Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

danak tuzle

post objavio/la umorni prije 1 godinu 1 mjesec na blogu Priče o umoru

Komentari na post

 

Ja neznam, ti si gazda pa to rješi. Pa ljudi se pobiju u crkvi a da se u kafani ne pobiju. Al Šemso i ja smo džentlameni i ne šamaramo pičke. Tako da joj je od mene oprošteno pa ako oće probat ponovo na fino do nje je :-)

Objavio/la Drug sikter prije 1 godinu 1 mjesec #

Nego evo još jedna nek se malo nerviraju Pitari i ostali
Vrjeme pred utakmicu i kao gledalac i kao igrač je uvijek bila ispunjeno očekivanjima, a ni sam neznam ne znam što.
Davno je prošlo vrjeme koševa i kad je željo igro tamo.
Sjećam se moje prve gledane utakmice kad me stari poveo na koševo.
Ja skoro ništa nisam ni vidio od onih ispred mene al se sjećam da je bio sunčan dan, da smo pojeli ćevape i ja popio koktu.
Sjećam se i slanih košpica iz fišeka, košpice nisam ni gulio nego ih jeo onako neoguljene s zajedno sa korom i sjemenkama.
Ožednio pravo al stari neumoljiv da me vodi do toaleta.
Na terenu neki u crvenim majicama i neki u svjetlo plavim.
A oko mene ljudi uzvikuju.
Naprjed Željo, Naprjed naši, Ajmo plavi.
Nisam vidio niti jedan go al mi je stari kasnije reko da je željo izgubio dva nula.
Oni stariji što su bili u društvu sa starim su me pitali za koga navijam, a ja ko iz topa odgovaro Željo.
Ja isto tako ko mali pito starog jednom za koga on navija a on mi fino odovori.
Drago djete pa ja čitav život željin hljeb jedem, mora se to poštovat.
Aludiro je valjda da je bio zaposlen na željeznici
Stari je bio svečano obučen u odjelu i košulji tada baš kao i uvijek kad smo išli u grad.
On je svake godine sebi kupovao novo odjelo pred praznik rada prvi maj.
Sjećam se i prvomajskih uranaka, e to je bilo nešto.
Od davno je rekonstrukcija stadiona grbavica bila završena i željo je ponovo igrao tu na svom stadionu.
Stari više i nije išo na utakmice a ja ko i većina djece mog uzrasta pokušavo se dovijati na sve načine da bi ušo na stadion.
Sa zastavama bio besplatan ulaz jedan period, pa ja uzeo dršku od metle i neku bjelu deku te napravio zastavu.
Nit amblema, ničega, nego samo Željo napisano dječijom rukom vodenim bojama i velkim slovima.
Jel se to već predajete, dobacivo mi je komšija Jozo koji je navijo za sarajevo a željin hljeb jeo ko i stari.
Ne pustiše me taj put da uđem sa zastavom nego sam se popeo do ispod željezničke pruge na brdu pa preko zida i ograde gledo utakmicu, sa stotinama ostalih navijača.
Jednom smo Faruk Džidić i ja preskočili taj visoki zid pa se brzo umješali u masu da nas čuvari ne ufate.
To preskakanje se moglo izvest samo ako je utakmica već počela i kad su čuvari gledali na dešavanja na terenu
Faruk je navijo za Sarajevo
Sjećam se tog derbija Želje i Sarajeva i ja se obradovah kad željo dade go a on skoči na mene pa me udari, ja mu vratim, pa se pohrvemo.
Htjeli smo mi jedan drugog i šakama udarit al smo se tolko čvrsto ufatili u koštac da za to nije bilo prilike.
Taj put završi utakmica nerješeno pa smo i zajedno kući otišli baš kako smo i došli.
Inače sam znao stajat kod ulazne kapije pa pitat one starije.
Čiko mogu li s tobom uć.
Rjetko ko je odbijo a i ćorav je vidio da mi po godinama nemože bit otac.
Kad smo probali sami da uđemo nisu nam dali čuvari .
Valjda su i oni imali te koji su ih kontrolisali
Šapatom bi nam govorili, idi privali se nekom starijem pa dođi ponovo ovde na ovaj ulaz.
Jednom nisam čuo šta mi čuvar reče pa upitah ono Šta?
Štaka dao go a sudija ga poništio, eto šta, aj bježi jebo te otac gluvi.
Kasnije mi je stari spričo da je nekad u želji igro neki Miljan Štaka a to štaka dao go a sudija ga poništio reko radireporter pa ostalo u narodu.
E kasnije je Šlager bio jedan od vođa navijača želje i sjećam se frke na utakmici.
Te godine se reflektori gradili ustvari počinjali gradit.
Rupetina za reflektor ko krater od avionske bombe, odma tu gore iznad drvene tribine.
Na Šlagera naletila naka dvojca jednog je nokautiro a drugi taman da mu skoči s leđa na njega naleti na Raškovu desnicu.
Ne bi to Rašku dosta nego ga uze pa baci u onu rupetinu a on onda skoči za njim ko da u vodu skače baš ko zagor te-nej.
Raško je bio šlagerov burazer, stariji.
Tih i miran inače a ko od brda odvaljen, joj to sam prepričavo danima kasnije a raja me molila da im opet pričam.
Ja nadodavo detalje u priču svaki put i na kraju je još falilo da ispričam da je Raško obletio dva kruga na krilima oko rupe prije no se baci na onog jadnika dole.
Kasnije sam i sam počeo trenirat u želji pa su nas puštali organizovano.
Skupljali bi se desno kod pomoćnog stadiona a onda bi nas Duško Bajić il neko drugi uveo na sporedni ulaz.
Sjećam se te generacije želje iz sedamdeset i neke, ma da si me u po noći probudio znao sam tim izrecitovat.
Na golu Čobo Janjuš, desni bek Berjan, lijevi Starovlah onda Rutko Saračević i Čipe Josip Čilić sredini, pa su još igrali u veznom redu Vlaški ,Oda, Šerbo,Ranko Đorđić, Boško Janković.
Joj jes on znao penal isfolirat.
Pa igrali omerhodžić, braća Kojovići,Pike Mujkić.
Te godine je Koja dao 25 komada pa se vratili u prvu ligu.
Sjećam se ko danas kad dadosmo kanarincima iz kikinde sedam komada .
Imena smo im prepričavali, događaje, pričali o onom centarhalfu radnika iz Bjeljine što je za dvije glave veći od rutka bio pa ga pomjeri ko krpu kad je bio slobodnjak.
Ej a Rutko ko planina bio e zamisli kolki je ovaj.
Te davne osamdeset pete godine igro željo u Sekešfehervaru prvu utakmicu polufinala kupa UEFA i izgubi tri, jedan.
E a ja nemognem karte nabavit i na televiziji gledam povratnu.
Vodimo dva nula i idemo u finale tim rezultatom.
Fićo dao prvi go a Ćurke drugi, šansi bilo kolko hoćeš al u 87 minuti dade onaj lijevi bek Čuhaj go za dva jedan, ma samo što ne zaplakah.
Pitari se radovali ko da će oni u finale.
I sad evo ponovo nedelja, utakmica tek pripremna, nevažna.
Tim za koji navijam u trećoj lizi, znaju samo trčat,loptu ne mogu ni sepetom ufatit što se tehnike tiče.
A ja tu i sam, nasledniku hladno pa otrča do kuće, tu je blizu a nešto ga i ne intersesuje taj fudbal tolko.
Jebiga meni čevapi i kokta bili sporedni doživljaj na utakmicama a njemu hot dog i koka kola glavni i jedini.
Nemam s kim progovorit a opet i ne treba mi dok me sjećanje služi,
mogu ja i sam sa sobom a ni ovi fudbaleri danas nisu ko oni pa nisu vrjedni ni pomena.

Objavio/la Drug sikter prije 1 godinu 1 mjesec #

@Gosca
Gospodjo kad vas molim nemoojte vise te psovke. Stvarno nema potrebe za tim. Hvala vam.

Objavio/la Drug_Pravoslavni prije 1 godinu 1 mjesec #

Ja sam iznenđen i uvređen sa ponašanje dotičnu gopođu i mlogo vi zamoljajemo da ju ji ne dopuštajete ovi nebuloze. A ja ću sad kući da vrnem jerbo me mlogo potrefila njojzina nepristojnost.
viđajemo se sutra

Objavio/la Drug sikter prije 1 godinu 1 mjesec #

Eh vas, imam ja i dvoja jeftinija auta kojim dođem u Bosnu obicno ali taj put sam zbog jedne koke Tuzlanke dosao skupljim na njen zahtjev.

Objavio/la Gost_3928 prije 1 godinu 1 mjesec #

Ja ne znam debelguzi dali smo dotakli kulturološko i moralno dno sa farbanjem Halidovog dvora kao istorijske gradjevine u neku cudnu zelenu boju?Ali ja mislim da nismo, moremo mi to jos"bolje".JURIŠ STOKO!!!

Objavio/la okrutni semso prije 1 godinu 1 mjesec #

KRAJEM PROŠLOG VEKA. Vrtim šablone za početak razgovora. Šablon C1: "Nešto ste mi poznati". Šablon C2 : "Da li se znamo, odnekud?". Šablon C3: "Ja se vama sviđam, a vi meni?" Šablon C4 ... Ne mogu da se odlučim. Srećom, prva prekida tišinu. - Kako to da se nikad nismo sreli? - Jesmo, samo se vi ne sećate. Bilo je to sedamdeset četvrte. - Ja sam tada imala dve godine! - Zato se i ne sećate. Ali ja se sećam, tada sam imao deset godina. Prošao sam pored vas. Bili ste u dečjim kolicima. Gleda me. Vidi da sam ozbiljan, šatro. Prekidaju nam konverzaciju. Dovoljno sam rekao. Za sada. Za nastavak ima vremena. Videćemo se i sutra. Krećem kući. Golf kec pali skoro iz prve. Brekće. Razmišljam o toj sedamdeset četvrtoj. Te godine smo se rastali od učiteljice. Na jesen nas dočekali nastavnici. Igrano je svetsko prvenstvo u fudbalu. Jugoslavija pobedila Zair, devet prema nula. Posle smo ispali. Bijelo dugme snimilo "Selma, ne naginji se kroz prozor". Na tekst Vlade Dijaka. Selma i Vlado se sreli kada je putovala za Sarajevo. Pomogao joj da ponese kofer i ispratio je na voz. Kada se smestila, sa perona je uzviknuo: "Ne naginji se kroz prozor!" Od te ljubavi, nikad ništa. Tako mu i treba, kad nema spremne šablone. Možda. Bora Čorba se rastaje od Biljane. Biljana kreće za Sarajevo, u novi život. Poziva je da se sretnu. Pred kafanom "Lipa" u dahu joj recituje novu pesmu. "Ostani đubre do kraja". Šmeker ostaje šmeker. Te godine, Jeanette peva "Porque Te Vas". "Zašto odlaziš?". Kad se sve sabere, mogao sam odabrati neku drugu godinu. Uostalom, nije ni važno. Sutra je novi dan. Tako kaže Scarlett O'Hara, u filmu Prohujalo sa vihorom. A njoj se valjda može verovati.

Objavio/la serpentiner prije 1 godinu 1 mjesec #

dobro jutro mješovita populacijo a ti sikteru i ti šemso - pušite mi ga papci jedan po jedan!

Objavio/la Gost_Gošća prije 1 godinu 1 mjesec #

Guza šaš ti popit a ša će ti gošća popit .-)
čekaj ba gošćo ne kontam to oko pušenja, pa jel ga imaš il ga nemaš. Jel ti čmarni kolutić ko žvakaća guma il je čvrst ko da nikad nisi imala tvrdu stolicu.
Popusti se matere ti suzikin isprdku.

Objavio/la Drug sikter prije 1 godinu 1 mjesec #

e jebi se gosco, samo nam belaja navlacis :)))

Objavio/la umorni prije 1 godinu 1 mjesec #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: