Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Uvrjedljiva pravda

post objavio/la vasionka prije 21 dan 5 sati na blogu va§IONka

Komentari na post

 

Referentna vrijednost i izuzetan tekst.
U javnom prostoru ove zemlje uvrjedljiva etika, dominira nad bazicnoj, minimalnoj etici, upravo i zbog toga sto u tom javnom prostoru gotovo da vise i nepostoje ovakvi tekstovi kao sto je tvoj.

Protiv “spontanog” opstedrustvenog pristanka na zlo su svi oni koji su slobodni, koji su spremni za tu slobodu da se zrtvuju, i oni koje se ne moze kupiti.
Protiv sam..

Objavio/la katran prije 21 dan #

Dobre primjedbe. Pravo, ne ide sa etikom podruku, a kako vrijeme odmiče i pravda joj je sve dalja. Neki dan sam čula pametnu: Balkanci prihvataju istinu samo ako im ide u prilog i ako se poklapa s njihovim stavovima., samim tim imamo više istina o jednoj stvari.

Objavio/la goldmist prije 21 dan #

"Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana..."

Ove genocidne, ratnohuškačke reči, koje se i dan-danas mogu čuti na brojnim video snimcima širom interneta ( https://www.youtube.com/watch?v=UGqv9CJbd3U ) izgovorio je SADAŠNJI predsednik Srbije, Aleksandar Vučić.

Osim što je zagovarao masovna ubistva, glorifikovao je njihove počinioce.

U ovom postu http://srbijica.blogger.ba/arhiva/2015/07/11/3905909 objavila sam fotografije na kojima se vidi kako u jednoj od najvećih beogradskih ulica postavlja tablu sa natpisom "Bulevar Ratka Mladića" i kako maše tom parolom za govornicom srpskog parlamenta.

No, međutim...

U istom postu objavila sam i neke fotografije novijeg datuma na kojima se vidi kako tog istog Aleksandra Vučića u Srebrenici, mestu gde je izvršeno najmasovnije od tih masovnih ubistava koje je zagovarao, dočekuju kao POČASNOG GOSTA.

Pokoljem u Srebrenici je komandovao Ratko Mladić, isti onaj Ratko Mladić kome je sadašnji počasni gost Srebrenice, Aleksandar Vučić, svojevremeno dodelio beogradski bulevar, kao znak zahvalnosti zbog tog pokolja.

Taj i takav Aleksandar Vučić upisao se u srebreničku knjigu žalosti (nebo, otvori se!) a jedna od majki žrtava mu prijateljski zakačila nekakav simbol ožalošćenosti na rever sakoa.

Ja sam iznela dokumentovane činjenice, a zaključak neka svako izvede sam za sebe.

Objavio/la srbijica prije 20 dana 22 sata #

Postojanje suda u Hagu govori da je Evropa učinila odmik od svoje prilično nehumane prošlosti. Prvi puta u povijesti stradanja balkanskih muslimana će biti načet mit o "herojima" iz "odabranih naroda" (u svom bolesnom zanosu Radovan Karadžić je uzviknuo i da je Bog Srbin!, što, zapravo, nije uspio prodati sucima u Hagu). Sud u Hagu je simbol postojanja Evrope kao samoproklamirane domovine prava i morala i na neki način drama još traje. Možemo reći da smo kao narod fiziološki preživjeli (između ostaloga zahvaljujući i takvoj Evropi okrnjene savjesti), a šta će biti dalje je uostalom u Božijim rukama.

Objavio/la teoreticar prije 20 dana 22 sata #

Suđenje Eichmannu 1961 u Izraelu donekle ide u prilog tezi da se suđenja Mladiću i Karadžiću, bez obzira na količinu dana/mjeseci/godina proteklih od trenutka počinjenja zločina, treba(lo) održati.

Istovremeno, to isto suđenje Eichmannu u Izraelu dokazuje da (su) se suđenja svim ratnim zločincima treba(la) održavati u zemljama počinjenja zločina. Nažalost, nijedno pravosuđe u tim našim ex-yu državama nije niti će ikad biti dovoljno snažno i dovoljno neovisno da donese pravedne odluke. To je naša tragedija.

Srbijica navodi primjer koliko smo mi sami nedosljedni i apsolutno nesposobni da se osude ratnih zločinaca i zločina donesu na sudovima u našim ex-yu državama. A upravo je to jedan od argumenata koji, po meni, idu u prilog toj mojoj tezi.

Istovremeno (opet), suđenja u Nűrnbergu neposredno iza WWII ne bi trebali uzimati kao primjer u kontekstu vremenskog odmaka od počinjenja ratnog zločina, jer ne zaboravimo: saveznici su još za samog trajanja WWII ZNALI što se dešava u okupiranim državama i ništa nisu činili po tom pitanju. Jedan od mogućih argumenata za to ne-djelovanje zaštite svih naroda koji su bili protjerivani, zatvarani u logore, ubijani, spaljivani itd. je činjenica da se za to vrijeme prikupljala dokumentacija i dokazni materijal, jer nisam sigurna da bi se ta ogromna masa dokumenata, fotografija, svjedoka mogla prikupiti u relativno kratkom roku u kojem je isto suđenje trajalo, iako je riječ nešto više od godine i pol dana.

Činjenica je isto tako da su mnogi prikupljali sve to što bi jednog dana trebalo biti argumentacija za suđenja onima koji jesu počinili ratni zločin, ali opet se dešava isto: sudovi i pravosuđa su u našim državama apsolutno ovisni o vladajućim u tom trenutku i apsolutno nisu neovisni i mislim da su mnogo puta dokazali da se jedan te isti zakon u svakom, maltene, selu potpuno drugačije interpretira.

Uvjerena sam da će sutrašnja odluka u Haagu biti osuđujuća, s maksimalnom vremenskom kaznom. Uvjerena sam da će presuda i osuda biti tolika da će naše žrtve u nekoj mjeri dobiti satisfakciju, da li će to biti dovoljno za svu monstruoznost Mladićevih postupaka? Najvjerojatnije ne.

Primjer filma, kojeg spominješ, je jedan od mogućih rješenja za naše probleme, no da li bi nas takvo rješenje izdignulo iz plemenskog stanja u kojem se nalazimo? Možda je upravo to razlog da se suđenja odvijaju u Haagu (moglo je biti i bilo koje drugo mjesto u Evropi). Jer, mislim da se za mog životnog vijeka, nećemo izdići iz takvog stanja ma koliko god puta bili primljeni u institucije prava i pravnih država.

Objavio/la graciasalavida prije 20 dana 21 sat #

Ima tu još nešto Katrane, osim slobode, osim posvećenosti slobodi i nepotkupljivosti u pitanjima etike.

Osjećati drugog, saosjećati.. I onda, taj spoj ulaska u tuđu kožu, a onda odaljavanja od te situacije raciom i objektivnog, činjeničnog “mjerenja” - pa čekaj, kako bi meni bilo?

Ta nemogućnost saosjećaja, a onda i orgijanje nad patnjom čovjeka, ništenje te ogromne patnje sa nekim -ali-, uvijek nekim -ali-. To je novo brisanje živih ljudi, osim mrtvih.

Zaista ne znam šta bih rekla. Dobrom dijelu ove zemlje ljudska patnja postala je estrada. “Hajde da se malo svađamo”, “šta ima veze, na kraju krajeva, nije se meni desilo”.
Fuj!

Objavio/la vasionka prije 20 dana 6 sati #

Ne postoji više istina Zlatna Izmaglice, ljudi nema. Nema mogućnosti da ti ljudi kojih nema imaju djecu, a njihova djeca djecu. Svi jako dobro i u ovoj zemlji i u regionu znaju čijih civila količinski više nema, čiji su civili količinski više zatvarani i mučeni po logorima, čije su žene količinski više silovane. Hej, zna se to dobro i svaki, baš svaki punoljetan i mentalno sposoban čovjek to zna. O čemu pričamo, o kakvih više istina? “Preventivnom zločinu” srpskog etničkog političkog i vojno-policijskog vodstva? Najnovija teza je “pravili smo genocid i zločine da ih ne bi pravili nad nama”. Jbg., svaki pojedinac, procjenjujući akcije drugih, gleda svojim očima i projektuje na drugog ono što nosi u sebi. Tako je i sa kolektivitetima.

Objavio/la vasionka prije 20 dana 6 sati #

Asimilacija zla.

Objavio/la Gost_0980 prije 20 dana 6 sati #

Srbijice, sve znam i sa svim se slažem. Izgleda da će nadležne institucije u BiH dovijeka sakriti sljedeću Vučićevu sramotu (nepoznata je to kategorija pojmovno, dao mu Bog da se to izmijeni) - šta su radili na obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici srbijanski tajni agenti porijeklom, na primjer, iz Novog Pazara i kakva je bila njihova uloga u “pokretanju masa”? A ko je, sa bh. strane, bio kolabiracionista da veliki scenario “Vučićevog mučeništva u Srebrenici” medijski zasjeni ukop ljudi čije su kosti nekoliko puta premiještane iz jame u jamu?

Objavio/la vasionka prije 20 dana 6 sati #

Fiziološki preživjeli, Teoretičaru, zahvaljujući Amerikancima zapravo. Bilo je tu evropskih uticajnih političara, slažem se, ali se većina establišmenta evropskih zemalja ponašala na način “mi ne znamo”, “mi ne vidimo”, “ne miješaj se”, “pusti” (valjda dok bolje naoružana vojna sila odradi svoje). Šta ćemo sa embargom na naoružanje, a strana bosanskih Srba, u to vrijeme, naoružana do zuba, dijelili doslovno mitraljeze starcima po selima, municije koliko ti Bog hoće. Znam, vjeruj, to su “moji”, gledala sam to iz prve ruke.

Sud u Hagu je najmanje što je moglo biti učinjeno i ti to znaš. Doduše, da, i nije moralo, ali kontam da su prekookeanci ipak pritegli kroz NATO, UN, novčano i najviše, a to ne smijemo zaboraviti, kroz samo osnivanje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.

Objavio/la vasionka prije 20 dana 5 sati #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: