje duhovnosti ne povlači automatski za sobom postojanje Isusa, Bude, Allaha, kao što bi recimo vjernici željeli da to bude.

Imala sam prijatelja koji je na osnovu eksperimenta koji su sprovodili afirmisani naučnici a u kojem je dokazano da kada tijelo tek umrlog čovjeka stave u vakuum iz kojeg materija ne može niti izaći niti ući, ipak se masa tijela uvijek smanji za određenu količinu i time je kao dokazano da postoji duša koja nakon smrti nestane, tvrdio da je Bog Allah :D

Mada je meni veći apsurd kad ljudi svjesno poriču ono što je znanstveno dokazano, opipljivo, viđeno već milijardu puta. Fascinantno je da još uvijek ima odraslih, razumnih i obrazovanih ljudi koji vjeruju da je zemlja ravna ploča i da je sve ovo teorija zavjere. I tako dalje.

Ja tebi ne znam ostaviti kratak komentar -.-

Objavio/la Lolita_ prije 1 mjesec 8 dana #

Lolita, nemoj se ni učit ostavljat kratke komentare, meni je draže ovako. :)

Odgovoriću ti, pasus po pasus.

Što se tiče prvog djela, potpuno se slažen. Ko osoba koja ima problema sa anksioznošću i drugim neurotičnim sklonostima, znan vrlo dobro koliko je pokušaj mijenjanja misli počevši od samih misli, uzaludan. Jer ko tu koga minja? Ti koji si neurotičan minjaš sebe neurotičnog haha, mislin tako je, i kako očekivat da ćeš se promijenit, možeš samo promijenit način na koji si neurotičan. A za stvarno promjenu moraš uć puno dublje, imat puno muda za iskrenost koju spominješ, i uložit puno truda da kroz konkretne životne situacije izgradiš novog sebe.

Da, ateisti su često dogmatični baš ko vjerski fanatici.

Za genetiku, prema onome što ja znan, nikad nije nađen i izoliran gen koji uzrokuje neku psihičku bolest, recimo depresiju ili shizofreniju. Mada ta teorija opstaje i općeprihvaćena je, ali zapravo se temelji na mitu. Ja san bija na predavanju lika koji je sam sebe izličija od shizofrenije, točnije, nisu mu nestali simptomi, ima periode kad čuje glasove i slično, ali ih je osvistija i normalno funkcionira, ima svoju firmu. Na tom predavanju je bilo i nekoliko psihologa i psihijatara, i svi se slažu s tim da genetika ne uzrokuje psihičke bolesti, nego zapravo da one nastaju u djetinjstvu ili poslje, ko posljedica neke traume i slično. Mada genetika more imat veze, ali na način da i ako postoji gen koji je 'krivac' za psihičku bolest, to more bit gen po kojem si prirodno preosjetljiv, preintenzivan i slično, dakle neutralan gen koji te prosto čini podložnijim nekoj bolesti, ali istovremeno i npr inteligentnijim, kreativnijim, tako. Al ugl, koliko ja znam, gen za neku psihičku bolest nikad nije izoliran. A sad drugo su mentalne retardacije i ta priča.

Rhineovi eksperimenti su rađeni jako, jako detaljno. Rađeni su sa grupama od po 500 ljudi, prosječan rezultat je bija 1 naspram, mislin milijun i nešto da se pri pogodcima ne radi o telepatiji. Dakle, izračunali su kolika je statistička vjerovatnost za prosječan sretni pogodak i mjerili sve rezultate koji su premašivali taj prosjek ili bili ispod jel. Na kraju je ispalo da je šansa da se pri eksperimentu nije radilo o telepatiji priko milijun, a jedan lik je ima i ovu brojku koju san napisa u postu, ja uopće ne znan koji je ono broj, bilijun, trilijun? Ugl učesnici su pogađali po, ako se dobro sjećam, sto špilova za redom. A to je samo jedan primjer, Jung je iznija masu primjera, a ja sam iman iskustva sa telepatijom, i planski san je oprobava sa jednin likon, a pisa san o tome i na ovom blogu već prije... Primjetin i neke telepatske momente na dnevnoj bazi, npr osjetin par sekundi prije nego neka osoba nešt rekne točno u riječ šta će reć, i slično. A znan još dosta ljudi koji su imali slična iskustva.

Ma da, duhovnost i ajmo reć znanost tribaju ić u paru, jedno bez drugog se previše isključivi i nedovoljni za našu sliku svita. A sad, individualna interpretacija duhovnosti je već druga priča, slažen se tu, postojanje duše ne znači nužno postojanje Boga onakvog kakvim ga religije vide, ili ikakvog.

A to za zemlju koja je ravna ploča haha, nafuraju se ljudi, al eto, fakat, neman ni ja šta reć na to.

Evo, dobila si možda i još duži komentar. :D

Objavio/la Tvornicar prije 1 mjesec 8 dana #

Da, ti lud liječiš sebe ludog. Šalim se naravno, to je krajnost ali primjenjiva na svim primjerima. Ja imam neke svoje traume i to je sigurno ostavilo traga na mojoj psihi i iako bih ja voljela da je jednostavno izliječit sebe strahova i anksioznosti za koje si sam svjestan da su neosnovani u većini situacija, bojim se da je stvar daleko složenija.

Ne znam, ja samo znam za mnogo slučajeva ljudi kod kojih psihičke bolesti što se kaže "run in the family" i nekako mi ima smisla da postoji određeni gen koji prenosi tu bolest, mada opet ne mora značiti da je bolest uzrokovana nekim tačno određenim genom već da je gen samo prenosnik. Ne znam. Stvarno ne znam ništa o tome pa se služim pukom logikom i intuicijom što ne mora uvijek biti tačno.

Nisam rekla da se ne radi o telepatiji, samo sam rekla da je takve stvari poprilično jednostavno naučno objasniti, što mnogim fanaticima služi kao dovoljan dokaz da pobiju svako pitanje duhovnosti, nadnaravnosti i tome slično.

Nisam nikad imala iskustava sa tim stvarima, niti mislim da imam neke specijalne moći. Dešava se da mislim na neku osobu i da me nazove, ili da u isto vrijeme kažem nešto što prijatelj kaže (vrlo često) ili da postavim pitanje nekoj osobi i da mi kaže: e pa ja baš sad o tome htio da ti pričam, ali to smatram posljedicom povezanosti sa ljudima i mnogo vremena provedenog zajedno a ne nekim nadnaravnim stvarima.

Jedina weird stvar koja se meni dešava u životu su deja vu, i to što tačno znam šta će se desiti i tjeram se da promjenim taj tok, ali je ipak nešto jače od mene i kažem i uradim ono što "znam" da ću kazati i uraditi. Ako me kontaš. Mislim da sam već pisala o ovome.

Slažem se da treba u paru ih sagledavati i naći neki balans u svom životu između to dvoje, mada su to vrlo zeznute stvar i lahko je otići u jednu ili drugu krajnost.

Nekako najveći problem sa tom duhovnosti imam u činjenici da ljudi uporno hoće da njome dokažu postojanje Boga, mada sve i da se sto posto dokaže da postoji duša - mislim da to ama baš ništa ne govori o postojanju Boga, čak ni o postojanju neke više sile.

E pa ja sam stvarno ostala ... u blagom šoku kad sam uvidjela da postoje ljudi koji su fakultetski obrazovani, predaju drugim ljudima a misle da je zemlja ravna ploča i da je sve zavjera, pazi sad, NAS-e. E možeš onda tek misliti koliko je ljudi koji poriče druge naučno dokazane činjenice koje nisu baš tako "svakodnevne" i uobičajene kao činjenica da je zemlja okrugla.

:D

Objavio/la Lolita_ prije 1 mjesec 8 dana #

Anksioznost moš mijenjat tako što ju upoznaš. Upoznaš šta je to u tebi što se buni u određenoj situaciji i čega te je točno strah. U praksi većinom izađe da radiš nešto krivo, u nekom djelu ideš protiv sebe, možda prikrivaš neke djelove sebe, to je kod mene slučaj npr. More bit svašta, jedna dobra metoda za otkrit šta je je samopromatranje. Kad si anksiozna samo promatraj šta se dešava bez uplitanja. Također meditirat na taj način je dobro. :)

U Gestalt psihoterapiji postoji termin 'hereditarna opterećenost'. To ukratko znači da dite ko malo upija od roditelja nezdrave mehanizme ponašanja i odnosa naspram sebe i svita izvan sebe, i to se prenosi s generacije na generaciju, roditelji upili od svojih ili razvili kroz život, dica upiju od roditelja i prinose svojoj dici i tako, onda imaš psihičke poremećaje koje teku kroz obitelj. To je meni puno logičnije od gena, mada, mogu i geni imat neke veze, samo reko, nije do sad dokazano da neki genn uzrokuje neku psihičku bolest.

Ako si Scijentista, moš na sve ove eksperimente koje ja spominjen reć da je to slučajnost, ili da je sam eksperiment vjerovatno pristrano izveden. Na kraju ne moš ni poreć da je to moguće. Samo što njih nikad ne zanima da stvarno pokušaju uvidit da li možda i nije tako, nego je eksperiment fakat dokaza telepatiju.

Telepatija i jest češća kad si povezan s ljudima, ali ipak recimo, telefonski poziv taman kad te neko želi zvat, to ne moš tako lako objasnit. A nije baš lako objašnjivo ni kad kažete istu rič, rečenicu... Ja san nekako skonta da je to telepatija, nekad fakat osjetin da jest, a nekad mi djeluje i ko čisto produkt povezanosti kako ti kažeš. Al oprobava san i drugačije varijante, i znan za drugačija iskustva. Npr ima san situacija, nju ću prepričat jer je najlakše dokaziva. Sanjan kako pričan sa jednon Poljakinjon koju san upozna prije par miseci i od tad nismo bili u kontaktu, sem što smo se dodali na fb. U snu se dalje nešto odvija, i u jednon momentu se dešava neko samoubojstvo. Budin se taj dan, navečer oko 11 mi se javlja prijatelj i pita me znan li ikoga iz Poljske. Pitan ga što, reče, cura mu tamo na erazmusu i javila mu da si reže žile, pa znan li ikoga da zove hitnu. Ja se sitin te svoje Poljakinje, i šaljen joj poruku. Nije ju vidila al eto. :D Msm da je ovo poprilično statistički nevjerovatno, mada opet neki scijentista će nać izliku kojom će to negirat, prosto jer nije spreman da minja svoje stavove i suoči se s nečim teško svatljivin i naizgled nemogućin.

Duhovnost je široko polje. Tu si zapravo, najduhovniji ako znaš da ne znaš, ali ipak si svjestan da ima nešto dublje u samom životu, šta god da bilo. Ja npr volin Taoizam. Ev kad već naširoko pričamo, sherat ću ti link ako te zanima, kratko je i za mene je to prava duhovnost. Kažem, za mene, sve drugo poštujem. :) http://duhovnaizgradnja.net/download/knjige/Tao_Te_Ching.pdf Ovo je osnova Taoizma, to je zapravo životna filozofija i mudrost njenog Lao Ce-a, osobe kojoj se pripisuje ova knjiga. :)

Ljudi viruju u svašta. Mada, u teorijama zavjere ima i dosta istine, samo što sami sebi useru priču kad pretjeraju i odu u krajnost. To je loše, jer onda taman daju argument ljudima koji žele poreć i ono istinito.

Objavio/la Tvornicar prije 1 mjesec 8 dana #

Za vas oboje.. Duhovnost je ekspandiran pojam..ako si religijozan vjernik ne mora da znaci i da si duhovan, cinjenica jer nas zele uvijeriti i usaditi misljenja da samo religije posjeduju istinku duhovnost, nazalost danas unutar religija pa i skoro da ne postoji ona.. bavljenje na svoju ruku slobodnim putem duhovnoscu etiketiran bi bio kao sarlatan,vjestac/vjestica..etc jer izlazis iz njihovih okvira.. Dio duhovnog razvoja,transformacije, opcenito rada na sebi obuhvata ezotericna ucenja, misticizma,hermetizma,kabalu(razvijanje moci kao sto ste ste naveli telepatije,vidjenje aura,bioenergije,telekineze, usmjeravanje chi energije i sl.) dok religija ti nudi samo egzoterisko i zabranjuje okultno jer ih ne razumiju..ponajvise medju religioznim vjernicima i u samoj religiji je rasireno misljenje i stvorene su predrasude da bavljenjem tim ima poveznicu sa zlom,sotonom,demonima,vracanje a u biti daleko od toga je , iako ima i toga dobro je poznato prodavanje duse demonskim silama za materijalno bogatstvo,nanosenjre zla drugome i sl ..razlog jer danasnjim vjernicima ponajvise nedostaje inteligencije i zatvoren svjetonazor, jer drze se onoga sto stoji u svetim knjigama i vode se religijskim dogmama da je Allah ili Bog na arapskom (kosmos,apsolut,sve-nista,oblik postojanja zivota..) da je njemu sve prepusteno, na nama je da se njemu klanjamo, i predamo.. Sto znaci da nisi bas istinski slobodan i limitiran si jednim dijelom ako si pod okovima religije, uskracena ti je spiritualni razvoj u jednu ruku.. puno toga bih mogla napisati jos o nekim stvarima u New Agu koje smatram da su samo mit ili su miskonceptualne u vecini..

Objavio/la Silence_ prije 1 mjesec 8 dana #

Silence, znan to sve i većinom se slažen, samo što bi ja doda da razvijanje duhovnosti ne mora nužno obuhvaćat razvijanje navedenih moći, s tim da i može jel, al to ovisi od čovika i njegovog životnog puta.

Objavio/la Tvornicar prije 1 mjesec 8 dana #

Prije bih rekla da je prepoznavanje anksioznosti (i drugih psihičkih problema) tek prvi korak u rješavanju problema. Meditiranje je meni lično smješno, ne mislim u smislu da mi je smiješan koncept, ili ljudi koji ga koriste, već je meni bukvalno smiješno. Osjećam se blesavo i odvalim se sama sebi smijati. :)

Meni to uopšte nije logično :D Recimo znam masu djece čiji su roditelji bili alkoholičari, i odrastali su u takvoj sredini gdje su bili naviknuti na te stvari, i niko od njih nije postao alkoholičar, (ne kažem da niko nikad nije postao alkoholičar jer je rastao u takvoj porodici, niti da se alkoholizam prenosi genetski) - nego samo hoću reći da ponašanje djece zavisi od roditelja, i okruženja u kojem su rasli, ali u mnogo čemu zavisi i od drugih stvari. Ne vjerujem da čovjek može postati šizofreničar samo zato jer je imao oca šizofreničara i gledao ga takvog cijelo djetinjstvo. Isto tako imaš slučajeva gdje roditelji imaju psihičke probleme, njihova djeca uopšte nisu odrasla sa njima, a i oni imaju psihičke probleme.

Iako se slažem da formiranje ličnosti u mnogome zavisi od sredine u kojoj odrasteš, konkretno što se ove teme tiče, nekako mi se ne čini da je BAŠ TO uzrok. Može biti dio uzroka, ali ne vjerujem da je glavni razlog.

Osim toga ja lično mislim da mi svi u sebi imamo tu neku ludu "kvačicu" i samo je pitanje hoće li se desiti nešto da je uključi ili neće.

Pa takve stvari mi se često dešavaju samo što ne pripisujem to telepatiji, niti bilo čemu drugom osim pukoj slučajnosti i poznavanju ljudi oko mene. Kao što rekoh, meni se to dešava samo sa bliskim ljudima. Dešava se da sjedim sat vremena u tišini sa prijateljicom, vidimo neku pojavu o kojoj već imamo neke svoje interne šale i u isto vrijeme bubnemo istu riječ. I to se može desiti sto puta na dan. Ili se može desiti da sjedim na predavanju i razmišljam da mi se pije kafa i krenem da joj se javim da odemo na kafu, a ona mi već piše: e hoćeš da te pokupim s' faksa? Ni to ne mislim da je telepatija, već što bukvalno stalno to isto radimo, pa ona već i sama zna koliki je moj kapacitet fokusiranosti na fakultet. I tako dalje.

Sve je moguće, ljudski um je mnogo čudna stvarčica.

Što se tiče duhovnosti, ne pratim nijednu religiju, niti neke kako kažeš životne filozofije, iz razloga što mislim da je 99% religija, tuđim filozofija, i generalno tih "duhovnih" pokreta kult u nekom obliku. Najčešće kult ličnosti.

Ne mogu reći ni da sam pretjerano duhovna osoba niti mislim da postoji neki veći smisao naših života. Možda bih se najlakše okarakterisala kao agnostik mada ne volim etikete. Čisto iz razloga da samo zato što nije dokazano da nešto postoji, ne znači da ono ne postoji. Nisu ljudi prije Njutna lebdili oko zemlje :)

U nekim teorijama zavjere ima mnogo istine, ali živjeti život i u svemu vidjeti teoriju zavjere je posebna vrsta psihičke bolesti :)

Objavio/la Lolita_ prije 1 mjesec 8 dana #

https://www.youtube.com/watch?v=8_j5mmBa4mw

Eh ovo sam mislila pod onim da svi imamo ludu kvačicu u sebi. Do prve minute što kaže :D

Objavio/la Lolita_ prije 1 mjesec 8 dana #

Da, prepoznavanje razloga anksioznosti je početak, ali nužan početak.

Za to što pišeš za hereditarnu opterećenost, ne triba je bukvalno svaćat. To znači da se štetni mehanizmi upijaju u djetinjstvu, sad, roditelj more imat neke manje slabosti, ali dite zbog njih more razvit šizofreniju npr. Ili obratno, roditelj more bit šizofreničar a dite se izgradit u zdravu ličnost ako se pokaže da je dovoljno jako. Ima iznimaka, ali ipak ima slučajeva na kojima se jasno vidi kako problemi takoreći, teku kroz obitelj. To se ne mere do kraja razjasnit, i u konačnici opet zavisi od osobe do osobe, međutim, to ne mora značit da zavisi od gena te osobe. Misteriozno je i ne mere se do kraja dokučit, ali ne moramo se hvatat gena samo zato jer za njih znamo da postoje, a ne znamo šta bi drugo uključili. Meni je logičnije da se prosto konstantira da je do svačije psihičke otpornosti ili osjetljivosti i da se ostane na tome. Barem dok ne nađu gen koji je krivac za neku bolest i da se to nesumnjivo potvrdi. Mada i tada ostaje pitanje, jesu li geni uzrok ili posljedica? Dali naši geni čine nas ili mi naše gene? I šta smo mi? To su pitanja na koja nema lakih odgovora. Ali ima naznaka da 'mi' ili naše 'ja' nije moguće poistovijetit sa genima.

Gleda san emisiju u kojoj naučnik objašnjava kako su rađeni eksperimenti sa muhama u kojima su im uklanjali neke gene, i one opet u toku života na neki način razviju te gene, opet se pojave! Teorija je da su geni informacija i da svaka vrsta ima svoje zajedničko polje informacija, i da otuda te muhe svojom sviješću ajmo reć, 'uberu' tu informaciju iz polja i usvoje je kao gen. Ima i eksperiment 'Fenomen sto i jednog majmuna' slična je poanta, razdvojili su majmune na par otoka, i na jednom otoku ih naučili neke trikove. Nakon što ih određen broj usvoji te trikove, odjednom i majmuni na drugim otocima sami nauče isto. Ovo more bit točno ili ne, nije bitno, ali činjenica jest da geni, kao ni ništa drugo ne mogu objasnit psihu kao psihu, kako je imamo i osjećamo, tako da, u psihologiji mi je logičnije držat se psihe nego genetike. A i ko što reko, nikad nije dokazano da geni uzrokuju psihičke bolesti... Mada ako mene pitaš, mogu imat veze s njima, sve je moguće. Problem je u toj ograničenoj perspektivi koja i nas same i sve u vezi nas oće svest na gene, to nije točno, barem ne meni.

Za telepatiju, pa dobro, moš i tako gledat na to. Mada je jako mala šansa da ćeš s osobom koju poznaješ točno osjetit rečenicu koju će ona reć, i to u riječ. Moguće da je to kombinacija telepatije i prostog poznavanja. A ovo za san, mislin da je jako nevjerovatno da se to samo slučajno poklopi. A sem toga, ima san više takvih snova za koje bi naknadno vidija da su zapravo, anticipirali stvarne događaje. Također znan za dosta drugih sličnih iskustava, a ima san i detaljnija iskustva s telepatijon što san ciljano vježba, ali to je već predugo za ovaj komentar. :)

Dobro, ti si agnostik, ili najbliže tomu. Ja mislin da san duhovan, jer me zanima duhovnost i osjećan dublje vibracije koje postoje u životu... Tako ja bar mislin, neko more mislit da se tripujen ili pak da pridajem pretjeran značaj nečem normalnom. Ugl mogu za sebe reć da san duhovan, ali za mene je duhovnost prvenstveno odnos prema sebi i životu. Ali i osjećanje dublje dimenzije od ovog što je dostupno čulima. :)

Vidit u svemu teoriju zavjere je nafuranost. Ja san jedno vrime bija taki. To je ok kao faza, kad skontaš da ono što mediji pumpaju nije točno, i da svit vode mračne sile, koje su pune destrukcije, manipulacija, pohlepe itd... Al krajnje je nezrelo ostat cili život u toj fazi.

Objavio/la Tvornicar prije 1 mjesec 8 dana #

Ne mislim ja da su geni stvarno odgovorni nego da ima logike, meni vjerovatno zato što sam laik. Ja sam već dosta puta pisala i na svom blogu da stvarno mislim da svi mi imamo u sebi predispozicije za psihičke bolesni, ne mislim na retardaciju već strogo na psihičke probleme, kao što su šizofrenija, sadistički poremećaji, poremećaji ličnosti i tako dalje. Šta će i hoće li nešto od tih stvari u nama biti pokrenuti i kada ovisi o mnogo različitih faktora, kao i o snazi ličnosti. Možda da je neka labilnija osoba vodila život identičan mome, bi postala psihički bolesnik. Ili možda da su se meni lično druge stvari desile, možda bih i ja razvila neki vid bolesti.

Tu bi onda geni imali jedinu ulogu da bolest koja se na takav način razvije u ličnosti prenesu na njeno potomstvo. A možda ni tako, možda to potomstvo ima iste druge genetske predispozicije (iste "labilne" kvačice u glavi, pa pokrene to u sebi. Ako kontaš šta mislim pošto ne vjerujem da sam baš jasna :D

:D Ne znam više šta bih ti o telepatiji rekla, nemam lično ta iskustva. Ustvari kako ti rekoh imam ih, ali ne vidim dublje značenje u njima.

Pa uredu je biti svjestan tih stvari, i proći tu fazu osvještavanja ali sad baš ne vidim nikakvu zavjeru u tome što je kapak na Jogobeli plav a nije crven :D

Objavio/la Lolita_ prije 1 mjesec 8 dana #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: