Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Husein Kapetan Gradascevic

post objavio/la Sanchezz prije 11 godina 4 mjeseca na blogu Rat u BiH 92-95

Komentari na post

 

UVOD


Od njenog prvog spominjanja pa do današnjih dana Bosna i njeni stanovnici su uvijek bili ,,problem“ susjednih carevina , država , crkvi ,religija , okupatora i političkih partija.Na prostoru Bosne , na tom malom dijelu Evrope, su se susrele i ispreplele tri velike civilizacije i kulture svijeta :orjentalno-islamska , bizantijsko –pravoslavna i zapadno-krščanska.Uvjek je taj prostor bio prostor žestokih sudara raznih vojski i nametanja svoga načina življenja od imerijalnih sila ili susjeda.Kroz historiju Bosanski narod je bio primoran da neprekidno vodi ratove i bitke oružane ili neoružane.Kroz kratki historijski prikaz položaja Bosne od njenog postanka može se vidjeti da je ta borba Bosanaca za samostalnost i slobodu države neprekidno prisutna i dešava se u jednom kontinuitetu.Kroz historiju su se Bošnjaci protivili nametanju tuđe religije , običaja , vojne i političke sile .U svojim nastojanjima i suprostavljanju neprijatelju najčešći razlog neuspjeha je bio u nejedinstvu Bošnjaka i zavisti na uspjehu pojedinaca ,Bošnjaka.Ogromnu odgovornost za događaje u Bosni snosi i takozvana međunarodna zajednica .Naime, glavni svjetski i evropski politički močnici uglavnom nisu shvatali pravu bit Bosne.
Noel Malcolm kaže;,,Povijest nas ne uči da Bosna mora biti pod vlašću neke veće sile da se ne bi raspala iznutra , nego upravo nešto suprotno:Bosna nikada nije bila ugrožena stvarnim unutarnjim napetostima nego presezanjem većih sila i susjednih država“
Kroz borbu za autonomiju Bosne u odnosu na Osmanlije kapetan Gradaščević je pravednom vladavinom u svoju vojsku pored Bošnjaka-muslimana pridobio mnoge katolike a i pravoslavce te je ta borba po jedinstvu podsječala na borbe Bošnjaka u Srednjovjekovnoj bosanskoj državi.

-I-
OTPOR BOŠNJAKA U SREDNOVJEKOVNOJ BOSANSKOJ DRŽAVI

Bosna se prvi put spominje u X stoljeću, tačnije 958.godine ,u djelu Konstantina Porfirogenita ,,De administrando imperio“.U to vrijeme Bosna se prostirala oko istoimene rijeke i to oko izvora , gornjeg i srednjeg toka .U ratu vođenom od 1157. do 1164. godine između Bizantije i Ugarske a kao saveznik Ugarske učestvovao je prvi vladar Bosne ,ban Borić.Prema Ljetopisu popa Dukljanina Bosna je bila ravnopravna zemlja sa Raškom i Hrvatskom te se prostirala od Drine do gornjeg toka Vrbasa te do Jadranskog razvođa.
Temelj bosanske državnosti definitivno je utvrđen u vrijeme vladavine drugog bosanskog bana , bana Kulina, koji je vladao od 1180. do 1204.godine.

Od svog nastanka Bosna je imala problema sa okolnim zemljama upravo zbog svoje bitne različitosti u odnosu na te zemlje.Sve ostale zemlje bile su religijski unilateralne , a kako se dobro zna kakvu je ulogu igrala religija u tim vremenima i u odnosu na sistem vladavine , to je jasno da su unilateralne zemlje , u kojima su katolička ili pravoslavna religija bile glavni oslonac sistema vladavine, nastojale da moment vjerske različitosti u odnosu na Bosnu , kako se to jasno vidi iz historijskih dokumenata , iskoriste za svoje interese , a prije svega za zauzimanje bosanskih teritorija. U tom cilju one su sistemski optuživale Bosnu Rimu ili Konstantinopolisu, te nastojale da dobiju podršku Rima u nastojanjima da se režim u Bosni osudi i time otvore vrata intervencije u njene unutrašnje odnose i ona pokori i pripoi tim zemljama, što je u to vrijeme bilo sasvim normalna procedura legalizacije interesa.One su bosanske vladare optuživale kod Rima za podršku bogumilima (neomanihejima) , očekujući da za to dobiju suglasnost, pa čak i pomoć , a ponajviše ovlaštenje za vojnu intervenciju protiv vladara u Bosni i zauzimanje njenih teritorija.U kontekstu tih akcija Bosna je bila suočena s više invazija iz okolnih zemalja.

Neomaniheji su se odupirali uticaju Vatikana i pape te njihovom nametanju kristijanske vjere u Bosni. To se posebno vidi kod neprihvatanja bana Stjepana koji je bio kristijanske vjere te biranja „svog čovjeka koji je odgojen i porijeklom bio bogumil“ za vladara Bosne .Bio je to Matej Ninoslav koji je vladao od 1227. do 1250.godine.
Rim je optužio Mateja za nevjerstvo i pokrenuo križarski rat protiv Bosne koji je trajao od 1235. do 1238. godine.Križarima je pružen žestok otpor , rimska vojska se povukla a u Bosni se život nastavio uobičajnim tokom.

U vrijeme vladavine Stjepana I Kotromanića Pavao Šubić , vladar Dalmacije je zauzeo Bosnu ali dolaskom Stjepana II Kotromaniča na vlast Šubić je protjeran iz Bosne . Stjepana II Kotromanić koji je vladao od 1322. do 1353. godine proširio je granice Bosne te se Bosna u to vrijme prostirala od Save do mora i od Drine do Cetine .
Pošto je Stjepan II podupirao rad i širenje Crkve bosanske ogorčeni i izrevoltirani Rimski papa sa Hrvatskim kneževima pripremio je rat protiv Bosne.Rat je trajao dugo te se na kraju ban priklonio Rimskoj crkvi.Godine 1340. u Bosni je ustanovljen Franjevački red.
Nedugo potom car Dušan je poveo osvajački rat protiv Bosne (1349.-1350) ali se Bosna uspješno odbranila i car se morao povući.
Stjepan II Kotromanić je bio tvorac Bosanske državne stabilnosti i organizator njene unutrašnje snage.
Poslije smrti Stjepana II Kotromanića prijesto je preuzeo njegov sinovac Tvrtko I. Nezadovoljstvo plemstva podržao je ugarski vladar Ludovik I i prisilio ga da mu za miraz za Jelisavetu, kčer Stjepana II Kotromanića, ustpi Hum zapadno od Neretve i trg Drijeva na ušću Neretve. U neposrednom ratu protiv Ludovika 1363. godine koji je kao sredstvo bio da iskorijeni Heretike u Bosni. U bitci u gradu na Plivi " Soko" Ludovik je imao puno gubitaka , a grad je branio Vukac Hrvatinić. Tada je od Tvrtka dobio čitavu Plivsku župu sa Sokol gradom.
Tada je ova zemlja dostigla vrhunac svog svestranog napretka. Granice Bosanske države su se tada prostirale od Save do Korčule i Hvara, te Zrmanje i Knina do Sjenice i Lima.
U jesen 1377 g pošto je dobio znatan dio države Nemanjića koja je ostala bez gospode Srpske. Tvrtko je u Manastiru u Mileševu krunisan za prvog Bosanskog Kralja. Tvrtkovu krunidbu priznale su najistaknutije srpske velmože kao i Dubrovčani i Mlečani.
Smrt kralja Tvrtka za Bosnu je značila veliki gubitak. Veze odanosti, poslušnosti njegovom smrču su olabavile. Poslije smrti kralja Tvrtka na vlast dolazi Dabiša (1391-1395. godine) za čije uprave su Mađari potisnuli Bosance iz Dalmacije, tako da je Bosanska država svedena na granice koje je imala prije kralja Tvrtka.
Sve jače se afirmišu trojica velikaša : Hrvoje Vukčić- Hrvatinić,Sandalj Hranič- Kosača i Pavle Radenović.
Područje porodice Hrvatinić prostiralo se u sjeverozapadnoj Bosni.
Područje porodice Kosača prostiralo se na obe strane Neretve.
Područje porodice Pavlović prostiralo se u istočnoj Bosni oko Krivaje, Olovo, Trbinje.
Hrvoje Vukčič je 1407 imao neke odnose sa Osmanlijama (Bajazitom), dok je Kosača držao u svojoj zemlji 1411 g oko 7000 Turaka. Smatra se da je upravo Herceg Hrvoje uvukao Turke u Bosnu.
Dubrovčani su 1415.godine javili Ugarskom kralju Zigmundu da je cijela Bosna podložna Turcima u plačanju tributa. Do sukoba Ugara i Turaka došlo je 1415.godine u mjestu Lašva, gdje su Ugari pretrpjeli veliki poraz.
Jaka Ugarska vojska je u obnovljenom krstaškom pohodu 1408. prodrla u Bosnu i u bitci kod Doboja nanijela velike gubitke Bosanskoj vlasteli.
Kralj Tvrtko II 1424. godine spreman je dočekao napad Turaka , ali je i dalje ostao u vazalnom odnosu prema Sultanu. Kralj Tvrtko II je istovremeno bio vazal i Turske i Ugarske,ali vjernost Turskom Sultanu bila je jača.
Pripremajuči ratnu akciju protiv Beograda 1456 godine sultan Mehmed II je tražio od vojvode Petra Pavloviča 4 000, od Herceg Stjepana 8 000, a od kralja Tomaša 10 000 ljudi. Sultan je poražen u Beogradu 22.VII.1456.g.
Sultan je iz Sjenice udario niz Drinu i bez otpora kroz oblast brače Pavloviča i Kovačevića ušao u Gornju Bosnu.
Turci su u Ključu 1463 zarobili kralja Stjepana Kotromanjića kojeg su poslije u Jajcu smaknuli .
Turci su od 1386 - 1463 g neuspješno pokušavali zauzeti Bosnu , a to su uspjeli 1463.g. padom Jajca i smaknučem posljednjeg Bosanskog kralja.
Sa 150 - 200 hiljada vojnika u posljednjem pokušaju uspjeli su zauzeti Bosnu.

Sve ove intervencije i gotovo tri stolječa duga nastojanja da se Bosna destabilizira kao država i da se u njoj postgne unilateralizacija, nisu uspjele i Bosna je gotovodo kraja svog historijskog postojanja kao samostalna srednjovjekovna država ostala u bitnom smislu multilateralna.


-II-
POLOŽAJ BOSNE I HERCEGOVINE U OKVIRIMA
OSMANSKOG CARSTVA

Osmansko carstvo se pojavljuje na Bosanskom prostoru u XIV stolječu i od tada daje pečat razvoju Balkanskog poluostrva narednih 400 godina. To je carstvo koje je iz osnova promjenilo sliku Balkana, i uvelo promjenu u svim sferama života.
Prvi utemeljivač Osmanskog carstva bio je Mehmed II Osvajač koji je uspostavio imperiju sa sjedištem u Carigradu , koji je osvojio 1453.g.
Pod njegovom komandom Osmanlijska vojska je 1463.g. za kratko vrijeme osvojila veliki dio Bosne , što je bilo u skladu sa ratnim planovima Osmanskog carstva. Godine 1463. palo je i Jajce i pogubljen posljednji kralj iz dinastije Kotromaniča - Stjepan Tomešević. Osvajanjem Bosne stvoreni su uslovi za daljnje napredovanje prema Zapadu, a posebno da se neutrališe Ugarski uticaj na ove prostore.

Svoja prva uporišta Osmanlije su stvorile još prije 1430.godine , a od 1451.godine oni su stvarni gospodari u župi Vrhbosanskoj. Izmedju 1448. i 1453. godine u osvojenim dijelovima Bosne osnovana je upravna jedinica Bosansko Krajište.
Od osvojene zemlje Bosanskog kralja, oblasti Pavloviča i Kovačeviča, dijela Hercegove zemlje te ranijih vilajeta u Raškoj i Bosni obrazovan je Bosanski sandžak sa sjedištem u Sarajevu. Iste godine krenula je Ugarska ofanziva u kojoj su Ugari osvojili Jajce te sjevernu Bosnu (Usora). Od ovih krajeva Matija Korvin je oformio dvoje banovine : Jajačku i Srebreničku.
U narednim decenijama nastavljena su osvajanja Osmanlijske vojske i uskoro su formirani novi sandžaci: Hercegovački 1470, Zvornički (1478-1483).
Vrijeme vladavine Bajazida II je vrijeme velikog ekonomskog napretka Carstva. Nije bilo velikih osvanjanja kao u vrijeme njegovog oca Mehmeda Osvajača, ali su teritorije Carstva konsolidovane. Stvoreni su uslovi za napredovanje Selima I i Sulejmana I. Poslije pripajanja Arapskih zemalja ovom carstvu počinje novo razdoblje u povijesti ovog carstva. Osmanski vladari postaju Halife tj. i vjerski vladari svih muslimana. Vjerski zakon (šerijat) dobiva primarnu važnost u rukovođenju državom.
Vrijeme vladavine Sulejmana - Veličanstvenog (1520.-1566. godine )je vrijeme velikih uspjeha Osmanskog carstva. U to vrijeme formirani su novi sandžaci : Kliški 1537.,Požeški 1538. U XVI stolječu formirani su Krčko - Lički sandzak 1580. i Bihački 1592.


Odmah po osvajanju Bosne Osmanlije uspostavljaju svoj sistem vlasti, svoj društveno ekonomski poredak. Vrhovnu vlast imao je Sultan koji je bio i vjerski poglavar. Društveno ekonomski poredak se zasnivao na feudalnom posjedu , poznatom kao Timarski sistem. Timarnici ili spahije pripadali su sitnom vojnom plemstvu i služili sultanu u vrijeme rata i mira.
Najviše upravne jedinice u Osmanskom carstvu bili su Ejaleti ili pašaluci na čijem čelu je bio begler-beg , kojeg je postavljao carski divan, na prijedlog carskog vezira. Begler-bezi su najviše pažnje posvečivali vojnim poslovima, a imali su široka ovlaščenja i u spahijsko timarskoj organizaciji.
Niža vojno - upravna jedinica bili su sandžaci na čijem čelu se nalazio sandžak-beg. Postavljao ih je carski divan na prijedlog begler-bega. Kasnije su se sandžaci dijelili na Kadiluke.
Ukoliko bi spahija izostao sa nekog ratnog pohoda gubio bi timar, a ako bi se istakao u borbi dobivao je zijamet, a time i povečanje prihoda.
Kapetanije kao vojno-teritorijalne jedinice nastale su u prvoj polovini XVI stolječa . Na čelu kapetanije bili su kapetani koje je imenovao Sultan na prijedlog sandžak-bega.
Podanici Osmanskog carstva dijelili su se na dvije osnovne klase :
- vladajuču - feudalnu klasu
- vojničku klasu i podređenu raju
Osnovni zadatak vladajuče klase bio je da štiti državu i sistem, a podredjenoj da svojim radom izdržava vojni stalež i državni aparat.
Krščanska raja davala je svome spahiji naturalnu rentu. Muslimanska raja je takodjer davala naturalnu rentu, radnu rentu kao i podanički porez.

Od 1439.g. sa malim prekidima (1443-1444.g.) , pa do 1463.g. krajišnik Skopskog krajišta, kome je pripalo i Bosansko krajište bio je Isa-beg Ishaković. Njemu je turski car povjerio stražu i upravu ove zemlje i granice Bosne što su držali i njihovi predhodnici. Poslije osnivanja Bosanskog sandzaka 1463.g. Isa - beg je cijelu godinu proveo ratujuči i nakon toga je imenovan za Bosanskog sandžak-bega umjesto Mehmed-bega Minetoviča kome je pripala čast da postane prvi namjesnik tog sandžaka, Sjedište Bosanskog sandžaka bilo je Sarajevo.
Bosanski sandžak se znatno proširio tokom XVI stolječa. Osvojena je Srebrenička banovina i obrazovan je Zvornički sandžak.
Poslije toga vojničke operacije su usmjerene prema Dalmaciji , Lici i Slavoniji.


Na dužnosti Bosanskog sandžak-bega bio je od 1521. do 1541. godine Gazi Husref-beg, ali sa prekidima. Njegova uprava u Bosni bila je obilježena vojnim akcijama te intenzivnom izgradnjom. Čim je izabran za sandžak-bega ,27.septembra 1521.g. u Dubrovniku su izabrani poslanici da mu se poklone.
Godinu dana poslije stupanja na dužnost Bosanskog sandžak-bega, Gazi Husref-beg je krenuo sa vojskom u Dalmaciju. Osvojio je Knin i Skadin, a krajem 1523.godine i Ostrovicu. Polovinom 1526.godine Husref-beg se pridružio vojsci Sultana Sulejmana Veličanstvenog u bitci na Mohaču. U toj bitci zadat je odlučujuči udarac Mađarima.
Godinu dana poslije bitke na Mohaču Gazi Husref-beg je osvojio Obrovac i Udbinu, a skoro zatim i cijelu Liku i Krbavu. Godine 1527. predala se i posada Jajca , a malo poslije toga i Banja Luka.
Godine 1538. kod Nadina potukao je Mletačku vojsku , a sljedeče godine osvojio Sinj.
Posljednji pohod Gazi Husref-bega bio je na Budim 1541.g. kada je ovaj grad osvojen pod zapovjedništvom sultana Sulejmana Veličanstvenog.

Poslije Husref-bega za Bosanskog sandžak-bega izabran je Ulma-paša koji je na tom položaju ostao do februara 1553.g. Tada ga je zamjenio Sofi Mehmed-paša. Tada je za kratko vrijeme sjedište Bosanskog sandžak-bega preseljeno u Banja Luku.

Ferhad -beg je 1574 imenovan za Bosanskog sandžak-bega i od tada počinje njegovo krvavo ratovanje po Hrvatskoj i Slavoniji. Poslije toga krenuo je u vojni pohod prema Bihaću. Iako je Mehmed paša Sokolović 1575.g. obnovio mirovni ugovor sa Bečom, Ferhad beg je nastavio sa ratovanjem.Godine 1580. postavljen je za prvog begler-bega Bosanskog ejaleta.

Poslije sjajnih uspjeha koje je imalo u proteklom periodu, Osmansko carstvo u drugoj polovini XVI stolječa pokazuje prve znake slabosti. Sve to imalo je odjeka i na prostore BiH koja je u to vrijeme bila največim dijelom pod Sultanovom vlašču. Godine 1600. iz sastava Bosanskog ejaleta izdvojen je Požeški sandžak i priključen Kaniškom ejaletu. U to vrijeme Bosanski ejalet se prostirao od Šapca do Jadrana i od Zvečana do Virovitice.

U to vrijeme na ovim prostorima vodjena su dva dugotrajna rata:
Kandijski (1645-1669) i Bečki (1683-1699) . U Kandijskom ratu Osmansko
carstvo imalo je manje gubitke, dok je teške vojne poraze doživjelo u Bečkom ratu.

Do Bečkog rata dolazi 1683.g. ,a isti traje do 1699.g. Predvodjena velikim vezirom Kara Mustafa pašom, Osmanska vojska koja je brojala 200 000 ljudi,sredinom 1683.g. izvršila je posljednji prodor u Evropu i nakon dvomjesečne opsade Beča, Habzburška vojska kojoj je u pomoć pritekao poljski kralj Jan Sobjeski 12.septembra pobjedila je Osmanlije. Odmah iza toga Bečki car je ponudio sultanu mir što je ovaj odbio. Tako je započeo dugi 13.godišnji rat. Poslije kračeg oklijevanja Austriji se pridružila Mletačka republika, te se u martu 1684.g. formira se vojni savez nazvan Sveta liga a uz pomoć pape ( Habzburške monarhije , Poljske i Mletačke republike). Poraz kod Beča imao je velike odjeke na teritoriju cijele Osmanske imperije.

U oktobru 1683.g. izbio je ustanak u sjevernoj Dalmaciji, ustanici su za kratko vrijeme zauzeli Skadrin,Karin,Vranu, Benkovac i Obrovac. Tako su pod Osmanskom vlašću ostali samo Knin i Sinj.
Na drugoj strani, vojska Bečkog cara u Ugarskoj je Osmanlijama nanosila poraz za porazom. Borbe su se prenijele i na Slavoniju gdje je uz pomoć kršćanskog stanovništva Luka Ibrišimović uspio zauzeti skoro sva mjesta i tvrdjave. Istovremeno su Habzburške čete osvojile sjevernu Bosnu sa Derventom. Dok su se Bošnjaci u svom Ejaletu uspješno branili, došlo je do velike borbe izmedju Osmanskih i Habzburškig trupa kod Sente 11.septembra 1697.g. Predvođena sposobnim vojskovođom princom Eugenom Savojskim Austrijska vojska pobijedila je Osmanlije. U toj bitci poginuo je Bosanski namjesnik Almas Mehmed paša.

Saznavši za smrt Bosanskog namjesnika princ Eugen Savojski pripremio je plan napada na Bosnu. Sa 6 000 vojnika koje je okupio u Osijeku 12.oktobra kod Bosanskog Broda prešao je Savu i za 4-5 dana osvojio Doboj i Maglaj.
Dana 24.oktobra 1697.g. Austrijanci su zauzeli šeher Sarajevo i svega ga popalili.25.oktobra zbog nedovoljno velike materijalne pomoći i dolaska zime on se povukao iz Sarajeva.
Osmansko carstvo je s Habzburškom Monarhijom 26.januara 1699.g. , a sa Mletačkom republikom 7.februara iste godine potpisala mirovni ugovor u Sremskim Karlovcima. Karlovačkim mirom označene su medjunarodne granice Bosanskog ejaleta koje su išle rijekom Unom i Savom, a na jugu skoro istovjetnom današnjom granicom Bosne i Dalmacije i na istoku Smederevskim sandžakom, a na jugoistoku granicom nekadašnjeg Novopazarskog sandžaka.

Karlovačkim mirom Bosanski ejalet postaje najistureniji i najugroženiji dio Evropskog Carstva. Braneči Bosanski ejalet borili su se za svoj opstanak svjesni sudbine koja ih je zadesila. Za to su se reorganizirali i vojno i administrativno i tako u naredna tri rata koja su vodjena na tlu ove provincije uspjeli se oduprijeti neprijatelju i sačuvati BiH.
Novom administrativno vojnom podjelom sveden je na pet sandžeka : Bosanski, Hercegovački, Zvornički , Kliški i Bihaćki. Značajnu ulogu u odbrani Bosanskog Ejaleta imali su kapetani koji su bili zapovjednici kapetanija - pogranične zone.

Poslije povratka sa ratišta u Rusko Osmanskom ratu - teritorija u Crnoj Gori smatrajuči da je nastupio povoljan trenutak da zarati sa Mlečanima i povrati izgubljene teritorije u posljednjem ratu. Porta je pod izgovorom da je Venecija crnogorskom stanovništvu pružala vojnu i materijalnu pomoć te podsticala na pobunu protiv sultana decembra 1714.g. objavila rat.
U takvoj situaciji aprila 1716.g. u rat na stranu Venecije ulazi Austrija.Brzom vojnom akcijom habzburške čete upadaju na teritoriju Bosanskog ejaleta i zauzimaju Bosansku Gradišku. Za relativno kratko vrijeme carske snage pod komandom Hrvatskog bana Ivana Draškovića zauzimaju Jasenovac, Dubicu i Kostajnicu. Uz manje borbe mirovni pregovori vođeni su prvo tajno , a zatim javno.

Svečano potpisivanje mirovnog ugovora bilo je pod šatorima u Požarevcu 21.juna 1718.godine. To su diplomate Osmanskog carstva i mletačke republike i Habzburške monarhije prihvatile načelo da svaka strana zadrži osvojena mjesta i teritorije. Ovim mirom dijelovi Bosanskog i Zvorničkog sandzaka od ušća Drine u Savu i Unu do Novog širokim pojasom 6-10 km pripali su
pod Austrijsku vlast.

Poslije Požarevačkog mira nastupa kratkotrajno primirje sve do jula 1737.godine kada dolazi do ponovnog Austrijsko - Osmanskog rata. Za to vrijeme hajdučke čete su svakodnevno upadale na teritoriju Bosanskog ejaleta te pljačkale sultanove podanike.

Pozivajuči se na raniji ugovor sa Rusijom po kome su Beč i Petrograd bili obavezni da se pomažu u slučaju rata, Car Karlo VI je 14.jula.1737.godine objavio rat Porti. Glavnina Austrijskih snaga krenula je na Banjalučku tvrdjavu i Podrašnicu kod Jajca. Cjelokupne bosanske snage na Banja Luci su brojale 10 000 vojnika dok su austrijske 16 247 vojnika od čega su 4 345 bili konjanici. Tu bitku su izgubili austrijski oficiri. Pobjeda se čula daleko po čitavom Osmanskom carstvu.


-III-
IDEJA O SAMOSTALNOSTI BOSANSKOG PLEMSTVA
U ODNOSU NA VLAST U CARIGRADU

Nakon Banjalučkog boja (04.08.1737.) do izražaja sve više dolazi do ideja o samostalnosti bosanskog plemstva u odnosu na centralnu vlast u Carigradu. Ponosni, osiljeni i okićeni ratnom slavom , smatrajući sebe spasiocem Carstva , a svoju zemlju državom u državi sve više su dolazili u sukob sa Portom. Sve češće iskazuju nepoštivanje namjesnicima koje im šalje sultan , među kojima su bili i ljudi koji po ugledu i ukupnim sposobnostima nisu smjeli doći na tako značajan položaj .To su često bile nepočudne paše kojih se Carigrad želio rješiti , znajuči da Bosanci ne trpe nepravdu i nasilništvo.
Zbog ovakvih namjesnika i ukupnih odnosa Porte prema Bosni koja je sa tri strane graničila sa neprijateljima Carstva , ugled centralne vlasti je veoma opao. Domaći velikaši su sve više iskazivali želju da sami budu gospodari u svojoj zemlji , te su se tako i ponašali.
U toj namjeri i takvom ponašanju posebno su se isticale sarajevske age , odnosno janjičari govoreći: ,,Ono što mi hoćemo to mora biti ,,
Bilo je očigledno da Porta neće dugo tolerisati takvo stanje u Bosni, te je već 1751 došlo do prvog ozbiljnijeg neslaganja,kada je sultan ,sa velikim ovlastima ,u Bosnu uputio Mehmed-pašu Kukavicu,da umiri osiljeno bosansko plemstvo,posebno janičare.Na ruku su mu išle i posebne nesuglasice među bašama ,komandantima janičara,te je na prevaru pohvatao vođe pobune i smaknuo ih u Travniku,gdje je svakom od njih opalio top u grudi.Za „uspješno“ obavljen posao sultan je Kukavicu imenovao za namjesnikom Bosne ali ga Bosanci nisu prihvatili,te su ga u novoj pobuni potukli i protjerali iz svoje zemlje.
Porta nije odustajala od namjere da „disciplinira“ Bosance te je 1782 godine izdala naredbu da se u Bosni uvede više reda u vojnom ustrojstvu,što je umalo izazvalo oružani ustanak.

Sljedeći sukob između Porte i Bosanaca desio se 1784 godine ,kada je Porta na traženje Austrije istoj ustupila Pounje sa 21 tvrđavom .Ovoj odluci suprostavio se i tadašnj namjesnik ,Abdulah-paša Deftedarija,inače rodom iz Sarajeva , i stao je uz svoje Bosance.Međutim,politički interesi Carigrada bili su iznad Bosne ,te je namjesnik osuđen na smrt ispijanjem „čaše otrova“.Ni takva presuda nije utjecala da ovaj ponosni Bosanac izmjeni svoj stav.Prije ispijanja otrova uzviknuo je „i glavu dajem jednog djelića Bosne nedam“.
I dok su trajala neslaganja Porte i Bosanaca , Austrija je izvršila pritisak na granice Bosanskog ejaleta, a 1788. godine došlo je do novog austrijsko-turskog rata , kojom prilikom je Austija otvorila široki front duž dalmatinsko-ličke i slavonske granice, sve do Šapca, sa preko 60.000 vojnika .Pošto je Carigrad vodio rat i na drugim stranama , Bosanci su opet bili prinuđeni da sami brane svoju zemlju , sa preostalim snagama, koje nisu bile na drugim frontovima Carstva. Svjesni sudbine koja bi ih zadesila u slučaju poraza , Bosanci su i ovaj put sopstvenim snagama i uz neviđeno junaštvo odbranili Bosnu , ali su mirom potpisanim u Svištovu 1791. godine izgubili Cetin , Srb , Lapac , te pojas zemlje ispod Plješevice i oko Plitvičkih jezera .Uspostavljena je manje –više zapadna granica Bosne , koja je i danas na snazi.
I u gušenju Prvog srpskog ustanka 1804. godine Bosanci su podnijeli glavni teret.Srbi su namjeravali upasti u Bosnu te tamo pobuniti pravoslavno stanovništvo , a zatim preko Sandžaka ostvariti spoj sa Crnom Gorom , čime bi se prekinula veza Bosne sa Carigradom što se nije smjelo dopustiti. Gušenje Prvog srpskog ustanka nije išlo bez problema.Opet ostavljeni sami , Bosanci su doživjeli težak poraz na Mišaru 1806. godine , a ustanci su zauzeli mnogo mjesta u sjeveroistočnoj Bosni , što je ohrabrilo domaće pravoslavno stanovništvo da digne ustanak koji se ubrzo proširio i na zapadnu Bosnu , posebno oko Banjaluke , Prijedora , Dubice i Bosanske Gradiške .Ustanike su podržavale strane sile sa Rusijom i Francuskom na čelu , dok su se Bosanci borili sami uz prisutne razmirice između tadašnjeg namijesnika Mehmed Husein-paše i bosanski vojskovođa koji se nisu smirili dok nisu izdejstvovali njegovu smjenu 1813 godine.
Novi namijesnik Ali-paša Derendelija bio je vojskovođa kakvog su Bosanci mogli samo poželjeti.Za kratko vrijeme su uspijeli da poraze ustanike kod Lješnice,gdje je poginulo sedam hiljada ustanika i oko 1500 Bosanaca,a potom su razbili i glavne snage srpske vojske,kod Zasavice,pod zapovijedništvom Miloša Obrenovića,gdje su srbi koncentrisali svoje snage sa svim pokretnim bogastvom.
Zasavica je zauzeta u nezadrživom naletu bosanske vojske 17.09.1813.godine,gdje je od 20000 hiljada srbskih vojnika preživjelo svega njih 3000.
Pad Zasavice i Lješnice otvorio je Bosancima put prema Beogradu.Na tom putu je prvo zauzet Šabac i ostala mjesta oko Beograda a onda je 05.10.1813.god. bosanska vojska pobijedonosno ušla u Beograd kojeg je Karađorđe osvojio 1806.god. uz neviđene zločine nad civilnim stanovništvom .Ulazak bosanske vojske u Beograd izazvalo je erupciju oduševljenja u čitavom Carstvu a posebno u Bosni .
Za sve nabrojane uspjehe Bosanaca i njihovo neviđeno junštvo sultan je 03.01.1814.god poslao Ferman u Bosnu u kojem biranim riječima hvali junaštvo Bosanaca,posebno u zauzimanju Beograda a Ali-pašu je proglasio gazijom.



-IV-
FORMIRANJE POKRETA I ZAKLJUČCI SA PRVOG SASTANKA


Gušenjem Prvog srpskog ustanka Turska je sklopila mir sa Srbijom,čiji su uslovi ogorčili Bosance,jer su poraženim Srbima,pod pritiskom Ruske diplomatije dati veliki ustupci čak i teritorijalni,i to na štetu Bosne.
Naime ugovorom su Srbiji date Jadar i Rađevina,Novi Pazar i Sjenica sa još dvije nahije što je više produbilo jaz između Carigrada i Bosne.Svoje nezadovoljstvo Bosanci su iskaljivali na namijesnicima,pa i na Ali-paši Derendeliji kojeg su vijerno slijedili u gušenju Prvog srpskog ustanka,jer se u miru pokazao kao bahat,strog i gramziv.
Sukobi između Bosne i Carigrada nastavljeni i u prvoj polovici 19 stoljeća a posebno su eskalirali reformama Mahmuda II ,koje se sadržavale i odredbe o ukidanju reda janjičara na prostorima čitavog carstva
Nakon što je naredba oko ukidanja janičara u krvi sprovedena 15.07.1826.giod. u Carigradu,bilo je izvijesno da će i Bosna doći na red.
U Sarajevo je poslije Bajram namaza 15.07.1826.god. na Musali pročitan sultanov ferman o ukidanju janičarskog reda u Bosni,što je u Sarajevu izazvalo opšte nezadovoljstvo pa su sultanov izaslanik i njegov pratilac najureni iz Sarajeva .
Ali-aga Ruščuklija baša (komandant) svih janičara u bosni stavio se na čelo pobune,a uz janičare su pristali i domaći učeni ljudi.Isto su se ponašali janičari u svim gradovima širom Bosne,tako da je sultanov namijesnik Mustafa-paša izvijestio Carigrad:“sva je Bosna janičarska,a ne samo pripadnici janičarskog ođaka“.
Razloga za pobunu janičara u Bosni bilo je više,jer dok su janičari u Carigradu bili formacija za specijalne namijene koja se vremenom pretvorila u paradnu formaciju „za pokazivanje“,bosanski janičari su od početka čuvali najugroženije granice carstva.Nadalje u Bosni su u janičare primani dobrovoljci koji su najmanje tri puta učestvovali u ratnom pohodu pod janičarskim barjacima .
Insistiranje Porte na provođenju reformi ujedinili su bosanske velikaše koji su na divanu održanom u Tuzli od 20.01. do 05.02 1831.godine bez prisustva sultanovog namijesnika , zaključili da Bosnu mogu spasiti samo Bosanci,te da u tu svrhu trebaju mobilizirati sve snage za rat koji je bio neizbiježan.Sultanu su uputili sljedeće zaključke-odluke:
-da Porta opozove privilegije kneževini Srbiji,
-da obustavi uvođenje nizam-i –đihada,
-da ukine bosansko namijesništvo,
-da se dozvoli uvođenje autonomne vlasti,
-da se na njeno čelo postavi čovijek iz domaće sredine-Bosanac
-da se Bosna prema Porti postavi kao autonomna sa godišnjim tributom od 4000 kesa(2000000 groša)
Za vođu pokreta izabran je Husein-beg Gradašćević gradačački kapetan ,što je unijelo razdor među velikašima baš kad je Bosni jedinstvo bilo najpotrebnije .
Porta je ove odluke Bosanaca dočekala na nož i odlučila da na Bosnu uputi vojsku.
Bosanci su oružanu akciju počeli pohodom na Travnik kao simbol tudjinske vlasti ,koji su bez mnogo napora zauzeli ,a namijesnika Namik-pašu zatvorili u tvrdjavu iz koje je pobijegao ostavljajući svoju porodicu.
Odmah se pristupilo sakupljanju bosanske vojske za pohod na carsku vojsku.Porta je na Bosnu uputila vojsku koja je brojala 40.000 vojnika i sa ozloglašenim bašibozucima-plaćenicima ,sa velikim vezirom Mehmed-Rešid pašom na čelu.
Bosanska vojska pod komandantom Husein –bega Gradaščević ,brojala je oko 20.000 hiljada vojnika čija je predhodnica bila već upućena prema Kosovu.Za obezbjeđenje granica prema Austriji zadužio je krajišnike sa Hasan-agom Pećkim a prema Srbiji zvorničkog kapetana Mahmud-pašu Fidahića.
Prateći kretanje carske vojske ,namijera bosanske komande je bila da sami odaberu mjesto sukoba i nametnu svoju taktiku ratovanja.Bosanska vojska je prvo porazila predhodnicu carske vojske kod Lipljanja a onda i glavne snage kod Štimlja 18.jula 1831 god.Veliki vezir se spasio bijegom u Skoplje ,ostavljajući mnogo plijena na bojnom polju i vojsku koja se u neredu povlačila za njim.
No sjajna pobjeda Bosanaca nad carskom vojskom na Kosovu nije iskorištena onako kako je trebalo i kako se moglo.Učinjene su krupne greške i još jednom se potvrdilo da su Bosanci vrsni borci ali nikakve diplomate.Umjesto da traže hitno ispunjenje svojih zahtijeva Bosanci su se upustili u duge jalove pregovore sa poraženom stranom,koji su se otegli u nedogled.Veliki vezir ih je uvijeravao da će Porta uvažiti sve zahtijeve Bosanaca,nakon čega su zaključili da više nema razloga da se zadržavaju na Kosovu.Prvi odredi su krenuli sa Kosova 21. augusta a posljednji početkom septembra mjeseca.Ni slutili nisu kakvu igru igra Porta i Veliki vezir.




-V -
PROGLAŠENJE AUTONOMIJE

Vijest o pobijedi na Kosovu u Sarajevo je stigla brzo pa je bosanskoj vojsci i Husein-kapetanu priredjen veličanstven doček.Kraju su se provodile i pripreme za održavanje sve bosanskog sastanka (sabora),na koji su bili pozvani svi prvaci.Skup je održan u Carevoj džamiji uz prisustvo predstavnika naroda iz cijele Bosne,o čemu su vojni komandanti zauzeli stav neposredno poslije pobijede na Kosovu.Ovim izborom u isto vrijeme je inaugurirana i autonomija Bosne .Svoje opredeljenje bosanski prvaci su iskazali kolektivnom zakletvom na vijernost Husein-kapetanu kao gospodaru Bosne.
Porta je dodatno bila uznemirena dogadjajima u Bosni ,te umjesto da potvrdi odluke Svebosanskog sabora pripremala je osvetu.
Ni izvještaj njenog emisara da je „Husein-kapetan sada zaista pravi i priznati namijesnik Bosne i da on sprovodi svu vlast“,nisu umanjili odlučnost Porte.
Usvom drugom izviještaju pomenuti emisar zapomaže:“za ime boga, gospodaru,ako se želi sačuvati Bosna u okviru carstva ,potvrdite izbor Husein-paše Gradaščevića za valiju i vezira Bosne i ispunite zahtijev Bosanaca.To je najveći interes sultana i Carstva“.Za ovakvo upozorenje sluha nije imala ni Porta ,ni Veliki vezir,niti sultan .Uslijedile su reakcije koje će Bosnu uskoro zaviti u crno.
Nakon razbijanja carske vojske na Kosovu Husein-paša je pokušao na miran način pridobiti vlast na cijeloj teritoriji Bosne .Njegovu vlast nije priznavao Ali-aga Rizvanbegović u Hercegovini te Tuzla kapetan I Mahmud-aga Vidaić u podrinju .Nakon dužeg vremena uvidjevši da bi oni mogli pomoći sultanovoj vojsci počeo je sa kažnjavanjem izdajica u svojim redovima, i to nekoliko hercegovačkih prvaka koji nisu stali uz svoju braću nego su držali stranu Sultanu.
Za to vrijeme je Veliki vezir privodio kraju pripreme za pohod nove vojske na Bosnu,koju će predvoditi novoimenovani bosanski namijesnik Kara Mustafa Hamdi-paša .Ovaj pohod je bio proglašen „svetim ratom“,a pomogao ga je i Miloš Obrenović dajući ishranu svoj carskoj vojsci (50000 vojnika) .
Miloš Obrenović je napisao pismo bosanskom zmaju u kojem nagovara Gradaščevića da odustane od svojih namjera te mu je prijet da će I sam knez Miloš sa svojom vojskom ustati protiv Bosne u ime sultana i njegove vlasti.
Gradaščević je na ovaj način odgovorio Milošu ;

,,Odpušteni robe! Budi sretan , da možeš jesti ono malo hrane , što imaš pred sobom; ja sam moje ćinije već izvruo i ne trebam tvog posredstva kod velikog vezira .Baš za tog cara neću da znam, kod kog se ti želiš za mene zauzeti. Da te dočekam, gotov sam u svako doba i na svakom mjestu; moja je sablja sjekla prije, nego je tvoja kovana“ Zmaj od Bosne٭





٭Historijsko pismo


Sultanova vojska je napala Bosnu iz dva pravca : Vučitrn-Novi Pazar-Višegrad-Sarajevo i Skadar –Podgorica-Foča-Sarajevo.
Do prvih sukoba je došlo kod Novog Pazara 18. i 19. aprila 1832 godine nakon čega je carska vojska nastavila prodor ka Višegradu.Poslije više uzastopnih sukoba od Novog Pazara ,do glavne bitke je došlo 31.maja 1832.godine kod sela Vitez na Palama ,gdje su Bosanci ostvarili premoć ,nakon čega je Hamdi-paša zatražio prekid borbi,izjavivši da ne želi ratovati.Odgojen u viteškom duhu Husin-paša zaustavi svoju vojsku ,umjesto da neprijatelja dokrajči .Hamdi-paši je trebao predah i kada ga je dobio iskoristio je neopreznost Bosanaca i zadao im udarac koji im je donio poraz .No, i pored podmuklog napada i pobjede carske vojske još nije bilo sve izgubljeno . Odlučujuči boj zbio se 04.juna 1832.godine na Zlom stupu kod Sarajeva,trajao je cijeli dan i bio je izuzetno krvav.
Napadi Bosanaca su bili žestoki da su postali neizdrživi .Prvo su razbijeni plaćenici,a potom i vojska rumelijskih sandžak-begova.I dok su bosanski junaci zadavali posljednje udarce sultanovoj vojsci koja je već bila u povlačenju ,iz pravca Trnova su sultanovoj vojsci pristigli u pomoć hercegovački ajani sa svojom vojskom predvodjeni Ali-pašom Rizvanbegović i Smail-agom Čengićem.Pristigli iz Hercegovine pojavili su se iz najmanje očekivanog pravca i iznenada sa ledja u svoju braću.To je braniocima Bosne donijelo konačan poraz.Vidjevši da je dalji otpor uzaludan Zmaj od Bosne je pozvao svoje saborce u povlačenju,uzviknuvši:“Ovo je posljednji dan naše slobode“
Sutradan 5.juna 1832.godine,carska vojska je ušla u napušteno Sarajevo .Za Husein-kapetanom je upućena potjera ,a carska vojska je nastavila borbu protiv pobunjenika širom Bosne,a posebno je bilo teško sa Krajišnicima,sve dok nije uhvaćen Hasan-aga Pećki.
Zmaj od Bosne je rano ujutro 15.juna 1832 godine svratio u svoj ljetnikovac kojeg je zapalio ,a potom je krenuo prema Savi da predje u Austriju sa svojom porodicom ,saborcima,i poslugom.Za mjesto privremenog boravka mu je odredjen Osijek.Razoružan je i oduzeto mu je sve što je imao.Od sve nepokretne imovine ,u zemaljskom muzeju u Sarajevu čuva se samo jedan njegov čurak,i to je sve što Bosna ima od jednog od svojih najveći sinova.
Iz Osijeka je prešao u Zemun ,a 14.oktobra 1832 godine predat je turskim vlastima i odveden u Beograd.Beograd je napustio decembra 1832 godine i otputovao u Carigrad gdje mu je Sultan iskazao veliko poštovanje,ponudivši mu veliki čin u svojo vojsci,sa svim privilegijama,što je ponosni bosanski vodja bez oklijevanja odbio,neželeći da iznevijeri ideale koji su ga odveli u rat protiv tog istog sultana i njegove vojske.
Umro je iznenada 17.avgusta 1834.godine u Carigradu.Zakopan je na greblju na Ejubu sa dosta skromnim obilježjem.












-VI-
ZAKLJUČAK


Ustanak Husein-paše Gradščevića je prvi pokušaj Bosanaca da izbore svoju autonomiju od 1463. godine,te da konačno budu svoji na svome.Ovaj pokret za autonomiju nije uspio iz više razloga a posebno zbog:
Nejedinstva bosanskih velikaša u pripremi,organizaciji i vodjenu pokreta za autonomiju Bosne, neshvatanje težnji osanaca od strane „bolesnika na Bosforu“,izostale pomoći Austrije u realizaciji ovog pokreta,te ostalih okolnosti.
Kroz analizu stanja u Bosni nakon brvobitnog uspjeha i pred slamanje pokreta za autonomiju mogu se vidjeti neki od razloga neuspjeha pokreta Zmaja od Bosne;

,,Bošnjaci bijahu vazda oduševljeni za borbu proti sultanu,dok nisu uspjeli i dobili svog vezira bez fermana.Sada već drugačije stoje stvari.Husein ima dosta prijatelja,ali i dušmana,koji mu zavide njegovo dostojanstvo.Neka samo dođe do sukoba sa sultanom,neće ih biti ni polovica uz Huseina,kao za posljednje vojne.Dolnja Hercegovina s Ali-agom Rizvanbegovićem na čelu ne će da zna za Huseina i bojeći se crnogorski navala upire samo svoje oči u Stambul.U Podrinju i Posavini boje se Miloša, a osim toga su Tuzla-kapetan koji je sam želio postati vezirom,i nevjerni Mahmud-aga Vidaić vodu pošteno zamutili.Čujem,da ni sarajevske age nisu baš zadovoljni.Njima.što imaju velike trgovinske sveze sa Stambulom,ne može prijati trvenje s Carigradom i poremećeno obćenje s tim gradom.Sve ovo zna lukavi veliki vezir i zato ni ne šalje u Bosnu carskog fermana za Huseina.On čeka,dok sve dozriju plodovi nesloge i zlovolje,paće mu tada Bosna sama od sebe pasti u krilo.Bošnjaci su od pamtivijeka najviše sami sebi škodili.“ ٭





















J.E.Tomić;Zmaj od Bosne ٭

LITERATURA;

1.JOSIP EUGEN TOMIĆ ;
Zmaj od Bosne ,pripovjest iz novije bosanske poviesti (Zagreb 1898.)

2.MUHAMED FILIPOVIĆ I NIJAZ DURAKOVIĆ;
Tragedija Bosne (Sarajevo 2002.)

3.MUSTAFA IMAMOVIĆ ;
Historija Bošnjaka (Sarajevo 1998.)

4.MUSTAFA IMAMOVIĆ
Bošnjaci (Sarajevo 2000.)

5.SALIH JALIMAN
Priručnik za predmet :Historija bosanske državnosti (Zenica 1996. godine)

Objavio/la Ema121 prije 11 godina 4 mjeseca #

posjeti moj blogger

Objavio/la jaskofukaraa prije 10 godina #

sta ima ba gle komentara gore :S wtf :S

Objavio/la gost 12446 prije 9 godina #

Istina je da su bosnjaci sami sebi neprijatelji.Najgore je da i sada to cine.lako je vidjeti kroz politicke scene,bosnjacke elite.Daj boze srece i pameti bosnjacima za buducnost cjelovite bosne i hecegovine.Budite sigurni da je to moguce,i to politickim sredstvima cak za kratko vrijeme.Jer Bosna i Hecegovina a posebno Bosnjaci imaju ljude i adute za to.Svim Bosnjacima pozdrav.Prijatelj.

Objavio/la Gost_7110 prije 8 godina 11 mjeseci #

jebo te ovo

Objavio/la Gost_5095 prije 8 godina 10 mjeseci #

E bas ima ljudi koji neznaju sta ce sa sobom. Ucite nesto pametno, a ne da vam NATO kroji kapu. Kako bilo BiH pored Srbije i Albanije najgori u Evropi a sve to jos od vaseg "oslobodilackog rata" , od koga ste se oslobodili pojma nemam. A sto je najgore ne izvadiste se i mi vi iz bede jos bar jedno 100 godina, pa vi vidite sta nam je ciniti.

Objavio/la Gost_7030 prije 8 godina 9 mjeseci #

Selam moj brate svaka cast za blog dok je nas Bice Bosne i Bosnjaka

Smrt srbima hrvatima i ostalim govnima

Objavio/la Gost_2509 prije 8 godina 8 mjeseci #

Bosna ce se raspasti jedino ako to Bosnjaci budu htjeli. Posto im to nije cilj budite sigurni da ce jedan dan u blizoj buducnosti Bosnjaci osigurati svoje granice milom ili silom.

Objavio/la Gost_1580 prije 8 godina 4 mjeseca #

Ja neznam jeli vama bosnjacima vrana uistinu mozak popila, kada cete pristati demantirati sami sebe i konacno shvatiti tko ste uopce i tko su vam predci.Ako vam je i bivsi sustav tolko mozak isprao sa glupim partizanskim pricama, priporucujem vam par knjiga iz kojih mozete nauciti i drugu stranu povijesti a ne samo onu laznu koju su pisali pobjednici.Kao prvu Zmaj od Bosne, U Odzaku se branila Hrvatska drzava, Djecak s Drine, Poglavnikova dzamija gdje mozete vidjeti tko su bili castni Hrvati Islamske vjeroispovijesti, ikoje su polozaje i ovlasti imali u Nezavisnoj drzavi Hrvatskoj od Doglavnika , ministara, visokih vojnih zapovjednika i casnika.

Objavio/la Gost_8250 prije 8 godina 3 mjeseca #

Molim ako vam je poznato porijeklo Gazi husref begovo objabvite njegovo porijeklo Mislim da mu je porijeklo iz Travunije pa ako je to tako jersam to čuo od nekih ljudi molim napišite ako je istina ili druga verzija da je unuk kraklja Ostoje što znači da je on Kotromanić Molim poznavaoce istorije iz tog perioda da se jave.

Objavio/la Gost_2430 prije 8 godina 1 mjesec #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: