Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

JEDNOSTAVNO SARAJLIJA, PETNAEST GODINA POSLIJE

post objavio/la intime prije 7 godina na blogu IN TIME

Komentari na post

 

ups
ne želeći, niti mogavši ulaziti u duboke sociološko- psihološko- istorijske analize, definitivno je da u sarajevu sada slabo šta lijepoga ima
ili ako ga ima napadnuto je žestoko brojnijim i agresivnijim snagama ružnoga
i zaista simbioza loših ljudi i loših vladara po svim aspektima proizvodi anarhiju na ulicama
želim reći da su lijepe i kvalitetne stvari rezultat isključivo ad hoc djelovanja koje iskorakom postaje legitimna meta dominatne većine

Objavio/la umorni prije 7 godina #

Rado čitam Vaš blog.
Ne razumijem samo poštovani Pašoviću zašto toliko tekstova o filmu Na Putu od Vaše malenkosti. Film se pojedincu može svidjeti ili ne, ukoliko je bistar, znat će razlučiti.
Znam da ste u tom fahu, ali forsiranje filma i Jasmile Žbanić je malo previše.
Grbavica je bio film o kome se pričalo, pisalo i kritiziralo, i film je odlican i prihvacen kao takav (pa i od svih strana, jer je neki istinit događaj bio temelj), ali jednostavno ne razumijem čemu ta gorčina ukoliko se film ne prihvaća tako olako, kako bi Vi zeljeli.
Tema na kojoj je radila mlada redateljica je jako koketna.
Film nisam gledala, i naravno da ga jedva čekam odgledati kako bi subjektivno imala što reći, ali toliko forsiranog, a vidim i lijepo plaćenog marketinga za film koji koketira s nečim, a nije nam (nama malima, nebistrima) jos direktno rečeno s čim, pa to ostaje samo gledatelju da razluči. Znamo samo da je u pitanju ljubavna priča?!?
Za nas koji umjetnost ne razumijemo u potpunosti je malo previše priče i o samom filmu.
Iz svega pročitanog i ispričanog od strane kompetentnih osoba koje su film odgledale, milslim da se radi upravo o onome što je jedan kritičar napisao, a nemojte se ljutiti što ću ga citirati:
"Sve bi to bilo lijepo kad suprotstavljene pozicije u pogledu shvaćanja slobode pojedinca i društvenog napretka ne bi bile vrijednosno potpuno neusporedive i zato s pravom nepomirljive, i kad Jasmila Žbanić, relativno blagonaklono prikazujući vehabijsku komunu, ne bi istovremeno preko ramena došaptavala, štreberski ovjerena većinskim moralom: ali oni su bigamisti, oni se žene maloljetnicama (ah, užasa li!)."
Svakako, se nakon odgledanog filma obratim!

Objavio/la Pojedinac kao i društvo i obratno prije 7 godina #

Sarajevo, BIH, je na slici gradjani. Zapusteno, ostavljeno u tudjim rukama da ih manipulise. Posto je prece nacionalizam od ekonomskog oporavka, normalno je da sve propada, propada arhitektura, infrastruktura, ekonomija, drustvo i cak nas mentalitet s porastom nepismenosti...

Objavio/la edinch prije 7 godina #

Vi, kad pisete o Sarajevu, je kao da pisete o nekoj osobi? Vi, kad pisere o Sarajevu, je kao da pisete o nekoj komsinici? Kao zivoj osobi?

Ili kad cujem, ... Sarajevo me prihvatilo? Cuj ... zar te moze neboder na Alipasnu prihvatiti? NE!

Jedan grad cine njegovi stanovnici ... SVI stanovnici. Dobro znamo da nisu svi stanovnici Sarajeva Harisi Pasalici i Jasmile Zbanic (Hvala bogu) ... al zato ima mnogo mnogo vise onih manje obrazovanih i zli (da ne kazem seljaka), koji su dosli poslije rata.

Objavio/la Pitanje_za_Sarajevo prije 7 godina #

Harise, savršeno dobro znate da film 'Na putu' ne valja. Jednako tako, savršeno dobro znate da ljudi nisu protiv Jasmile zato što su zavidni i zato što joj film ne valja, već zato što su umjetnici u ovom gradu podijeljeni u lobije i interesne grupe.

Kako ste u stvaranju svega ovoga i sami učestvovali, osobito dok ste patili od depresije o kojoj ste pisali prije nekoliko postova, zašto nam nešto ne napišete o tome, umjesto što, kao i svi sem magazina 'Dani', veličate ono smeće od filma?

Objavio/la commie prije 7 godina #

Interesentno je da poredite poslijeratnu FNRJ odnosno SFRJ sa danasnjom situacijom. Postoji bitna i sustinska razlika sto smo onda bili u punom smislu nezavisna drzava, sa domacim idealistima na vlasti, dok danas zelili vi to priznati ili ne, zivimo pod okupacijom stranaca i domacih kolaboratora. Ustav su pisali stranci i primjenili ga silom, odnosno neosporivim depozitom da ce se ubijanje nastaviti ako ne pristanemo. Svakom iole pametnom covjeku je jasno da drzava sa ovakvim ustavom ne moze funkcionisati jer joj je potreban Big Brother, tj. visoki predstavnik koji kao najveci autoritet u drzavi, ne snosi nikakvu odgovornost za stanje u drzavi iako ima neosporivo najvecu. Niko ne povlaci pitanje neodgovornosti stranaca upravo zbog ljudi poput vas koji na sve nacine pokusavate zamjeniti teze. Stvorili su vam kredibilitet preko kontrolisane medijske kampanje i tako imamo novu "intelektualnu" elitu koja je popunila prazninu nastalu nedostatkom pojavljivanja pravih intelektualaca, kao sto je recimo Dr. Zdravko Grebo kojeg ste vi demantovali kada je upozorio na skori raspad drzave, iako je vase pravno znanje u poredjenju sa njegovim, ravno znanju magarca u polju kvantne fizike.

Problem ovog drustva ste upravo VI, kvazi intelektualci koji nemaju dovoljno svjesti ili u slucaju kojeg se ja bojim dovoljno zrelosti da upozorite domace stanovnistvo na cinjenicno stanje i zaslugu stranaca, jer ste na njihovim platnim spiskovima.

Objavio/la Rezon prije 7 godina #

Imam postovanje prema Jasmili Zbanic i njenom talentu. Imam postovanje i prema njenom odgovornom drustvenom djelovanju i nastojanju da pozitivno utice na drustvo. Medjutim, zapanjujuca je agresivnost prema onima kojima se ne dopada film "Na putu" i koji pokusaju iskazati to svoje misljenje na argumentovan nacin. Ne videci, ti ljudi rade ono sto radi jedan dio vehabija - pokusavaju drugome nametnuti svoje misljenje. Ja sam do sada dozivio mnogo vise agresivnosti od strane ateista nego od vehabija. To naravno ne znaci da vehabije ne predstavljaju potencijalni problem, ali hajdemo pogledati koliko su to oni konkretnih incidenata napravili, koliku su stetu po drustvo napravili svojim djelovanjem. Zasto niko ne kaze da je agresivnost prema njima veca od one koju oni pokazuju, i da su predrasude prema njima cesto gore od njihovog djelovanja. Ja sam mnogo puta od obrazovanih ljudi cuo grozne stvari("treba im svima obrijati brade", "treba ih protjerati iz Bosne", "zene im hodaju kao nindje", itd.). Na zalost, vecina je i na premijeri filma "Na putu" pokazala svoju povrsnost smijuci se na replike tipa "Halili, ne rukujem se sa zenama". Interesantno je da se ta replika nalazi i u traileru filma, dok se u isto vrijeme tvrdi da vehabizam nije osnovna tema filma, vec ljubavna prica. Kakve veze ima to sto se neko ne rukuje sa zenama sa ljubavnom pricom!? Jasno je da je i ta replika ubacena kako bi se zadovoljile niske strasti vecine gledalaca, kao sto mi je na pocetku filma bilo jasno da ce Jasmila morati spomenuti i rijec "nindja" za zene koje nose feredzu - ne zato ih ona tako zove ili sto se slaze sa tim, vec zato sto vecina to radi. A filmu je potrebna gledanost. Poster filma je isto tako populisticki - Amar Luni okrece ledja i odlazi prema dzamiji. Proizilazi da joj zbog dzamije on okrece ledja, a sam film zavrsava tako sto ona njemu okrene ledja. Za ljubavnu pricu, previse je motiva koji igraju na kartu aktualnosti teme. Da ne govorim o tome da nije tacno da su vehabije u filmu prikazane sa blagonaklonoscu - da se razumijemo, moje je misljenje da ta slika treba biti realna, ni dobra ni losa. Bahrija je naizgled ok momak, ali poslije se ispostavlja da je on zapravo cudoviste, jer zloupotrebljava djevojcicu koju zeni protiv njene volje (koja je, naravno, kulerka kao i Luna),. To je sok, jer se na pocetku filma stice zakljucak da Bahrija zivi sa njenom majkom (Mirjana Karanovic). Da ne govorim o kampu na jezeru, za koji Jasmila kaze da je napravljen na osnovu stvarnih dogadjaja. Ako i stvarno postoji takav kamp, to ne znaci da je to standard ponasanja svih vehabija i da ih treba predstaviti na taj nacin.

I nema potrebe da se od svakog BiH filma pravi remek djelo - "Na putu" to definitivno nije, i ne bih rekao da je bilo pretenzija da se napravi remek djelo.

Jednostavno Sarajlija kaze: "Niti taj veliki svijet razumije Jasmilu ... i sav napor koji je učinila da se distancira od problema!, a u nastavku kaze "Da se dosada bavila problemima Amerike ili Francuske i pravila filmove o tome dobila bi par Oskara". Na stranu sto je prva izjava u kontradiktornosti sa drugom. Na stranu i to sto se ne mora otici u Ameriku ili Francusku da bi se dobio oskar (Danis Tanovic). Stvar je u tome sto u BiH postoji mnogo veci broj stvarnih problema kojima bi se reziseri, i intelektualci u cjelini, trebali baviti. Uostalom, sama Jasmila je rekla da se u ovom filmu ona ne bavi "problemom" Vehabizma. Taj "problem" nije nista veci od problema odnosa vozaca prema biciklistima, ili problema nasilja medju djecom. Ali te teme nisu "aktualne", i ne prodaju se tako lako. Jedan nas intelektualac je nedavno rekao da ga sastancima sa politicarima i ambasadorima u Strazburu ili Briselu niko ne pita za Dodika, vec za vehabije. Zasto se nasi angazovani intelektualci ne bave problemom okupljanja desetina hiljada ravnogorskih cetnika koji i dalje u programu imaju unistenje svih nesrba i pravljenje Velike Srbije? Zar to nije veci problem od vehabija iz Maoce? Zar ti ljudi, infiltrirani u sve pore drustva ukljucujuci i drzavne institucije, ne predstavljaju realniju opasnost po BiH?

Na kraju, iskazujem veliki izraz postovanja za g. Pasovica koji je javno progovorio o problemima zdravstva u BiH - ta vrsta gradjanske hrabrosti je nasusno potrebna.

Objavio/la Gost_5432 prije 7 godina #

Ono sto mi nije jasno jeste zasto toliko gorcine i ruznih rijeci o Sarajevu?
Zasto banaliziranje "refrena" da je nije bilo rata sve bi bilo drugacije.

Mi zivimo u drustvu, gdje su nasa djeca ni kriva ni duzna ubijana, nase zene silovane, nas narod sluzio nicemu drugom no da bude topovsko meso.

Danas, kazete dovoljno je vremena proslo, 15 godina, da se stvari projene.

Kazete, i SFRJ je bila porusena pa je bila gradjena.

Da li vi g-dine Pasovicu znate da bol koju osjecam za mojim bratom, za mojim skolskim kolegom koji je imao 16 godina kada je bio ubijen, i za mnogim drugima, nikakvo vrijeme nece promjeniti.

Umjesto istine i pravde, danas imamo laz, imamo drzavu u kojoj smo natjerani da suradjujemo sa svojim djelatima, imam predstavnike u vladi u Sarajevu, koji dolaze iz republike mrske i pricaju kako su im sporni datumi poput 11. Jula? Imamo hapsenje Ejupa Ganica, u reziji agresorske Srbije u Londonu. Imamo Iliju Jurisica koji neduzan, patriot ove BiH, truhne u Beogradskom dzelatskom zatvoru?

Kakvu gorcinu ja, prosjecna gradjanka Sarajeva, treba da NE osjecam? Poslije ovoliko psihickog i fizickog silovanja i maltretiranja, koje evo 15 godina ne prestaje, vi smatrate da je vrijeme da se na ovo zaboravi? Da se anulira? Da postane otrcana fraza?

Naravno da su ljudi nesretni jer znaju za sve nepravde koje se desavaju oko njih i znaju da ako 15 godina nisu prestale, da ce jako tesko nestati u iducih §5.

Mi zelimo prosperitivnu drzavu, gdje se prava gradjana postuju, gdje djeca imaju mogucnost u bolje sutra, a dobivamo drzavu u kojoj pola onih koji zive u njoj samo rade da je ruse. Umjesto da imamo efikasnu ujedinjenu policiju, koja ce nasilnike i nove ubice nase dijece efektivno sklanjati sa ulice, mene je danas moje djete strah pustiti na ulicu. Da li je ovo razlog da budemo sretni?

Za vrijeme SFRJ, neistomisljenici su zavrsavali na golom otoku, SAD i Engleska slale pomoc kako bi Titova vlada i dalje jako i glasno nastavljala govoriti "NE" Rusiji. Danas pola BiH govori o nekakvom mirnom razlazu, tj. odcjepljenu pola zemlje natopljene krvlju neduznih ljudi, ljudi koji su taj dio zemlje zvali svojim domom, jos svega prije 15 godina.

Stoga molim vas postedite nas nekih dubokih analiza i prica, problem je svima jasan. Dok ova zemlja ponosno ne stane na svoje noge, i konacno ne izadje iz psiholoskog rata, stanje ce biti kakvo je. Nikakvo, ne samo u Sarajevu nego u citavoj BiH.

Objavio/la Gost_2728 prije 7 godina #

ako sad prosetate carsijom i popricate sa gazdama radnji, svaki ce kukati kako nista ne valja, kako lose ide i slicno...a radi se o ljudima koji ne znaju gdje sta imaju...tako je bilo i prije 20-tak godina...tako da je pesimizam jedna od odrednica tzv. pravih sarajlija...cinjenice govore ipak da je danis dobio oskara sa filmom o nama, a ne o problemima pariza ili amerike...mada je pakao odlicno prosao kod kritike...đuro će ipak ostati zapamcen po nicijoj zemlji, a ne po onome sto radi u sloveniji...i jasmila je sa nasim temama dobila lava i ponovo dobacila do berlina...ona je dala i najbolji odgovor na ovu temu u svom intervjuu u avazu...gdje kaze da svi pricaju o nekim sporednim stvarima zanemarujuci cinjenicu da se na premijeri jednog art filma u sarajevu pojavilo 6000 gledalaca...sto bas ni u evropi nije cest slucaj...
pri tome ne bi smjeli smatrati opakim, mediokritetskim i kompleksaškim one kojima se neki film ne dopada...iz bilo kojih razloga...ljudima treba objasniti zasto je neki film dobar ili zasto nije...bez obzira koliko je to uzaludan posao...
sjecam se i prije rata da jednostavno ako vam se nije svidjao kustin film ili ako ste mu nasli neku manu, nije vam se dobro pisalo...pa cak ste mogli i batine dobiti...
ratna djeca danas ulaze u zivot i posao...jeste proslo 15 godina, ali to ne znaci da se moze zanemariti ono sto su ratne traume ostavile na njihovim zivotima...odrastanje bez roditelja, u izbjeglistvu, neredovno ili nikakvo obrazovanje, a da ne govorim o tragedijama kojima su sigurno svjedocili ili ih dozivili... i nazivati ih divljacima, zvijerima i primitivcima...bojim se da je pretjerano...
pri tome je jako zanimljivo da su ikone predratnog tzv. urbanog sarajeva brega i kusta, uz duzno postovanje njihovog komercijalnog uspjeha sirom svijeta, zavrsili na mokroj gori i dragacevskim trubacima...sto je onima tipa jednostavnog sarajlije sasvim prihvatljivo i in...

Objavio/la Gost_7584 prije 7 godina #

Ja kao mlada osoba ne mogu da shvatim mladost danasnjeg Sarajeva.
Ja mogu da shvatim svoje roditelje koji su dozivili i prezivjeli rat u svom njegovom sjaju,mogu jer znam da boluju od PTSP-a,jer znam da je meni svaka ispricana prica o ratu dobro usecerena i da je cak nekad i velika sarena laza.
Ali njihovo(bez ikakve uvrede) je proslo.Sta je sa mnom?Sjecam li se ja icega iz rata,progone li me ikakvi dogadjaji iz proslosti,je li ne mogu zaspati a da nemam nocne more?Jasta.
Pa onda,koji je problem sa mnom kao mladim covjekom?Zasto ja idem i zbodem nozem 17-ogodisnjeg Denisa u trolejbusu?Zasto ja pucam pisetoljem u konobara Amara koji mi nije dao pice?Zasto ja vodim borbe pasa ili sutam macke nogama kao da su lopte?
Ili jos banalnije,zasto je svaka kafana u gradu puna?Zasto se kafa ispija po 3 sata uz neprestano narucivanje jos jedne vode?
U nekom smo zacaranom krugu nasilja i supljiranja..mi na kojima lezi BiH,mi koji moramo od BiH napraviti drzavu.
Nasi oci i majke su je oslobodili i omogucili nam zivot u slobodi,osnovnom ljudskom pravu.Platili su visoku cijenu,neki su izgubili zivot a vecina pamet.
Proslo je 15 godina,nismo vise djeca,stasamo u odrasle ljude na kojima lezi da naprave drzavu iz rusevina...
Ali ne znam pametujem previse za ovako mladu dob i jos sam evo cetvrtu godinu omrazena dijaspora.

Objavio/la Gost_1872 prije 7 godina #

Upišite komentar:

Komentarisanje ovog posta je dozvoljeno samo registrovanim korisnicima servisa Blogger.ba.