Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Dr. sc. Zdenko Franić: Vremenska odiseja

post objavio/la vasionka prije 27 dana 7 sati na blogu va§IONka

Komentari na post

 

I thought I saw a Pink Floyd :)

Objavio/la Брут prije 27 dana 6 sati #

Odličan tekst. :)

Objavio/la dovlitlj prije 27 dana 4 sata #

Ispiraticno jako. Do nesvijesti :D

Igra logickim pretpostavkama a kasnije vizualizacija moze po nekada da dovede do neobicnih otkrica ili cak i mašina koje se cine naucnim vrhuncima. U biti je to samo pravljenje poretka u materiji u korist zeljene svrhe. Mnoge logicke pretpostavke naucno se ne prihvate zbog samo pomjeranja granice logicnosti i usvojenih kodeksa i i naucnih dogmi. Iako se u SF-u ne cini da te dogme postoje, sigurno su ogranicene izuzimanjem nekih otlika koji proizađu sirenjem teorije i teritorije pretpostavke kao sto bi npr bilo sirenje i nastavak toka teorije relativnosti. Time bi se sigurno poja, pa cak i pojavnost scijetlosti moglo i potvrditi, a naravno i lakse i osporiti, u diskursnom obliku istrage.

Objavio/la Legal prije 27 dana 2 sata #

Поново Бруте? :-)
Брут у скупном времену, за сваки пост одговара исти коментар, хахахаха.

Slažem se, Dovlitlj. Odličan pregled na jednom mjestu, updateovan negdje do 1998. Čini mi se da je tada napisan tekst.

Super si to primijetio Legal. Konvencije i konsenzusi najčešće ograniče ono što je moguće, te znaju još dugo držati moguće silom navike, naviknutom inercijom, za nemoguće. Nema ničega u modernoj istoriji čovjeka što tako bjelodano govori o tome kako se -smišljanje- materijalizuje od SF-a. Dobro, SF još uvijek u većem opsegu drži do te fine tradicije da teoretska rješenja u literaturi i filmovima, pa i videoigricama, daju naučnici. Zapravo, SF i jeste uspostavljen i iskristalizovan kao žanr od strane fizičara.
Voljela bih, na primjer, da dr. Franić na ovakav način, pregledom i presjekom korištenih teorijskih postavki, razradi osvrt na film Interstellar iz 2014. godine. Preporučujem ti da pogledaš taj film, ako već nisi, jer u pojam -multiverzuma- uvodi vezivno tkivo među mnoštvom univerzuma, vrhovnu dimenziju - ljubav (to se vidi u scenama sa policom sa knjigama).
Iz ljudskog položaja sve je moguće, kako zapravo i jeste moguće, samo što vrhovno moguće ne zavisi od naših autonomnih odluka. Meni je najintrigantnija teorija -drveta odluka-, odnosno grananja svjetova od trenutka kada će se odluka donijeti ili neće. Poput Šredingerove mačke koja je i mrtva i živa. U jednom svijetu, pri svakoj odluci, je živa, u drugom svijetu je mrtva. Ti paralelni svjetovi za svaku odluku kasnije su vrhovno upotrebljivi za svjedočenje u kontekstu našega djelovanja. Možda u jedan trenutak skupim potrebnu količinu taktičnosti i temeljitosti, pa to pokušam razraditi u posebnom tekstu.

Objavio/la vasionka prije 26 dana 7 sati #

Прво је био Соулфлај сад је Пинк Флоуд :Д

Objavio/la Брут prije 26 dana 7 sati #

Заборављаш Бруте. Прво је био Пинк Флојд, ево га: http://www.blogger.ba/komentari/167277/4082418

:-)

(vidiš kako je proročki za ovaj Franićev tekst :-)

Objavio/la vasionka prije 26 dana 7 sati #

A da upravu si. Bila je i Ummagumma (glavu čuva)

Objavio/la Брут prije 26 dana 6 sati #

omg toliko toga interesantnog odjednom, ne znam odakle bih krenula komentarisati. paralelni svjetovi, paradoks putovanja kroz vrijeme, relativnost vremena..

znaš interesantan mi je i svijet deja-vua, ne znam šta i koja nauka stoji iza toga, vjerovatno se da logički objasnit, al to da prolazimo kroz momente koji se čine kao već doživljeni mi je oduvijek super fun.
i snovi. snovi su sami po sebi nešto vanzemaljsko. vjerujem da je to jedna od mogućnosti, iako -još- ljudski apstraktna, da se igra sa pojmom vremena. ta spiritualna putovanja se naravno ograđuju od fizičkih, al nisu ništa manje nevjerovatna. mislim, ako je duša u stanju da prođe kroz ko zna kakve dimenzije i kakve faze postojanja dok smo u besvijesti i spavamo, razmišljam, zašto ne bi moglo postojati nešto logikom i našim razumom još nepojmljivo ili nedokazivo, pa makar to i bili neki paralelni svjetovi, il bića koja postoje van naše galaksije il koja čak jesu dospjela iz budućnosti da li duhovne ili fizičke.
ja sam samo jedan obični čovječuljak, koji razumije onoliko koliko su neuroni mog uma u stanju povezati jel. ali ne šteti razmišljati i zamišljati. kako drugačije da se nadamo svijetu koji nas čeka nakon smrti. nije li i to nešto nepojmljivo, nevjerovatno, al ovim već idem u drugi smjer.

hoću reći, interesantno je da se ljudi bave tim pitanjima i cijenim rasprave te vrste; nema jedno upravi si. pogrešno je jedino, što mogu zaključiti iz svog ugla, usmjeriti sve svoje teorije samo na to čisto materijalno, gdje jesmo itekako ograničeni. spiritualno vjerujem da možemo dosegnuti i sigurno dosežemo i nezamislivo.
i definitivno moram uzeti da čitam Mičija ghjaa

Objavio/la temadilema prije 26 dana 5 sati #

Zanimljivo,sto mene intresira..citala sam slicno nesto, ne ovako detaljno..👍

Objavio/la Silence_ prije 25 dana 21 sat #

Tvoji tekstovi te vrste su posebno zanimljivi, bez da bilo cemu ostalom umanjim zanimljivost i posebnost :)

gledao sam tj film, sa sigurno cu opet.. Već sam razzmisljao bas o toj "materijalizovanoj vremenskoj reše(t)ci"... Kao i drugim filmovima te vrste, putovanjem kroz vrijeme, javlja se češće nego drugačije, "susretanje samoga sebe". To sam sebi objašnjavao uvijek "da je to urađeno radi lakse obrade teme", međutim paradoks kojem sam ja skloniji, a koji je uglavnom izbjegnut, je da ako putujemo kroz vrijeme tamo ne mozemo susresti sebe, jer smo mi= mi . Prosto zbog ovisnosti i neophodnosti vremena koje i nas je nacinilo, između ostalog i putnikom kroz vrijeme, tamo bi se pojavili na mjestu nas u tom vremenu. Ako je to proslo vrijeme to bi bilo u obliku saznanja da se vragamo i repriziramo ( kao u filmu Naked ) dok recimo putovanje u buducnost bi bila sa velikom vremenskom rupom u svijesti i memoriji, jer bi dosli u momenat, koji bi u present tog buduceg vremena, kod ljudi izgledala kao amnezija ili ludilo.

kada putovanjem kroz vrijeme dolazi do dupliranja putnika, paradok se, ako se vratićamo u proslost, kretanje bi bilo sa saznanjem da smo vec sreli sebe iz te sadasnjosti kroz koju krecemo, da se sretnemo sa sobom. Desavanje toga "prvi put" sam po sebi nije dobar pocetak pretpostavke jer nuliramo tok od trenutka u koji putujemo do trenutka iz kojeg putujemo, a taj vremenski period nas je doveo to tog putovanja (uslovno receno). Proporcionalno tome bi mogli i putovanje u buducnost diskutovati.

ako bi se stvarala dvojnost osobe, putovanjem kroz vrijeme, to bi znacilo postojanje bezbroj paralelnih vremena i postojanja. ili bi samo jedno postojanje kroz sva vremena, ali kroz koju nije moguce dupliranje postojanja.

Drvo odluka je opet tema za sebe. i vrhunska "metafora" ali opet ne iskljucuje paradoks postojanosti npr bića i posljedica koje stvori odluka. Kao sto je postojanost macke pitanje da li ce prezivjeti ili nece.

JA sam skloniji uvođenju tzv Misterije u brak sa SF kao zajednicke nadopune. npr tada bi lakse se objasnio uticaj medjusobni uticaj dvojnosti... Kao sto npr je bio djevojcicin zakljucak da je u njenoj sobi duh koji obara knjige. kao dijela ocevog duha koji je izdvojio se iz njihove dimenzionalne postojanosti u vremenu u neki drugu.

Ta dimenzija postojanja je kategorija za obradu.

Objavio/la Legal prije 25 dana 14 sati #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: