Blogovi Postovi Blogeri Galerije Video
 

Catch 22

post objavio/la kurtizMama prije 1 mjesec 1 dan na blogu dnevnik jedne kurtizane

Komentari na post

 

I sama sam prošla kroz taj pakao u detinjstvu.Moji roditelji su to smatrali normalnim vaspitanjem.

Objavio/la petlover prije 1 mjesec 1 dan #

Na žalost ne možemo ih zaštiti od života, ali možemo im biti podrška, pomoći da savladaju životne nedaće, ojačati ih jer sve dok nas imaju iza sebe dijelit ćemo njihov teret.

Objavio/la newsreca prije 1 mjesec 1 dan #

Petlover, i moji. Ali mene najvise pogadja to sto danasnji odrasli, i pored toga sto im je nasilje ostetilo djetinjstvo, smatraju da i dalje tako treba sa vlastitom djecom.

Newsreca, slazem se. Medjutim, sve vise i vise osjecam da to nije dovoljno :(

Objavio/la kurtizMama prije 1 mjesec 1 dan #

Svi mi na kraju pripadamo životu. I sami sebi. Niko nas ne može zaštitit, niko nas ne može učinit sigurnima, a podrška, istinska i ona najvažnija, moramo bit sami sebi. Što ne znači da je tuđa podrška nevažna, štaviše, ona može nekad bit i spasonosna, al u konačnici naš život i naš teret je na nama.

Objavio/la Tvornicar prije 1 mjesec 1 dan #

Kod mene su oboje igrali ulogu zlostavljača, ali izgleda da je intenzitet, iako kontinuiran, bio niži nego u tvom primjeru (to je jednostavno osjećaj iz redaka koje si napisala). Naravno da to ošteti (žao mi je zbog tvoga brata), no, onoga trenutka kada sam shvatila da nakon preživljavanja u komadu njihove psihofizičke prehladne i prebrutalne SPARTE mogu dosta efikasno i bez posebnog uzrujavanja riješiti mnoge prepreke u životu, tog trenutka sam im oprostila. Dakle, kanalisala sam tu destrukciju u nekakvu korist i uvjerila se u to tako da funkcioniše.
Zbog toga sam upisala psihologiju i zbog toga se svjesno distanciram od kćerke u trenucima ljutnje ili neraspoloženja, kada preuzima suprug. Od roditelja utisnuti modeli, bili toga svjesni ili ne, izbijaju na pore u situacijama gubitka kontrole. Treba biti jako pažljiv u takvim situacijama, postepeno ispravljati utisnute modele na vlastitu osobnost, mic po mic, kako bi se izbjegao ulazak u krug višegeneracijskog nasilja.

Objavio/la vasionka prije 1 mjesec 1 dan #

Htjeli/ne htjeli, greške ćemo raditi. Ono što je bitno u tome je da pokušamo ne ponoviti doživljeno.... ponekad je to teško... ponekad je nemoguće izbjeći matricu, ali važno je znati gdje i kad treba izaći iz začaranog kruga.
Da li je jednostavno? Nije...
Sviđaju mi se i potpisujem Vasionkine riječi "...zbog toga se svjesno distanciram od kćerke u trenucima ljutnje ili neraspoloženja..."

Objavio/la graciasalavida prije 1 mjesec 1 dan #

Kad sam bila trudna, a kasnije i mama malog djeteta, dolazila sam u situaciju da me “iskusniji” roditelji ubjeđuju da je neminovno da će mi nekad pući film i da ću posegnuti za batinama. Gade mi se ti ljudi i svako ko na bilo koji način opravdava i zagovara (!!!) nasilje nad djecom. To su najveće kukavice i gubitnici, i nadam se da će ih karma stići.

Djeca su ljubav, a ljubav se ljubavlju njeguje.
Znam da je tvoja kćerka okružena ljubavlju i da će sve biti ok jer si joj upravo ti mama. ❤️

Objavio/la msks—off prije 1 mjesec 1 dan #

Tvornicar, znam dragi moj. No kada si dijete, onda ti podrska od samoga sebe nije dovoljna. Kasnije da. No rupa koja se stvori u djetinjstvu tesko se kasnije zakrpi.

Vasionko, razumije o cemu govoris. Na neki nacin, svi mi pokusamo pronaci izlaz. Ti si pronasla izlaz u kanalisanju destrukcije u pozitivnu korist; sam pronasla izlaz u "bijegu" iz kuce, odlaskom u Sarajevo a nakon toga u Afganistan; cak i moj brat je pronasao vlastiti "izlaz" kroz drogu... Razlika je sto si ti oprostila, ja jos nisam dosla do tog stadija (iako je jedan od roditelja u grobu).
Sa tvojim drugim pasosom se toliko slazem da mislim da bi trebao postati mantra za svakog roditelja! No sta uciniti kada su dva roditelja toliko razlicita u shvatanju ovoga sto si rekla da se udaljenost medju njima moze mjeriti galaksijama?
Jedan kaze, nasem djetetu je potrebna strucna pomoc, potrazimo podrsku djecjeg psihologa. Drugi kaze, sta moze psiholog uciniti bolje od nas, mi smo za nju najbolji psiholog.
Jedan kaze, trebamo joj dati prostora i vremena da sama prihvati i rijesi ovaj problem. Drugi kaze, koja glupost, jesu li nasi roditelji tako rjesavali nase probleme?
I tako u nedogled...

Objavio/la kurtizMama prije 1 mjesec 1 dan #

Gracias, da, nije jednostavno :(. Vrtim se u tom zacaranom krugu vec 12 godina i ne uspjevam naci izlaz - iako znam gdje je izlaz. Ali za prekoraciti kroz ta vrata treba puno snage, odlucnosti ALI i spoznaje da te s druge strane vrata cekaju posljedice izlaska.

MSKS, drago mi je da si navratila :). To je ona stara, "batina je iz raja izasla!". Jednom je jedna mama na blogeru to rekla, a ja joj odgovorila - jeste, ali i sejtan je iz raja izasao.
Nazalost, fiziko nasilje nije jedino nasilje s kojim se dijete moze suociti. A mi roditelji nekada nismo ni svjesnu da, bez obzira na nasu ogromnu ljubav, ipak moze emocionalno povrijediti svoje dijete.

Objavio/la kurtizMama prije 1 mjesec 1 dan #

Mama, moj suprug je prihvatio moje saopštavanje zašto ću se, ponekad, distancirati od naše kćerke, pustivši njega da riješi stvar. Shvatio je to jer dobro poznaje moje roditelje i zna kakve je posljedice takvo djetinjstvo moglo ostaviti. Na koncu, osjeti to i u našim međusobnim svađama, iako se ja kontinuirano trudim raditi na sebi, pa su situacije ostanka van kontrole veoma rijetke. Ipak, djetetu je dovoljna samo jedna takva situacija. S druge strane, zajedno smo osvijestili da je njegovo djetinjstvo bilo mnogo toplije, privrženije, uz mnogo više podrške i udobnosti za dijete, te je i zbog toga, očekivano, jako dobar otac.
Moj prijedlog tebi je (ako je o tvojoj porodici riječ) da suprugu saopštiš da ćeš ti, sama, otići kod porodičnog psihologa da sa tom osobom u iskrenom razgovoru, dijeleći i svoju i perspektivu svoga supruga, vidiš da li ima osnova da se vaša djevojčica vodi dječijem psihologu i na koji način (uz aktivno prisustvo vas kao roditelja ili bez istog, bar u nekoj fazi). Pokušaj ga, tokom tog razgovora, obavezati da ćete postupiti po savjetu porodičnog psihologa. Nakon tvoga razgovora sa porodičnim psihologom, analiziraj da li si sa tim razgovorom zadovoljna, odnosno da li ćeš ili nećeš tražiti "drugo mišljenje". Onda slijedi savjete.
Preporučujem ti da supruga uhvatiš za saopštavanje ovoga prijedloga u dobrome raspoloženju. Nakon što ti obeća (mnogo će mu manje biti bolno da prvo ti ideš psihologu, što je i razumnjivo jer vašu curicu više voli i doživljava je, što je ponovo normalno, ranjivijom od tebe), ugovori taj suret sa porodičnim psihologom da on to ne zna i obavi ga. Potom mu saopšti šta je bilo i drži ga za obećanje. (Ako sam bez osnova na tvoju porodicu primijenila priču/odgovor na tvoje pitanje, sorry, no prijedlog rješavanja važi i za druge).

Objavio/la vasionka prije 1 mjesec #

Upišite komentar:

Vaš username:

Upišite komentar:

Unesite šifru sa slike lijevo: